Na slici su Željko i Vedran ispred nepristupačnog ulaza u dom

Željko i Vedran ispred ulaza u dom s pomagačem

Za njih dvojicu upitan je moto “Mobilnost kao ljudsko pravo” Europskog tjedna mobilnosti koji će se održati u Zagrebu od 16. do 21. rujna 2003. godine. Svi stanari Doma za starije i nemoćne osobe “Drenovačka” odlaze u park, a hendikepirani u kolicima ostaju ovdje, primorani čekati nečiju samilost.

Jer, Vedran, cerebralac već 20, a Željko, tetraplegičar već 12 godina, ne mogu na porti koristiti njima neprikladne (suviše strme) rampe bez pomoći druge osobe.

Crtež - hvatanje za pruženu ruku pomoći

Rampa nagiba 8%

A sve zbog nekoliko kubika betona (600 kuna) da se poravna prilaz ceste i porte. Građevinske radove potrebne da bi se taj prilaz napravio mogu obaviti i priučeni zidari u jedno prijepodne…

A ponajviše zbog nemara, ali, ... Glas Slavonije 20.5.2003., Osim građevinskih treba ukloniti i barijere u glavi

Ulaz i park doma

Hendikepirani u kolicima prije svega žele samostalnost, ne ne žele biti objektom milosrđa i htjeli bi da se mogu po volji uputiti u park Doma - a i dalje. Nadaju se ispunjenju želja u ovoj 2003. - Europskoj godini osoba s invaliditetom.

Help!

Pomoć!

Pas vozi hendikepiranu osobu u kolicima

sada životinje...

...ne predaleko roboti!!!

GLAVNI ULAZ DOMA DRENOVAČKA

Nacrt rampe: glavni ulaz doma Drenovačka 30

Rampa s idealnom razinom – nagib 0.1- 0.2%

Ako topografija ili struktura objekta ne dopuštaju primjenu idealnih normi, dopuštena su manja odstupanja u dužini rampe

Maksimalni nagib	Maksimalna dužina	Maksimalni uspon
1:20 t.j., 5%	-	-
1:16 t.j., 6%	8 m	0.50 m
1:14 t.j., 7%	5 m	0.35 m
1:12 t.j., 8%	2 m	0.15 m
1:10 t.j., 10%	1.25 m	0.12 m
1:8 t.j., 12%	0.5 m	0.06 m

Večernji list, 4. 2. 2003.

ZAGREBAČKA STRATEGIJA ZA OSOBE S INVALIDITETOM OD 2003. DO 2006. GODINE
Muzeji i kazališta za slijepe i gluhe

Zagrebačke ustanove bit će pristupačne osobama s invaliditetom najkasnije do kraja 2006. godine. Postojeći objekti prilagodit će im se, a novi će se graditi pristupačni - obaveza je to koju donosi zagrebačka strategija za osobe s invaliditetom od 2003.-2006. godine, što će se pred Poglavarstvom naći ovih dana.
Podaci o pristupačnosti javnih objekata u gradu nisu idealni: 13 bolničkih odjela, poliklinika i ordinacija uopće nema pristup za invalide, kao ni 41 ambulanta i dom zdravlja, a i 14 ljekarni. Nema ih ni 19 ustanova socijalne skrbi i udruga, te čak 26 kulturnih ustanova i deset crkava.
Slijedeći nacionalnu strategiju, zagrebačka predviđa sustav cjelovite skrbi o osobama s invaliditetom, kojih je u Zagrebu 10,3 posto od ukupnog broja stanovnika.
- Zagreb je prva županija koja je izradila strategiju za 80.000 do 90.000 invalidnih osoba u gradu. Njome su obuhvaćeni svi problemi, od arhitektonskih barijera do iniciranja zakonskih promjena, primjerice, onih o prednosti poduzeća s 51 posto invalidnih zaposlenika pri javnim natječajima - kaže Zvonimir Šostar, pročelnik Ureda za zdravstvo, rad i socijalnu skrb.
Do kraja 2004. godine, predviđeno je, među ostalim, savjetovalište za invalide i članove njihove obitelji, a za djecu s teškoćama u razvoju otvarat će se posebne odgojne skupine u vrtićima. Svi gradski uredi, ustanove i poduzeća zaposlit će bar jednu osobu s invaliditetom na 49 zaposlenih. Muzeje, kazališta i kina informacijskim se podrškama namjerava prilagoditi gluhim i slijepim osobama, a po jedan prilagođeni autobus uvest će se na sve međugradske linije. (Ro. K.)

Karlovački list, 26. 7. 2003.

Karlovački list 26.7.2003., Ulazak u EU nameće poboljšanje odnosa prema invalidima...Zajednica će biti primorana okrenuti ploču u odnosu prema osobama s invalidetom.

Udruge Ponedjeljak, 29.09.2003. 15:46:27

SLAB ODAZIV STRANAKA NA OKRUGLI STOL UDRUGA ZA OSOBE S POSEBNIM POTREBAMA

(Hina) - Od svih parlamentarnih stranaka samo su se predstavnici LS-a i HSLS-a odazvali pozivu na današnji okrugli stol na kojem su stranke trebale predočiti koliko su u njihovim programima zastupljene osobe s invaliditetom i posebnim potrebama, te što će za njih učiniti u idućem mandatu. Radi se o značajnom dijelu biračkog tijela - u Hrvatskoj je preko 400.000 osoba s invaliditetom, a pribroje li se tomu članovi njihovih obitelji ili rodbina, taj broj je barem trostruko veći, napomenula je predsjednica Udruge za stručnu pomoć djeci s posebnim potrebama "Idem" Ljiljana Igrić. No, unatoč postojanju velikog broja tih osoba, naše političke stranke nisu čak niti pred izbore osjetile potrebu da nas saslušaju, što je u razvijenom svijetu uobičajena praksa, kazala je Igrić.

Na okruglom stolu okupili su se predstavnici udruga osoba s različitim poteškoćama koji, kako su rekli, od države i društva ne traže socijalnu pomoć i sažaljenje već poštivanje osnovnih ljudskih prava, prvenstveno prava na pristup svim ustanovama i rušenje fizičkih barijera, redovno školovanje iz kojega su dosad bili najčešće isključeni, te pravo na zapošljavanje. Marin Vučić iz LS-a istaknuo je kako je njegova stranka još prije tri godine u svoj program uključila osobe s invaliditetom, te da su na lokalnoj razini pokrenuli niz akcija radi poboljšanja njihova položaja. Posebice važnim Vučić ističe uvođenje poreznih olakšica za poslodavce koji će jedino na taj način biti motivirani za zapošljavanje invalida. U ime HSLS-a Herman Vukušić je kazao da će se njegova stranka u idućem mandatu zalagati za izjednačavanje mogućnosti za osobe s invaliditetom s ostalim građanima, a pritom će usko surađivati s nevladinim udrugama. Na okruglom stolu je istaknuto kako nije dovoljno samo mijenjati zakone već i stajališta i predrasude većine ljudi, a to se ne može postići tijekom samo jednog mandata bilo koje vlasti. Pozitivnim je ocijenjeno što radi ulaska u Europsku uniju (EU) moramo zakone usklađivati s europskima, a EU ne prihvaća propise koji isključuju osobe s posebnim potrebama.

Večernji list, 7. i 8. X. 2003.

INVALIDI

U KUMIČIĆEVOJ 5 OTVORENO PRVO HRVATSKO SAVJETOVALIŠTE ZA OSOBE S INVALIDITETOM I NJIHOVE OBITELJI
Grad obećao još bolju skrb o osobama s invaliditetom
Savjetovalište će pružati informacije o mogućnostima školovanja, zapošljavanja, vrstama invaliditeta, pravima...
    Prvo u Hrvatskoj, ali ne i zadnje i jedino u Zagrebu, kako je to na otvaranju rekao pročelnik Gradskog ureda za zdravstvo, rad i socijalnu skrb, dr. Zvonimir Šostar, jučer je u Uredu za zajedničke poslove Centra za socijalnu skrb Zagreb u Kumičićevoj 5 s radom počelo Savjetovalište za osobe s invaliditetom i njihove obitelji. Dva puta tjedno, utorkom i četvrtkom od 16 do 19 sati, Savjetovalište će osobama s invaliditetom pružati informacije o mogućnostima školovanja, zapošljavanja, vrstama invaliditeta, pravima koja mogu ostvariti...
    S obzirom na populaciju od 80.119 osoba s invaliditetom u Zagrebu, takav je projekt, rečeno je, bio nužna potreba. Pogotovo djeci s invaliditetom i njihovim roditeljima, koji se prvi put suočavaju s mnogobrojnim problemima i - ne znaju odakle da počnu.
    - Osobe koje ovdje budu dolazile dobit će savjet, pomoć i podršku. No, u okviru socijalne skrbi i decentralizacije, koja je dio plana provedbe Zagrebačke strategije jedinstvene politike za osobe s invaliditetom do 2006. godine, to je tek početak služenja našim sugrađanima. Savjetovalište je, naime, dio ideje o obiteljskom centru, koji grad, na žalost, još nema. No, do kraja godine Grad će učiniti sve da osobama s invaliditetom budu pristupačne sve zdravstvene i socijalne ustanove - kazao je dr. Šostar, objašnjavajući kako će Grad nabaviti i još nekoliko vozila za prijevoz invalida koje ZET-ovi kombiji odnedavno prevoze i do 24 sata. U planu je i ustanova za njegu u kući s besplatnom rehabilitacijom i terapijom potrebitima, bez uputnica, te projekt psihoterapije u zajednici.
    Savjetovalište, čulo se jučer, uskoro dobiva i svoju podružnicu u Kosorovoj 11 za grupnu terapiju roditelja djece s invaliditetom.
    Cjelovita skrb o osobama s invaliditetom mora početi od trenutka kad je nekome potrebna pa će informacije o Savjetovalištu uskoro biti dostupne i u rodilištima, pedijatrijskim i školskim ambulantama..., kazala je pak Marinka Bakula Anđelić, predsjednica Povjerenstva za invalide grada

Večernji list, 22. 9. 2003.

ARHITEKTONSKE BARIJERE

IAKO SE U ZAGREBU VEĆ NEKOLIKO GODINA SUSTAVNO RADI NA OTKLANJANJU PREPREKA, TEŽE POKRETLJIVIM OSOBAMA JOŠ SU MNOGA MJESTA TEŠKO DOSTUPNA
Invalidima još mnogo prepreka
Invalidima su najnepristupačnije zdravstvene i socijalne ustanove, te obrazovne i kulturne ustanove - od 109 zdravstvenih potpuno nedostupnih je 63
    Teže pokretnim Zagrepčanima - 1250 u invalidskim kolicima i 13.446 koji se kreću uz pomoć štapa, štaka i hodalica - u hrvatskoj metropoli nije lako samostalno, bez pomoći drugih osoba doći u brojne zdravstvene, kulturne i obrazovne ustanove, kao ni do mjesta za zabavu. Uspiju li, pak, prevladati prepreke, u malom broju javnih prostora naići će na snižene šaltere, telefonske govornice, ili za njih prilagođene sanitarne čvorove.
    - Najnepristupačnije su zdravstvene i socijalne ustanove, te škole i kulturni objekti. Lani smo obišli cijeli grad i sastavili Vodič, u kojem se vidi što je osobama s invaliditetom potpuno ili djelomice pristupačno a što nedostupno, pa smo prema tome sastavili i plan djelovanja - ističe Marinka Bakula-Anđelić, predsjednica zagrebačkog Povjerenstva za osobe s invaliditetom, osnovanog početkom ove godine, u kojem osim stručnjaka sjede i predstavnici udruga invalida.
    Ipak, nešto se mijenja nabolje, reći će i u udrugama invalida. Prepreke se u gradu sustavnije uklanjaju od 1998., a do 2006. godine trebalo bi ih, prema Zagrebačkoj strategiji jedinstvene politike za osobe s invaliditetom, utemeljenoj na nacionalnoj startegiji, ukloniti gdje god je to moguće.
     Tom planu na ruku idu i novi propisi. U lipnju se počeo primjenjivati pravilnik koji obvezuje projektante da projektiraju zgrade prema standardima koji će zadovoljiti i potrebe invalida. S projektom bez takvih normativa neće se moći dobiti građevna dozvola, a Zakon o gradnji dodatno će sankcionirati takve propuste.
    Kakvo je stanje danas? Primjerice, među 196 zdravstvenih objekata invalidima su čak 63 potpuno nepristupačna. Od 105 osnovnih škola potpuno nepristupačnih je 66, od 73 srednje škole čak 57, a među 31 fakultetom 22. Osobi u invalidskim kolicima potpuno je dostupan samo Muzej grada Zagreba, djelomice "Mimara", a na sve ostale mogu zaboraviti, kao i na većinu galerija. Neće lako zadovoljiti ni svoje vjerske potrebe - među 17 crkava u Vodiču dostupna im je samo katedrala, te crkve u Palmotićevoj i na Trgu kardinala F. Šepera.
    - Do kraja sljedeće godine prilagodit će se 48 potpuno nedostupnih zdravstvenih i socijalnih objekata, odnosno domova umirovljenika i centara za socijalnu skrb. Za 20 već je napravljen projekt s troškovnikom i uskoro će biti raspisani natječaji za izvođače - kazala je M. Bakula-Anđelić.
    Dio novca osigurat će grad, dio zdravstvene ustanove, a u Povjerenstvu vjeruju da će pomoći i gradske četvrti novcem za male komunalne akcije. Tako bi Zagreb za tri godine i teže pokretnim osobama mogao postati pristupačnijim i ugodnijim gradom.

Večernji list, 23. 10. 2003.

PROJEKTI

U DOMU ZDRAVLJA CENTAR OTVARA SE USTANOVA ZA NJEGU OSOBA S INVALIDITETOM
Invalidima besplatna fizikalna terapija
Uz prethodnu najavu, bez uputnice, Zagrepčani s invaliditetom dobit će potrebnu fizikalnu terapiju
    Gradski ured za zdravstvo rad i socijalnu skrb ovih dana u prostorijama Doma zdravlja Centar u Runjaninovoj otvara Ustanovu za njegu s besplatnom fizikalnom terapijom za Zagrepčane s invaliditetom. Uz prethodnu najavu, čak i bez uputnice - građani kojima je takav oblik rehabilitacije prijeko potreban, a iz nekih ga razloga nisu ostvarili - tu će dobiti svu potrebnu pomoć. S njima će raditi četiri zaposlena fizioterapeuta, a do kraja godine predstoji opremanje prostora, u koji će Grad uložiti 200.000 kuna.
    - Trenutačno u Runjaninovoj traju soboslikarski radovi, a predstoji nam i nabava specijalnog hidrauličnog kreveta za osobe s invaliditetom - veli pročelnik Gradskog ureda za zdravstvo, rad i socijalnu skrb, dr. Zvonimir Šostar.
    Njega osoba s invaliditetom u Runjaninovoj, dodaje, samo je dio velikog projekta Ustanove za njegu i pomoć u kući, iz koga je prije pola godine zaživjela i Bolnica u kući. Bolesnici od akutne opstruktivne bolesti pluća, kojima je nakon liječenja u Specijalnoj bolnici za plućne bolesti i tuberkulozu u Rockefellerovoj potrebna uglavnom oksigena terapija (vježbe disanja), otpuštaju se ranije na kućnu terapiju. No, nisu zaboravljeni. Dnevno ih, tri puta, obilaze tri medicinske sestre, a 24 sata na raspolaganju im je i dežurni liječnik iz bolnice.
    Bolnicu u kući isprobalo je već 40-ak pacijenata i svi, tvrdi dr. Šostar, uslugu ocjenjuju jednako kvalitetnom, ako ne i boljom od one u bolnici.
    Terapija se odvija u poznatom ambijentu, u obitelji, a ušteda bolnice je golema. Pacijent je za bolnicu jeftiniji 2,5 puta.
    Sličan uspjeh dr. Šostar očekuje i od Ustanove za njegu u Runjaninovoj jer je taj dom zdravlja u potpunosti prilagođen osobama s invaliditetom. Usluga fizikalne terapije pacijentima će se pružati svaki dan od 9 do 16 sati. No, kako bi zdravstvene ustanove u potpunosti služile svojim građanima, Šostarov ured ovih dana kreće u provjeru u kojoj su mjeri dostupne osobama s invaliditetom. Vjerojatno će, veli Šostar, u njima još štošta trebati učiniti. To i stoji. No, HZZO, tvrdi, Gradu za upravljanje domovima zdravlja još uvijek nije platio ni lipe.
Jolanda Rak Šajn

Vjesnik, utorak, 21. studenog 2000.

Arhitektonske barijere pred invalidima na udaru građevinskih inspekcija

»Arhitektonske barijere u životu osoba s invaliditetom« bila je tema rasprave okruglog stola koju je u hotelu Sheraton organizirao Hrvatski savez udruga tjelesnih invalida (HSUTI). Arhitekti, pravnici te predstavnici udruga invalida Zagreba i Hrvatske iznosili su prijedloge poboljšanja uvjeta života osoba s invaliditetom. To se u prvom redu odnosi na arhitektonske barijere, od neadekvatno izgrađenih prilaznih rampi, korištenja parkirališnih mjesta rezerviranih za invalide do nepostojanja odgovarajućih WC-a u ugostiteljskim objektima.
Prema riječima mr. Mirjane Dobranović projekt Saveza pod nazivom »Utjecaj na kulturu življenja i promjenu zakonskih propisa u korist osoba s tjelesnim invaliditetom« treba ukazati na probleme i pronaći rješenje za oko 15 posto invalidnih osoba u Hrvatskoj.
Razvoj civilnog društva bez senzibiliziranja javnosti za osobe s invaliditetom problem je koji naše društvo treba sustavno rješavati mišljenja je dr. Josip Kregar.
Pročelnica Odjela građevinske inspekcije u Ministarstvu zaštite okoliša i prostornog uređenja Božica Haubrich-Rogoz, rekla je kako će se ubuduće više pažnje posvetiti problemu arhitektonskih barijera koje otežavaju život svim kategorijama invalidima.
- Građevinska će inspekcija, naglasila je Haubrich-Rogoz, nadzirati sve objekte u izgradnji i provjeravati pravovaljanost, ne samo građevinskih dozvola, već i adekvatnih prilaza, ulaza i drugih arhitektonskih barijera. (Snježana Rajačić)

PREDAVANJE O OSOBAMA S INVALIDITETOM U HRVATSKOJ, POZITIVNI PRIMJERI I PRAKSA - Barijere u glavama..."Barijere nećemo srušiti dok ne srušimo barijere u glavama pojedinaca koji situaciju mogu promjeniti a neće - dodala je mr. M. Dobranović pred. HSUTI-ja."

VJESNIK, 18. 11. 2003.

Invalidima treba dati posla

Invalidi čine čak desetak posto stanovništva / Do kraja 2004. počet će djelovati pravobranitelj za invalide / Zagreb u posljednje dvije godine već dodijelio tridesetak stanova najugroženijim stanovnicima, do Božića još toliko stanova

U suradnji sa Zajednicom saveza osoba s invaliditetom Hrvatske (ZSOIH) i Povjerenstvom za invalide grada Zagreba, Gradsko je poglavarstvo u ponedjeljak u Hotelu Dubrovnik organiziralo međunarodni stručni skup o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom.
Rečeno je kako u Hrvatskoj ima više od 430.000 invalida od čega njih 70.000 u Zagrebu, što je gotovo 10 posto stanovništva. Kako bi postali ravnopravni građani, treba im prvenstveno pružiti šansu za profesionalnu konkurentnost na tržištu rada te omogućiti zapošljavanje. To je i jedan od najvažnijih ciljeva Nacionalne strategije jedinstvene politike za osobe s invaliditetom od 2003. do 2006.
Prema riječima Adinde Dulčić, ravnateljice Državnog zavoda za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži i predsjednice Nacionalnog povjerenstva za invalide, Strategije se među ostalim temelji i na promicanju prava invalida u zdravstvu, školstvu, socijali, profesionalnoj rehabilitaciji, kao i njihovoj pravovaljanoj informiranosti i uklanjanju barijera za njihov kvalitetniji život.
S tim u vezi ministarstvima prosvjete i sporta, rada i socijalne skrbi, malog i srednjeg poduzetništva stavljeno je u zadatak da do kraja 2004. godine izrade programe i praktično počnu invalide uključivati u društveno-gospodarski sustav. Svake godine u veljači Povjerenstvo će Vladi podnositi izvješće o radu i utrošenim sredstvima.
Istaknuto je kako će se do kraja 2004. godine uvesti pravobranitelj za invalide a pri Vladi će zaživjeti i ured odnosno osnovat će se odgovarajući fond koji će se financirati sredstvima iz proračuna. Govoreći o zagrebačkoj strategiji za osobe s invaliditetom, pročelnik Gradskog ureda za zdravstvo dr. Zvonimir Šostar rekao je kako Zagreb ima 2109 registriranih nezaposlenih invalida kojima treba riješiti status.
Zaposlivši dvije takve osobe Gradska je plinara to već učinila a u Gradskom poglavarstvu radi 51 invalid od čega je 14 slijepih i slabovidnih. No, odnos 1:30 (jedan zaposleni invalid na trideset drugih zaposlenih) kako to propisuje doneseni Zakon o zapošljavanju i profesionalnoj rehabilitaciji invalida, treba povećati u korist invalida, istaknuo je Šostar. Dodao je kako je grad Zagreb u dvije godine pokazao socijalnu osjetljivost, dodijelivši 31 stan najugroženijoj kategoriji građana, a do ovog će Božića ključeve dobiti još njih tridesetak.
Udruge invalida koje djeluju u prostorima u vlasništvu grada mjesečno će se plaćati simbolična najamnina od dvije kune po četvornom metru. Na skupu je rečeno i kako je velika zadaća Gradskog ureda za zdravstvo skorašnje donošenje 15-godišnjeg plana Za zdravlje građana. koji će uključivati preventivne akcije, od sprečavanja raznih vrsta ovisnosti do sustavnije realizacije projekata poput bolnice u kući, mjerenja tlaka, provjere šećera u krvi.

Snježana Rajačić

Vjesnik, 5.12. 2003.

Grad potpisao sporazum s invalidima

Gradonačelnica Vlasta Pavić i Zajednica saveza osoba s invaliditetom Hrvatske – ZSOIH, koja okuplja osam nacionalnih i 300 lokalnih udruga, potpisale su u četvrtak u Gradskom poglavarstvu sporazum o suradnji. Cilj sporazuma je, kako je rekla Vlasta Pavić, provoditi zadaće nacionalne odnosno zagrebačke strategije jedinstvene politike prema osobama s invaliditetom, kojih je u gradu više od 80.000. Prvenstveno se to odnosi na zapošljavanje, pristupačnost svim socijalnim, zdravstvenim, kulturnim i drugim javnim objektima, poštivanje Zakona o gradnji. Prema riječima dr. Zorislava Bobuša, predsjednika ZSOIH–a, u Evropskoj godini invalida Zagreb je za njih učinio puno jer su prvi puta strategijom postavljene određene zadaće i rokovi te nositelji različitih projekata kao što su rampe za invalide i multisenzorički park na Jarunu ili pak preuređenje tamošnjeg napuštenog doma za invalide. Marica Mirić, članica Povjerenstva za invalide Grada Zagreba, istakla je kako će invalidi za prijevoz, uz postojećih pet, do kraja godine dobiti još tri specijalna ZET-ova vozila.

S. R.

Vjesnik, 11. 12. 2003.

Cijene u domovima neće rasti

Komentirajući korupciju u domovima, gradonačelnica je rekla kako ona nije imala takvih iskustava, no da njeni znanci jesu / »Mislim da takve priče već imaju uporište u stvarnosti, no ne mislim da je to generalna pojava«, rekla je Pavić

Gradonačelnica Zagreba Vlasta Pavić u srijedu je posjetila Dom za starije i nemoćne osobe Trešnjevka, prilikom čega je korisnicima doma obećala da grad neće povisivati cijenu boravka u domovima umirovljenika. To je, naglasila je, jedino obećanje koja ona može dati.
Prilikom obilaska gradonačelnica je razgovarala s ravnateljicom Blaženkom Vilić i pitala je o korupciji u domovima umirovljenika, o kojoj se u posljednje vrijeme često govorilo u medijima. Ravnateljica Doma rekla je kako u Domu Trešnjevka nema korupcije.
Komentirajući korupciju u domovima, gradonačelnica je rekla kako ona nije imala takvih iskustava, no da njeni znanci jesu. »Prema tome, mislim da takve priče već imaju uporište u stvarnosti, no ne mislim da je to generalna pojava, a mnogo ljudi radi čestito svoj posao«, rekla je. Dodala je kako suzbijanje korupcije nije u nadležnosti Grada jer da za to postoji sustav. »Ako bi netko otkrio takav slučaj, naravno da bi ga morao prijaviti policiji«, poručila je gradonačelnica.
U Domu Trešnjevka boravi 656 korisnika koji su smješteni u dvokrevetnim sobama, a 80 posto korisnika su žene. Zahtjeva za prijem u dom ima puno, kaže ravnateljica, no samo deset posto ljudi koji su predali zahtjev, žele u dom. Mnogi ljudi, naime, predaju zahtjev mnogo prije nego što bi željeli u dom, jer znaju da se na nj čeka jako dugo.
Među korisnicima Doma nalaze se i osobe s invaliditetom, što u domovima nije rijedak slučaj. »Nažalost, u Hrvatskoj ne postoji dovoljno ustanova u koje bi se mogle smjestiti invalidne osobe«, naglasila je Blaženka Vilić.
Problem je, isitiče ona, što se prehrambeni, kadrovski i prostorni normativi, predviđeni za umirovljenike, razlikuju od onih za osobe s invaliditetom.

N. Z.

Vjesnik, 30. 12. 2003.

Javnim radovima protiv nezaposlenosti

Grad će i dalje poticati zapošljavanje određenih skupina nezaposlenih, pojačat će brigu za starije, uz težnju da što duže ostanu u okruženju u kojemu su dotad živjeli, posebna pažnja posvetit će se žrtvama nasilja, beskućnicima, korisnicima pučkih kuhinja.

Nedavno usvojeni Program socijalne politike Grada Zagreba 2004. do 2007. godine što ga je izradio Gradski ured za zdravstvo, rad i socijalnu skrb, predstavlja cjelovit sustav mjera i aktivnosti za opće poboljšanje uvjeta života ponajprije najsiromašnijih građana. O glavnim odrednicama programa razgovarali smo sa Zvonimirom Šostarom, pročelnikom Ureda za rad, zdravstvo i socijalnu skrb.
Jedan od gradskih problema svakako je nezaposlenost koja, ističe pročelnik, direktno dovodi do siromaštva. »U Zagrebu je krajem listopada evidentirano 39.985 nezaposlenih što je 17 posto manje nego potkraj 2002. A kako bi nastavio trend smanjivanja broja nezaposlenih Grad će uvesti nove mjere, od kojih je najzanimljivije organiziranje javnih radova.
»Javnim radovima želimo omogućiti zapošljavanje osoba s nižom stručnom spremom. Takvim javnim radovima mogli bi se urediti, primjerice, jezero Bundek ili Medvednica. Dodatnim mjerama poticat ćemo i samozapošljavanje, obiteljsko poslovanje i sl. Organizirat ćemo i informatičke seminare za nezaposlene te seminare za poslodavce kako bi im približili metode rada s invalidnim osobama«, objasnio je Šostar.
Osobe starije od 65 godina čine 15 posto stanovnika Zagreba. »Stoga će se«, , rekao je Šostar, »u Domu za starije i nemoćne Trnje otvoriti gerontološki centar koji će imati i savjetovalište i SOS telefon i drugo za pomoć građanima treće životne dobi«. Otvaranje centra omogućit će ostanak ljudi u njihovoj primarnoj sredini što je najhumaniji i najracionalniji oblik skrbi.
S obzirom na veliki broj molbi za smještaj u 11 zagrebačkih domova za starije i nemoćne, stvorit će se jedinstvena baza, a radit će se i na poboljšanju zdravstvene skrbi u stacionarima i domovima za stare. Razmatra se i mogućnost da Grad plaća dopunsko zdravstveno osiguranje za starije od 75 godina.
Što se pak socijalne pomoći tiče, Šostar napominje kako se povećava broj korisnika. U pučkim kuhinjama tako se prehranjuje tisuću korisnika više nego početkom godine, odnosno 3800 osoba. Stoga će se otvoriti nova blagovaonica na Trešnjevci, u naselju Kosnica osnovat će se prihvatiše za odrasle osobe u okviru kojeg će im se osigurati boravak, prehrana, hitna medicinska pomoć, odjeća, obuća i troškovi prijevoza. Tijekom 2004. godine planira se osposobiti dva paviljona odnosno 96 ležajeva a do 2007. godine adaptirat će se sva četiri objekta za prihvat 192 osobe. »Taj će nas projekt stajati pet milijuna kuna«, rekao je Šostar.
Šostar je najavio i rekonstrukciju Dom za starije i nemoćne Trešnjevka za potrebe invalida u kolicima. Zagreb bi uskoro trebao dobiti ustanovu za oboljele od Alzheimerove bolesti te centar za branitelje i članove njihovih obitelji.
»U projektu je i osnivanje obiteljskog centra u užem centru grada, a i osnivanje volonterskog centra«, najavio je Šostar.
Govoreći o odgojno-obrazovnim ustanovama Šostar je rekao da će se inicirati otvaranje privatnih dječjih vrtića kao i ulaganje u postojeće objekte.

Ana Rukavina

Jutarnji LIST, 10. 3. 2004.

Dom za nemoćne

Trešnjevka primit će

17 mladih invalida

Problem smještaja osoba s invaliditetom uskoro će se barem privremeno riješiti preuređenjem Doma za starije i nemoćne osobe Trešnjevka u Drenovačkoj 30, koji će moći primiti 17 mladih osoba u invalidskim kolicima. Radovi će početi ove godine, a za tu svrhu Grad Zagreb će izdvojiti tri milijuna kuna.

Osim 17 jednokrevetnih soba u prizemlju tog doma, uredit će se i prostor dnevnog boravka i blagovaonice s čajnom kuhinjom, zatim dvije prilagođene kupaonice te šest sanitarnih čvorova. Na objekt će se dograditi i lift za povezivanje s gornjim etažama na kojima će biti stariji, uglavnom nepokretni korisnici.

- Cjelovito rješenje problema smještaja osoba s invaliditetom pričekat će još neko vrijeme, no pregovara se oko gradnje posebnog doma na Kajzerici u kojem bi postojali različiti oblici rada s osobama s invaliditetom, mogućnosti povremenog smještaja, iako mnogi roditelji koji imaju dijete s nekim oblikom invaliditeta ne mogu nikuda otputovati jer ne postoji mogućnost zbrinjavanja takve osobe na nekoliko dana, kao i razni drugi sadržaji. Cilj Ureda za zdravstvo i socijalnu skrb nije trajno smjestiti osobe u institucije, nego, ako je to moguće, pomagati im na različite načine za vrijeme njihova boravka u vlastitom domu. Postoje i planovi za dovršenje Doma za invalide na Jarunu, čija je gradnja počela prije 10-godina. (A. Kn.)

Vijesti - arhiva > Vijesti Gradskog poglavarstva - 2004. > Studeni 2004.

Sporedni ulaz stacionara u Podružnici Drenovačka 30 prije renovacije 2005.

13. studenoga, obilazak GČ Trešnjevka - Sjever

Prostor za invalide u prizemlju Doma za starije Trešnjevka

Kako se moglo vidjeti na licu mjesta, Dom za starije i nemoćne Trešnjevka također očekuje cjelovito uređenje. Dosad je dovršena projektna dokumentacija za dogradnju aneksa zgrade s bolničkim dizalom i stubištem, te za uređenje prostora za invalide u prizemlju. Ovo potonje je, čulo se, tek privremeno rješenje do izgradnje Doma za invalide na Kajzerici.

Vjesnik, 13. 5. 2005.

Vjesnik 13.5.2004., Dom u Drenovačkoj 30 dobio novouređenu jedinicu prilagođenu invalidnim osobama

Idealna pristupačnost nagiba rampe

MALA GALERIJA SLIKA

OBNOVA DOMA ZA STARIJE I NEMOĆNE OSOBE TREŠNJEVKA

PODRUŽNICA DRENOVAČKA 30

Vjesnik, 16. srpnja 2005.

Samo na Trgu osobe u kolicima mogu u niskopodni tramvaj

Stajališta preniska, previsoka ili predaleko od tramvaja

Predsjednica Udruge paraplegičara i tetraplegičara (HUPT) Mandica Knežević zadnji se put u tramvaju vozila u Bremenu, prije desetak godina. Kaže da su joj tadašnja iskustva bila odlična i da je jedva čekala dan kada će se u Zagrebu moći voziti novim, niskopodnim tramvajem. No kako je većina zagrebačkih tramvajskih stajališta još potpuno neprilagođena niskopodnim tramvajima, na svoju vožnju Zagrebom čekat će još neko vrijeme.
»Još nisam ni vidjela novi tramvaj, a o vožnji mogu samo sanjati«, kaže Mandica.
Smatra da nije u redu da prilikom promocije tramvaja zaobišlo ljude s invaliditetom. »Ako je tramvaj već rađen tako da bude i za osobe s invaliditetom, onda je bio red da i nas pozovu na prvu vožnju, da i mi damo svoju ocjenu i procjenu tramvaja«. Dodaje da nitko nikada nije tražio njihovo mišljenje o novom tramvaju.
Stanje na gradskim stajalištima to i dokazuje. Rubnjaci na stajalištima trebali bi, naime, biti 20 centimetara viši od gornjeg ruba tračnice kako bi osoba u kolicima mogla bez problema ući u tramvaj.
Novinari Vjesnika obišli su tramvajska stajališta od Ljubljanice do Trga bana Josipa Jelačića te došli do zaključka da su od ukupno 18 stajališta, odnosno devet u svakom smjeru, niskopodnim tramvajima i invalidskim kolicima prilagođena samo dva, na glavnom gradskom trgu. Sadašnja je prosječna visina rubnjaka oko 15 centimetara, a najlošija je situacija na dionici od Ljubljanice do stanice kod Cibone gdje je visina rubnjaka samo pet centimetara. Osim visine, problematična je i udaljenost tračnica od pločnika, jer je između stanice i ulaza u tramvaj obično desetak centimetara razmaka.
Janko Ehrlich Zdvorák iz HUPT-a tramvajem se u Zagrebu nije vozio od 1982. godine, otkad je vezan za kolica, a kaže da se ne čudi ako tramvajska stajališta nisu prilagođena osobama u kolicima.
»U Zagrebu već nekoliko godina voze niskopodni autobusi, ali stajališta su još dandanas neprilagođena osobama u kolicima«, kaže Janko.
U ZET-u obećavaju da će se u sklopu redovitog održavanja tramvajskih pruga prilagođavati i stajališta. Dodaju, međutim, da je za stajališta odgovoran Gradski ured za izgradnju grada.
Dok se situacija u gradu ne poboljša, osobama s invaliditetom ne preostaje drugo nego da, kao i do sada, u prijekoj potrebi kao javni gradski prijevoz koriste ZET-ove kombije prilagođene osobama s posebnim potrebama. A njih zasad ima samo 13.

Mislav Nekić

Vjesnik, 18. srpnja 2005.

Do liječničke komisije nemoguće u kolicima

Iako bi po svjetskim zdravstvenim standardima zdravstvene ustanove trebale biti prilagođene invalidima, u Zagrebu neke od njih nemaju ni zadovoljavajući pristup.
Dobar su dio takvih zdravstvene ustanove opće medicine, stomatološke poliklinike, bolnice, pa čak i liječnička povjerenstva. Tako je osoba s invaliditetom svojim dolaskom u zdravstvenu ustanovu dvostruko prikraćena, jer ne može obaviti ni rutinski pregled bez većih poteškoća, samo zato što ne može stati na svoje noge, tvrde iz Hrvatske udruge paraplegičara i tetraplegičara.
»Trgovački centri, međutim, prilagodili su se osobama s invaliditetom, radi zarade. Zašto se radi zadovoljstva svojih korisnika ne bi prilagodilo i zdravstvo«, pitaju oni.
Josip Šimičić, magistar biomedicinskih znanosti, spominje središnje liječničko povjerenstvo na Krugama, koje pokriva pet tisuća korisnika, pretežno s područja Novog Zagreba, a nalazi se na prvom katu zgrade bez dizala. Kaže da do toga povjerenstva, kao osoba s tetraplegijom, ne može doći neposredno.
»Govorimo o nekoj pristupačnosti, a ne možemo uopće do liječničkih komisija koje rješavanju naša pitanja. To doživljavamo kao da nam se izruguju«, kaže Šimičić. Dodaje da osoba s invaliditetom jedanput mjesečno mora po potvrdu liječničke komisije pa se pita se i kako je to moguće, ako se komisija nalazi na prvom katu zgrade bez dizala. Isto je i s liječničkim povjerenstvom u Baštijanovoj koje je također na prvom katu, a budući da se potvrde o fizikalnoj terapiji i ostalim potrebama osoba s invaliditetom donose upravo tamo, začuđuje da u Baštijanovoj također nema dizala kojim bi se koristile osobe u kolicima.
»Da bi stigli do komisije, morate se derati da privučete pažnju. U tom slučaju, ili će netko sići da vas prenese do prvog kata ili ćete privući policiju«, kaže Josip Šimičić.
Mjerodavne zdravstvene institucije nemaju sluha za potrebe osoba s invaliditetom. U gotovo svim bolnicama u Zagrebu preuski su prostori između kreveta, nema antidekubitnih madraca, sanitarni čvorovi nepristupačni su osobama s invaliditetom.
U nekim zagrebačkim bolnicama dizala je nemoguće samostalno koristiti, a u gotovo svima rampe za invalide prestrme su i opasne za samostalno korištenje, kao što je to na Rebru.
Nedostatak centra u kojemu bi osobe s invaliditetom mogle obaviti sve medicinske pretrage i specijalističke preglede, još je jedan od nedostataka medicinskih usluga. Iz Hrvatske udruge paraplegičara i tetraplegičara kažu da bi zbog nedostatka takvog centra odjeli svih bolnica trebali pružiti mnogo više nego što pružaju sada.

Ana Grubanović

Večernji list, 16. 5. 2001.

Večernji list 16.5.2001., Vesna Pusić posjetila URIHO

Bilten Tvornice papira Rijeka 1985.

Bilten Tvornice papira Rijeka 1985. Ovaj posao nas veoma raduje - kažu u Kraljevici, rad se odvija na obostrano zadovoljstvo. DA JE BAREM VIŠE POSLA

"DA JE BAREM VIŠE POSLA"

Prije 22 godine moj kolega Savo i ja radili smo kao tetraplegičari na konfekciji cigaret-papirića za riječku Tvornicu papira u radnim prostorijama (utvrda "Frankopan") u nekadašnjem Referalnom spinalnom centru Hrvatske u Kraljevici. Nadzirali smo rad radeći u dvije smjene time dokazavši da i osobe s teškim tjelesnim invaliditetom u kolicima mogu raditi samo ako imaju prilagodljivu pristupačnost i uvjete rada. Bitno je da su radne prostorije bile u neposrednoj blizini, pa smo samostalno dolazili na posao i odlazili s posla. Malih poteškoća bilo je prilikom mjesečnih obračuna, evidencija dostavljenih i urađenih roba i inventura, te sam ponekad radio sve do kasno u noć. Kamo sreče da sam prije pohađao tečaj iz informatike onda bih na računalu Commodore 64 programirao programe i olakšao si posao.

Stoga osobe s invaliditetom u kolicima pa i oni teški invalidi koji slabo vladaju rukama: tetraplegičari, distrofičari, cerebralci, multipla skleroza... mogu raditi samo ako imaju uvjete - onakve uvjete kakvi se planiraju gradnjom ustanove za rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (URIHO) na Kajzerici u Zagrebu. Od velike je važnosti da se u sastavu centra nalazi i dom za stanovanje i radne prostorije radi dolaska na posao naročito zimi. Jedan takav moderan centar kakvih već odavno ima u razvijenim zemljama svijeta prilagodljiv osobama u kolicima eliminirat će sve probleme s kojim se invalidi susreću prilikom zapošljavanja danas. Jedan od razloga su arhitektonske barijere,ali, isto tako i uvjeti na radnom mjestu koji su skupi da bi se zaposlio, primjerice jedan para/tetraplegičar, kako je spomenuo povodom Tjedna osoba s paraplegijom i tetraplegijom od 6. do 11. lipnja o. g. predstavnik HUPT-a tetraplegičar g. Janko Ehrlich Zdvořák na Hrvatskome radiju u emisiji za invalide "Šesto čulo".

U stvari, da bi se osoba s invaliditetom u kolicima zaposlila u nekoj tvrtki ona mora znanjem nadmašiti prosječnost zdravih, jer prošla su ta vremena kada su invalide zapošljavali sekretari CK, a podosta invalida, kako je bilo uvriježeno, odmah potom nakon nekoliko godina više provedenih na bolovanju nego na radnome mjestu odlažahu u invalidsku mirovinu - sada vlada tržišna ekonomija!!!. Zato ništa čudno da su kod nas prave rijetkosti da se netko u kolicima uspio zaposliti u posljednjih 10 godina! Vidljivo je i iz nedavnog slučaja zapošljavanja invalida na TV dnevniku HRT 1, gdje predstavnici udruge "Baranjsko srce" baš ukazuju na velike probleme kod zapošljavanja i arhitektonskih barijera. Rješenje zapošljavanja vide u nekom invalidu primjeru koji bi se uspio zaposliti, tako probivši led, za kojim bi se onda i ostali ponijeli.

Sve u svemu, osobe s invaliditetom u kolicima itekako se mogu zaposliti i raditi zajedno sa zdravima, dapače, i oni invalidi koji slabo vladaju rukama, ali samo neki prilagodljivi intelektualni rad, primjerice, rad na kompjutoru i informatici... Još prije 20 godina kada sam završio tečaj iz informatike u programskom jeziku BASIC-u ukazao sam da je rad na računalu jedna od rijetkih djelatnosti, ako ne i jedina, gdje se invalidi, pa i oni teški, mogu ravnopravno nositi sa zdravma - pa ćak i nadmašiti ih. Zar osoba s invaliditetom ne može biti expert u informatici: vrli web kreator, internet programer, prodavač putem Interneta...!? Bitno je da je što manje ovisan o pomoći druge osobe. Mislim, nešto malo ja već to potvrđujem gornjim novinskim člankom, slikom i izradom ovih web stranica.

Najzad, mlađe osobe s invalidnošću s pravom se nadaju što bržem ostvarenju jednog takvog centra u zemlji za koji vjeruju da će riješiti mnoge njihove životne probleme kako smještajne, a isto tako ZAPOŠLJAVANJEM i same egzistencije.

Jutarnji List, 22.7.2005. NOVI URIHOV CENTAR NA KAJZERICI. Na proljeće bi na Kajzerici trebala početi gradnja...

NOVI KORACI, 1980.

NOVI KORACI 1980. DOM POTREBAN INVALIDIMA

AKTIVNI TETRAPLEGIČARI

Božo i Željko rade na računalu

Dom za starije i nemoćne osobe

Trešnjevka

Podružnica Drenovačka 30

Odjel prilagođen osobama s invaliditetom u kolicima

GALERIJA POSTERA

Vjesnik, 23. srpnja 2005.

Šostar: Nikada mi neće biti žao davati novac za invalide

Iduće godine trebala bi početi izgradnja pogona na Kajzerici

Josip Držajić, direktor Ustanove za rehabilitaciju hendikepiranih osoba profesionalnom rehabilitacijom i zapošljavanjem, komentirao je za Vjesnik napise jednih dnevnih novina u kojima je u petak navedeno da Državna revizija ne smatra svrhovitim trošenje proračunskih sredstava Grada od 95 milijuna kuna u protekle tri godine: »Državna revizija je posljednji put u URIHO-u bila 2003. godine. Dano je mišljenje da se proizvodnja treba hitno prestrukturirati ili treba graditi novi URIHO«.
Grad je 1999. godine postao većinskim vlasnikom ustanove te je preuzeo dugovanja od 140 milijuna kuna potraživanja radnika i dobavljača. Prema Držajićevim riječima, preostalo je još 18 milijuna kuna duga prema radnicima te 10 milijuna duga prema dobavljačima.
Pročelnik Gradskog ured za zdravstvo, rad i socijalnu skrb Zvonimir Šostar rekao je da mu »nikada neće biti žao davati novac za invalide, koji se ionako teško zapošljavaju«. Istaknuo je da bi do kraja godine trebala biti gotova dokumentacija za gradnju novog kompleksa URIHO-a na Kajzerici. Prvi radovi trebali bi početi već sljedećeg proljeća, a investicija će stajati oko 85 milijuna kuna.
»U sklopu URIHO-a gradit će se i polivalentna sportska dvorana i dom za osobe s invaliditetom, čime bi se riješio problem pretrpanosti takvoga doma na Jarunu«, izjavio je Šostar. Kad se izgradi dom sa 150 mjesta, stanari Jaruna premjestili bi se na Kajzericu, dok bi prostori na Jarunu bili prenamijenjeni za osobe s Alzheimerovom bolesti, kojih u Zagrebu ima 14 tisuća.
A prva dva milijuna kuna iz proračuna uložit će se već ove godine za sanaciju krova URIHO-a u Svetoj Nedelji, gdje je njegova tiskara.
Držajić je istaknuo da će se gradnjom novog kompleksa (stari će se potpuno srušiti) unaprijediti, ali i prestrukturirati proizvodnja toga poduzeća.
Uz dosad 509 zaposlenih u URIHO-u, od kojih je više od 70 posto osoba s invaliditetom, u novoj ustanovi zaposlilo bi se dodatnih 300-tinjak osoba.

Katarina Hrnjkaš

Jutarnji LIST, 16. 9. 2005.

Poglavarstvo pokreće poseban ured za invalide. Ured za invalide uskoro bi trebao početi izradu registra...

Vjesnik, 20. 9. 2005.

Za invalide 200 novih radnih mjesta

Pod pokroviteljstvom potpredsjednice Vlade Jadranke Kosor , koja je ujedno i predsjednica Vladinog povjerenstva za osobe s invaliditetom, u ponedjeljak je u Hotelu Sheraton održna premijera dokumentarnog filma redatelja Vladimira Tadeja »Um iznad predrasuda«, koji govori o zapošljavanju osoba s invaliditetom.
U filmu je prikazana uspješnost osoba s invaliditetom na radnom mjestu. Mario Kečić, osoba s tjelesnim invaliditetom govorio je o svojem iskustvu na radu u Eurogol kladionici u kojoj radi kao informatičar. »Ravnopravan sam s ostalima, nitko me u poslu ne diskreditira i samim time osjećam se drugačije«, rekao je. Mario Trputec, osoba je s lakšom mentalnom retardacijom, radi kao portir i telefonist u Centru za rehabilitaciju Zagreb u Sloboštini.
Snježana Vučič slijepa je, a od telefonistice na Carinarnici Zagreb napredovala je do stručne službe u Gradskoj skupštini gdje piše fonograme. Zapisnik piše uz pomoć računala koje ima govornu jedinicu.
Zvonimir Šostar, pročelnik Gradskog ureda za zdravstvo, rad, socijalnu zaštitu i branitelje, rekao je nakon premijere da se broj nezaposlenih invalida, kojih u Zagrebu ima 2050, ne smanjuje.
Od svih županija u Hrvatskoj jedino je Zagreb krenuo u zapošljavanje osoba s invaliditetom. Do sada je zaposleno 14 slijepih telefonista, a u trgovačkim društvima još 600 osoba s invaliditetom. Grad planira otvaranje 200 novih radnih mjesta kao i posebnog Odjela za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom. U planu je izgradnja polivalentne sportske dvorane za osobe s invaliditetom kao i doma za invalide na Kajzerici. Osim toga obnovit će se URIHO, ustanova za profesionalnu rehabilitaciju.
»Osobe s invaliditetom ne smiju biti nikakva socijalna
kategorija, naglasio je Zvonimir Šostar, »već osobe koje zaslužuju da im društvo prilikom zapošljavanja stvori odgovarajuće uvjete«.

Ana Grubanović

Vjesnik, 24. 9. 2005.

Prava osoba s invaliditetom krše se zloupotrebom, ali i neprimjenjivanjem zakona

Prava invalida regulira čak 271 zakon!

Ni jedan zakon o osobama s invaliditetom nije u stopostotnoj primjeni, odnosno nema njihova jedinstvenog javnog tumačenja

Problematiku osoba s invaliditetom regulira 271 zakon u Hrvatskoj. U Hrvatskom savezu udruga tjelesnih invalida kažu da su zakoni dobri, ali da ih se ne primjenjuje. Problem što dio osoba s invaliditetom nije upoznat s pravima i olakšicama koje im pripadaju.
Najveće je ogorčenje izazvala nedavna inicijativa o vraćanju PDV-a za uvoz automobila kao i ortopedskih pomagala. Time je, ističu u Hrvatskoj udruzi paraplegičara i tetraplegičara, zanemarena obveza o potrebnoj skrbi o osobama s invaliditetom, kojih je u Hrvatskoj 400.000.
»Što se tiče Zakona o pristupačnosti za osobe s invaliditetom, problem je u prihvaćanju standarda i kriterija za uklanjanje barijera u javnim objektima, kako bi se spriječila diskriminacija«, kaže Mandica Knežević, predsjednica Hrvatske udruge paraplegičara i tetraplegičara. Zakon o gradnji predviđa kaznu od 25.000 kuna ako građevina u projektu ne omogućuje pristup i nesmetano kretanje invalidnih osoba. Ista je svota predviđena za onemogućen pristup objektima javne i poslovne namjene.
Jedan od prioritetnih zakona je i Zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju, kao i Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom. Ni jedan nije u stopostotnoj primjeni i nema jedinstvenog tumačenja.
Mirjana Dobranović, predsjednica Hrvatskog saveza udruga tjelesnih invalida, podsjeća da Zakon o profesionalnoj orijentaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom prati provedbeni propis o osnivanju fonda za zapošljavanje, ali on nije zaživio.
Svaki bi zakon trebao regulirati osnovna prava za osobe s invaliditetom, od uključivanja djece u redovne vrtiće i škole do zbrinjavanja starijih nepokretnih osoba. Stoga bi posebna pozornost države trebala biti usmjerena na zakon o doplatku na tešku invalidnost, kao i na poboljšanje Zakona o socijalnoj skrbi. Riječ je o zakonima koji rješavaju egzistencijalna pitanja invalida.
»O primjeni novih prava, posebno onih iz Zakona o socijalnoj skrbi o osobama s invaliditetom, javne bi službe trebale informirati svoje korisnike. U tom smislu trebalo bi socijalno reorganizirati službe da ne bi dolazilo do ‘birokratskih zavrzlama’ i pogrešnih tumačenja«, objašnjava Mandica Knežević.
Osobe s invaliditetom upoznate su s pravilnicima i zakonima isključivo putem svojih udruga.
Dok u Americi postoji jedinstven zakon za osobe s invaliditetom, invalidi u Hrvatskoj još se gube u »šumi zakona« koji često nisu ni primjenjivi, nego zadovoljavaju samo formu ili ih se zloupotrebljava.

Dok u Americi postoji jedinstven zakon za osobe s invaliditetom, invalidi u Hrvatskoj gube se u "šumi zakona" koji nisu primenjivi

Zakonska zaštita u drugim zemljama

Ana Grubanović

Utorak, 4. listopada 2005.

Jutarnji LIST, 4.10.2005. U 1.40 ujutro počeli pregovori s Hrvatskom. DOBRO JUTRO, GRAĐANI EU

U EUROPSKOJ UNIJI I OSOBE S INVALIDITETOM OČEKUJU BOLJE SUTRA!

Vjesnik on-line, 15. 10. 2005.

Slijepi traže ujednačavanje doplatka na tuđu pomoć i njegu

Doplatak na tuđu pomoć sada iznosi od 280 do 3800 kuna, a ovisi o uzroku invalidnosti i sljepoće

»Iza štapa hoda čovjek«, »Nećemo milostinju, nego život dostojan čovjeka«, »U Europu bez nas???«, samo su neki od prosvjednih plakata petstotinjak slijepih osoba i osoba s invaliditetom iz cijele Hrvatske, koje su se u petak okupile na Trgu bana Jelačića, na skupu »Prelila se kap, kucnuo je štap«.
Nezadovoljni time što nije donesen zakona o doplatku na tešku invalidnost, slijepe su osobe zatražile od državnih vlasti da započnu konkretno dogovaranje s udrugama koje okupljaju osobe s najtežim invaliditetom.
»Tražimo ujednačavanje doplatka na tuđu pomoć i njegu, koji sad iznosi od 280 do 3800 kuna, a ovisi o uzroku invalidnosti i sljepoće. A mi ne živimo s uzrokom, već s posljedicom«, naglasio je Miroslav Bebek, predsjednik Hrvatskog saveza slijepih. Ogromne razlike u visini doplatka za isti stupanj invaliditeta moraju se, tvrdi, ukloniti tako da se doplatak poveća onim osobama s invaliditetom koje ga ostvaruju temeljem Zakona o socijalnoj skrbi. Nacrt Zakona o doplatku na težu invalidnost, koji je izradio Hrvatski savez slijepih, predviđa doplatak u visini 50 posto prosječne plaće u Hrvatskoj. Takav iznos pokrio bi samo polovicu troškova kojima su izložene slijepe osobe u Hrvatskoj.
Vojin Perić, voditelj prosvjeda, rekao je da slijepe osobe ne pristaju na geto i paušale, kao ni na razgovore iz kurtoazije, već žele biti partneri državnim tijelima kad ona odlučuju o njihovoj sudbini.
Podršku prosvjedu pružilo je i Društvo distrofičara Zagreb, Društvo multiple skleroze Grada Zagreba, Hrvatski savez za školovanje pasa vodiča slijepih, kao i studentske udruge Korak i Šišmiš.
»Osobe s invaliditetom danas su u najtežoj financijskoj situaciji, s najmanjim primanjima te nemaju dostojanstven svakodnevni život. Stoga podržavamo Hrvatski savez slijepih u zahtjevu da se donese zakon o doplatku na težu invalidnost, kako bi doplatak bio jednak za sve osobe s invaliditetom«, istaknuo je na prosvjedu Viktor Hrženjak, predsjednik Društva multiple skleroze Grada Zagreba.

Ana Grubanović

VEČERNJI LIST on-line, 15.10.2005

INVALIDI Oko 600 slijepih prosvjedom tražilo zakon o doplatku na tešku invalidnost

Slijepi prvi put digli glas

Autor TEA ROMIĆ

Večernji list online 15.10.2005. Prosvijed slijepih: "Prelila se kap, kucnuo je štap"

Gotovo 600 ljudi povezanih konopcem jučer je od Draškovićeve ulice do Trga bana Josipa Jelačića upozoravala na svoja prava. Pod geslom "Prelila se kap, kucnuo je štap", Hrvatski savez slijepih, te udruge paraplegičara, multiple skleroze i distrofičara digle su, prvi put prosvjedom, svoj glas za izglasavanje Zakona o doplatku na tešku invalidnost. Njime bi se trebao utvrditi doplatak od 50 posto prosječne neto plaće u državi, a pravo na njega ostvarile bi sve osobe sa stopostotnim invaliditetom koji je prouzročen oštećenjem vida, ekstremiteta, mozga, moždanog debla, leđne moždine i sluha.

Od 280 do 3000 kuna
Sada se taj dodatak ostvaruje preko nekoliko zakona. Tako jedna osoba dobiva doplatak od 280 kuna, a netko oko 3000 kuna. Želimo samo da svi imamo jednaka prava, ne tražimo milostinju rekao je predsjednik Hrvatskog saveza slijepih Miroslav Bebek.

Prosvjedna povorka privukla je veliku pozornost sugrađana, i dok su samo pojedinci prigovarali što se zbog prosvjeda povremeno zatvara promet, većina prolaznika komentirala je da je promet trebalo u potpunosti zatvoriti.

Naime, povorka duga nekoliko stotina metara morala se provlačiti između stupića i automobila na ionako uskim pločnicima, no zahvaljujući usmjeravanjima dobrih građana koji vide, uspješno su zaobišli sve prepreke.

Čekaju 10 godina
Kaznite nepravilno parkirane aute bijelim štapom doviknuo je netko, no prosvjednici su tek laganim dodirom bijelog štapa "obilježili" nesavjesne vozače, koji očito nisu svjesni da postoje i oni kojima je taj prostor potreban.

"Bijeli štap nije prosjački štap", "Iza štapa hoda čovjek", "Uz psa hoda čovjek", "U kolicima je čovjek" samo su neke od parola koje su prosvjednici nosili, a zvižducima iz zvižadaljki pozdravljali su slučajne prolaznike.

Već deset godina pokušavamo se izboriti za ovaj jedinstveni zakon, ali do sada, na žalost, neuspješno. Do sada nismo htjeli prosvjedovati jer smo računali da se država oporavlja od rata. Ali, sada je dosta čekanja. Našim smo obiteljima velik teret i vrijeme je da nam država pomogne da im se skinemo s grbače zaključio je prosvjednik Marinko Vidajić

GLAS SLAVONIJE on-line, 15. 10. 2005.

Tisuću slijepih osoba na prosvjedu protiv Vlade

ZAGREB - Središte Zagreba jučer je bilo poprište najpotresnijeg prosvjednog skupa u novijoj hrvatskoj povijesti: oko tisuću slijepih i slabovidnih osoba iz svih dijelova Hrvatske podiglo je glas protiv Vladine politike prema socijalno najugroženijima, točnije protiv nepravedne raspodjele doplatka za osobe sa stopostotnim invaliditetom.
Slijepi i slabovidni krenuli su iz Draškovićeve ulice prema Trgu bana Jelačića u povorci dugoj nekoliko stotina metara, jedan iza drugog, držeći se za konopac. Policija je na njihovom putu zaustavljala ionako otežan promet, ali nitko od vozača nije psovao. Slučajni prolaznici šutke su odmahivali glavom, a jedan revoltirani umirovljenik glasno je opsovao boga Vladi, državi i kapitalizmu.
- Već godinama pokušavamo riješiti naš problem, pa smo se odlučili na prosvjed. Država, naime, pri dodjeli doplatka ne gleda postotak invalidnosti, nego iznose doplatka računa prema uzroku sljepoće, kao da je važno kako je i gdje čovjek oslijepio. Tražimo da se nepravda ispravi - objasnio je razloge prosvjeda Dušan Miočić, predsjednik Udruge slijepih Primorsko-goranske županije, koji je predvodio skupinu od 40 slijepih Riječana.

Tko je ovdje slijep
Iznos doplatka za slijepe varira od 280 do 3.800 kuna, ovisno o uzroku invalidnosti, čime su članovi udruga slijepih i slabovidnih revoltirani do te mjere da su se nakon desetak godina pisanja molbi odlučili na javni prosvjed, koji nikog nije ostavio ravnodušnim. Svoju situaciju članovi udruga objasnili su prije četiri dana ministrici Jadranki Kosor, ali očito je pritom nisu doživjeli kao pouzdanu garanciju da će problemi koji ih muče uistinu biti riješeni.
- Pitamo se tko je ovdje slijep, mi ili oni koji bi nas trebali vidjeti - govorio je Zlatko Kuftić, predsjednik istarske udruge slijepih, čiji su predstavnici također marširali središtem Zagreba.
Nakon dolaska na središnji zagrebački trg slijepi i slabovidni uzdignuli su visoko u zrak svoje bijele štapove, a potom njima udarali u pločnik.
- Nadamo se da će sad shvatiti da postojimo - vikali su prosvjednici, tražeći od Vlade da hitno pred Sabor u proceduru pošalje zakon kojim će se regulirati njihova prava i uskladiti iznosi doplatka za slijepe. Građani koji su se zatekli na Jelačić placu ostali su bez riječi pred potresnom slikom. Tek tu i tamo sjevnula bi pokoja psovka upućena visokim razinama vlasti.

Vlada ostala nijema
Okupljenima se potom obratio predsjednik Udruge slijepih Hrvatske Miroslav Bebek, koji je upozorio da su udruge slijepih davno predložile zakon koji bi regulirao njihova prava, na što je Vlada ostala nijema.
- Ovaj skup nema političku konotaciju. Ne podržavamo ni jednu stranku. Ovamo smo došli jer tražimo rješenje i jer više ne možemo čekati. S nama su i članovi udruga koje okupljaju invalide, ali ne znam koliko ih je, jer ne mogu vidjeti - rekao je Bebek.
U istom tonu govorio je i jedan od organizatora skupa, Vojin Perić, koji je podsjetio da su slijepi bili spremni čekati te da su se na prosvjed odlučili kad je kap žuči prelila čašu. Vladajuće političare prosvjednici su transparentima podsjetili da su zaboravljeni na hrvatskom putu za Europu te istaknuli da više nemaju vremena za čekanje.

Autor: Ladislav TOMIČIĆ

VJESNIK on-line, 21. 10. 2005.

Akcija za lakše kretanje invalida

Odluku o objektima koje treba prilagoditi donijelo je posebno povjerenstvo prema anketi provedenoj među invalidima

Osobe s invaliditetom koje žive u Pakracu, Vinkovcima, Sisku, Križevcima, Zadru, Splitu i Slavonskom Brodu uskoro bi trebale jednostavnije i lakše pristupati objektima u svojim gradovima.
Naime, Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti početkom tjedna potpisalo je ugovor o financijskoj potpori u iznosu od 1,5 milijun kuna, a taj će novac biti utrošen na postavljanje rampi i uklanjanje prepreka za osobe s invaliditetom.
Tako će Vinkovci uskoro dobiti prijeko potrebne rampe pred zgradom Centra za socijalnu skrb, HZZO-a i HZMO-a. U Dubrovniku će se, također, napraviti rampe pred zgradama HZZO-a i HZMO-a, dok će Križevci dobiti novi, invalidima prilagođen ulaz na gradski bazen. U Zadru će se riješiti problem ulaska invalida na gradsko kupalište »Vitrenjak«, a u Splitu će se osobama s invaliditetom osigurati rampa na ulazu u Polikliniku za rehabilitaciju osoba sa smetnjama u razvoju te na ulazu u Dom zdravlja. U Slavonskom Brodu za invalide će se prilagoditi šetalište Braće Radić, te ulaz u brodsku Tvrđavu, a život osoba s invaliditetom bit će olakšan i u Sisku, gradnjom rampe na ulazu u zgradu Gradskog poglavarstva.
Uskoro se očekuje i potpisivanje sličnog ugovora između Ministarstva i Grada Osijeka.
Odluku o objektima koje treba prilagoditi osobama s invaliditetom donijelo je posebno Povjerenstvo za projekt rješavanja pristupačnosti objektima osoba s invaliditetom, a podatke o željama osoba s invaliditetom u svim spomenutim gradovima dobili su kroz posebnu, među invalidima, provedenu anketu.
Spomenuto povjerenstvo prvi je put u Hrvatskoj uključilo predstavnike ratnih vojnih invalida iz Domovinskog rata, ali i civilnih udruga osoba s invaliditetom.
Projekt je nastavak prošlogodišnje akcije Ministarstva kada su slični ugovori potpisani s predstavnicima Valpova, Donjeg Miholjca, Virovitice, Novske, Slatine i Vukovara, a započeo je simboličnim puštanjem u uporabu rampe na domu zdravlja u Vukovaru i to na Međunarodni dan osoba s invaliditetom - 3. prosinca 2004.

Branka Valentić

3. PROSINCA 2005.

MEĐUNARODNI DAN OSOBA S INVALIDITETOM

NOVI LIST on-line, 3. 12. 2005.

TATJANA HOLJEVAC PRIMILA OSOBE S INVALIDITETOM

Osobe s invaliditetom žele hotel

ZAGREB – Nemam dvije zdrave ruke, dvije zdrave noge i to je najveći problem – drukčiji sam od drugih. Kada tražim posao, kažu mi da nema mjesta, da će me nazvati, no obično ne zovu. A nitko od njih ne želi mi otvoreno reći da ne mogu dobiti posao jer sam invalid. To je priča Tibora Bočkaja, 21-godišnjaka oboljelog od cerebralne paralize, no sličnu je mogla ispričati većina onih koji su jučer došli na primanje kod predsjednice Gradske skupštine Tatjane Holjevac u povodu Međunarodnog dana osoba s invaliditetom. Tibor je ipak imao sreću jer je »samo« nakon godinu i pol obijanja vrata i traženja svojih prava uspio pronaći posao, i to nakon prijema kod predsjednice Holjevac, u jednoj od udruga koja skrbi o osobama s invaliditetom. Takvim osobama najveći problem predstavlja upravo zapošljavanje, dijelom zbog birokratskih zapreka, a dijelom zbog njihove neinformiranosti i nepoznavanja prava koja imaju. Marica Mirić iz Društva distrofičara upozorila je kako bi Grad iduće godine mogao zaposliti tridesetak osoba oboljelih od multiple skleroze ili cerebralne paralize, jednako kao što je ove godine u gradskim poduzećima zaposleno isto toliko slijepih. Udruge što okupljaju osobe s invaliditetom uglavnom su zadovoljne brigom koju Grad Zagreb pokazuje za njihovu problematiku. Osobe koje imaju problema sa sluhom upozorile su kako su diskriminirane u Pravilniku za dodjelu gradskih stanova jer se u njemu navodi da je za to pravo potrebno stopostotno oštećenje. Izražena je želja kako bi bilo dobro da Zagreb ima hotel za invalide koji bi ujedno bio i njihovo okupljalište u koje bi mogli doći samo oni koji imaju iskaznicu te bi po pristupačnim cijenama mogli uživati u različitim vrstama zabave – bazenu, glazbi, druženju i slično. Predsjednica Skupštine upozorila je pak kako bi i Zagreb trebao koristiti praksu razvijenih zemalja – sudjelovanje krupnog kapitala u poboljšavanju socijalnih uvjeta života, pa tako i uvjeta života osoba s invaliditetom.

N. CUGLIN

SINOĆ OBILJEŽEN MEĐUNARODNI DAN OSOBA S INVALIDITETOM

Smotra velike ljubavi i truda

RIJEKA – Sinoćnji 3. festival stvaralaštva i postignuća osoba s invaliditetom kojim je u Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku obilježen 3. prosinca, Međunarodni dan osoba s invaliditetom, pokazao je koliko se truda i ljubavi u riječkim udrugama i odgojno-obrazovnim ustanovama ulaže u rad s osobama s posebnim potrebama. Na pozornici, koju su osmislili učenici riječke Škole za primijenjenu umjetnost, recitatorsko, pjevačko, glumačko i plesačko umijeće pokazalo je stotinjak članova, uglavnom djece, iz Udruge za autizam, Udruge oboljelih od cerebralne i dječje paralize, Udruge za pomoć osobama s mentalnom retardacijom, Udruge za sindrom Down »Rijeka 21«, te mališani iz posebnog odjeljenja grupe djece s poteškoćama u razvoju OŠ Gornja Vežica. Članovi Udruge slijepih i slabovidnih osoba, Udruge oboljelih od miastenie gravis, Društva oboljelih od multiple skleroze i mališani iz vrtića Krnjevo, Maestral i Veseljko sudjelovali su na izložbi likovnih i ručnih radova u predvorju HKD-a.
Kroz program što ga je, pod pokroviteljstvom Grada Rijeke, organizirala Interesna grupa građana za podršku osobama s invaliditetom koja djeluje pri projektnom uredu »Rijeka zdravi grad«, vodila je članica Udruge osoba s cerebralnom i dječjom paralizom Kristina Kovačić, uz pomoć pjevača Dražena Turine Šajete. U ostvarenju programa pomogli su i brojni volonteri, te učenici Gradskog vijeća i Poglavarstva učenika »Rijeka zdravi grad«, te Prve riječke hrvatske gimnazije i OŠ Srdoči.

S. BAKIĆ

Vjesnik, 3. 12. 2005.	Jutarnji LIST, 3. 12. 2005.	Večernji list, 4. 12. 2005.	Jutarnji LIST, 4. 12. 2005.	Jutarnji LIST, 16. 12. 2005.

Čisti med s minskih polja

To je posao kojemu morate biti potpuno predani, a najbolje od svega jest to što tada zaboravljate na sve probleme, pa je i ljekovit, kažu Jadranka i Zvonimir Šver

Svaka osoba može razviti neke svoje sposobnosti koje okolina treba prepoznati i njegovati, a naročito obitelj. U mnogome za to treba postojati i razumijevanje društva«, kažu Zvonimir i Jadranka Šver objašnjavajući time svoj stav po kojem osobe s invaliditetom ne bi trebale naricati nad svojom sudbinom.
Jadranka Šver, likovna kritičarka i novinarka, od svoje 25. godine boluje od rijetke i nasljedne bolesti progresivne obiteljske paralize. Bolest je, međutim, nije spriječila u brojnim aktivnostima, što uključuje i bavljenje proizvodnjom meda u Sunji nedaleko od Siska.
Supruga Zvonimira, nekadašnjeg profesora na Veterinarskom fakultetu i vrsnog pčelara, upoznala je u bolnici, a potom mu je postala i životna družica. Otad se, slijedeći njegovo znanje o pčelama, i sama prihvatila učenja pa danas u pčelinjaku imaju oko 150 košnica smještenih nadomak miniranog područja.
Proizvode med i njegove pripravke, od propolisnih krema, tuljaca za uši i tinkture propolisa do delicija - sezama i oraha u medu. O tome kako se nosi s obvezama, Jadranka Šver kaže da joj je dom prilagođen kretanju u invalidskim kolicima pa nema problema, a upoznavanje s pčelama u praksi odradila je uz suprugovu pomoć.
»Pčele su zajednica živih bića s kojima treba biti prijatelj jer one ubodu samo ako im se nađete na putu«, kaže Jadranka. Dodaje da joj je pristupom prilagođeno četrdesetak košnica koje sama obrađuje, uzgaja matice, čisti propolis ...
Uspješnost obiteljskog posla prekinuo je na neko vrijeme Domovinski rat jer su nešto prije njegova početka počeli organizirati svojevrsni pčelarski koledž. Htjeli su, kažu, da im ljudi dolaze na doškolovanje iz pčelarstva te da organiziraju predavanje gostujućih profesora. Iako ideju nisu realizirali do kraja, dok su u Sunji od travnja do studenoga, dolaze im studenti ponajprije veterine na praktičan rad s pčelama, a upoznaju se i s tehnologijom proizvodnje pčelarskih proizvoda.
Često ih posjećuju i branitelji oboljelih od PTSP-a, slijepi te teško pokretne osobe koje onda uče o pčelarstvu, s čime su, tvrde naši sugovornici, nerijetko oduševljeni. Ipak, pravog sluha za konkretan rad u pčelarstvu nažalost nema. To je posao kojemu, kažu supružnici Šver, morate biti potpuno predani, a najbolje od svega jest to što tada zaboravljate na sve probleme, pa je i ljekovit.
Rad supružnika potpomognut je i znanjem kćeri Lidije koja uz nekolicinu vrhunskih stručnjaka sudjeluje u znanstvenom projektu o ljekovitosti pčelarskih proizvoda, ponajprije propolisa.

Snježana Rajačić

Vjesnik, Utorak, 6. prosinca 2005

Međunarodni dan invalida osobe s invaliditetom nadasve bi trebale obilježiti nekim svojim radnim i stvaralačkim uspjesima, a isto tako ukazati barijere koje ih sputavaju biti samostalnim i još korisnijim u društvu. Nažalost što se tiče prezentiranja stvaralaštva i postignuća osoba s invaliditetom općenito se malo spominje u našim medijima. Primjerice, sve što je i pisalo u dnevnom tisku na Dan invalida o osobama s posebnim potrebama pokazuju gornji članci i slike. Prošla su vremena kad se je slikalo s autom i kompjutorom – sada u Europskoj uniji traži se znanje, djela i uradak! Dakako da se sami invalidi više aktiviraju i dokazuju nekim svojim postignućima bilo bi manje problema prilikom zapošljavanja. Nebi se više spominjalo - ne želimo socijalnu pomoć i milosrđe - invalidi se moraju a i trebaju upravo nametnuti prije svega - znanjem i u rješavanju svojih problema biti ravnopravni partneri. Stoga dobro je rekao naš renomirani slijepi šahovski majstor g. Milutin Šakić, predsjednk Udruge slijepih Zagreb, da rješenje zapošljavanja treba tražiti u modernom obrazovanju.

VJESNIK on-line, 6. 2. 2006.

Kraj skupim tečajevima koji ne nude znanje obrazovanje

PUČKO OTVORENO UČILIŠTE - ZAGREB. UPISNI URED

Za razne tečajeve, koje godišnje prolazi tisuće Hrvata, treba izdvojiti od dvije do devet tisuća kuna, bez jamstva da će se za taj novac dobiti - znanje

Zaživi li u praksi, zakon o obrazovanju odraslih trebao bi stati na kraj skupo plaćanim tečajevima iz dodatnog obrazovanja, doškolovanja ili prekvalifikacija, za koje pojedinci danas izdvajaju i do 9000 kuna. Osnova budućih zakonskih mjera u području koje se godinama regulira zastarjelim pravilnikom, uvođenje je kvalitete kroz pojačan inspekcijski nadzor.
Ovoga tjedna, naime, Vlada pušta u proceduru Prijedlog zakona o obrazovanju odraslih koji bi mogao zainteresirati ne samo 40 posto stanovnika sa (ne)završenom osnovnom školom, već i osobe sa srednjom, višom i visokom stručnom spremom.
»S obzirom na trendove u svijetu koji teže cjeloživotnom učenju i ne prihvaćaju da osoba na jednom radnome mjestu dočeka mirovinu, svatko od nas morat će se pobrinuti za svoje dodatno obrazovanje. Svatko tko će ubuduće željeti raditi, morat će računati na cjeloživotno učenje, jer se količina znanja svakih pet godine udvostručuje a tehnologija se mijenja vrtoglavom brzinom«, ističe državni tajnik za srednje školstvo Želimir Janjić.
Činjenica je da na tržištu dodatnog obrazovanja ne postoji kontrola, da tečajeve znanja danas nude na stotine pojedinaca i institucija, od kojih mnogi bez licenci, a statistike o broju polaznika tih programa ne postoje. »Barata se s podatkom da se u programe dodatnog obrazovanja godišnje uključuje oko 2,5 posto stanovništva, no mislim da je ta brojka veća. U isto vrijeme«, kaže Janjić, »država za te programe izdvaja između 150 i 200 milijuna kuna godišnje«.
Razne tečajeve, za koje se pretpostavlja da ih godišnje prolazi nekoliko tisuća Hrvata, treba izdvojiti od 2000 do 9000 kuna, bez pravog jamstva da će za taj novac uistinu dobiti - znanje. Osim toga, brojni tečajevi se samoreklamiraju da su im polaznici djelatnici uglednih tvrtki, što je više reklamni trik nego s istina.
»Za tečaj iz web programerstva koji je pohađao moj suprug, izdvojili smo mjesečnu plaću od 4000 kuna, uvjereni da je riječ o kvalitetnim predavačima, modernoj nastavi i programu obrazovanja. Međutim, predavači su bili izrazito loši, programi zastarjeli do mjere da su izašli iz upotrebe, tako da od svega nije bilo nikakve koristi. Doslovce smo bacili novac, privučeni porukom s interneta da se u tom centru obrazuju djelatnici uglednih banaka. Naknadno smo saznali da taj centar nema licencu za djelatnost koju obavlja«, kaže Vjesnikova sugovornica Vlatka Videmšek Tuđina.
Iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta (predlagatelj zakona o obrazovanju odraslih) ističu da zakon predviđa inspekcijski nadzor ponuđača usluga iz obrazovanja. Uz to, naglašavaju, svaka bi se osnovna ili srednja škola u Hrvatskoj mogla baviti nuđenjem programa, uz uvjet da do 31. listopada Ministarstvu predloži godišnji plan i program u kojemu će precizirati gdje se nastava održava, te kakvi su materijalni, tehnički i kadrovski uvjeti.
Sadašnje stanje na tržištu tečajeva poduke iz računovodstva, kompjuterskih programa, dizajna i sličnog, Želimir Janjić uspoređuje s auto školama. »Broj auto-škola narastao je na 600. Masovno osnivanje auto-škola dovelo je do toga da jedna auto-škola zapošljava nekoliko instruktora, a kada jedan postane višak osniva svoju auto školu u kancelariji ' pod vedrim nebom'. Jasno, na taj način dolazi do pada kvalitete njihovih usluga, a rezultat je slabo obučen vozač«, kaže Janjić.
Ubuduće, tko želi opstati u poslu obrazovanja odraslih, trebao bi nuditi kvalitetu. Pogodnost za korisnike tih programa bit će u činjenici da će doškolovanje financijski podupirati država, lokalna samouprava i poslodavac, čime će sam pojedinac plaćati niži iznos od dosadašnjeg. Također, nakon izmjena poreznih zakona, ulaganja pojedinca u vlastito obrazovanje bilo bi priznato kao porezni odbitak, što bi još više trebalo sniziti cijenu za korisnika. Zakonom će se regulirati i da osoba u radnom odnosu bude oslobođena od rada određeni broj dana koje želi koristiti kao plaćeni obrazovni dopust.
Primjenom zakona, u Ministarstvu očekuju pojačan interes stanovništva za cjeloživotno obrazovanje, za koje se planira i veća proračunska izdvajanja.

Mirela Lilek

VJESNIK on-line, 7. 2. 2006.

Invalidima sve lakše do radnog mjesta

Tridesetak tvrtki uz svoj oglas na webu MojPosao objavilo da se na njihov natječaj ravnopravno mogu javiti i osobe s invaliditetom

Posao nije jednostavno naći. Situaciju posebno komplicira ako posao traži invalid. Kako i u kolikoj mjeri poslodavci traže i zapošljavaju invalide?
Web site MojPosao ovih je dana objavio da su poslodavci izvrsno reagirali na njihovu ponudu da na tom internetskom portalu za zapošljavanje naglase žele li zaposliti invalida. Tako je u samo desetak dana čak tridesetak tvrtki uz svoj oglas objavilo da se na njihov natječaj ravnopravno mogu javiti i osobe s invaliditetom.
Eli Pijaca iz web sitea MojPosao za Vjesnik je naglasila kako je upravo bit usluge invalidima omogućiti ravnopravno natjecanje za posao. S druge strane, invalidima će spomenuta usluga itekako olakšati traženje posla jer će znati koji su ih poslodavci spremni zaposliti.
Projekt web sitea MojPosao podržali su Središnji državni ured za e-Hrvatsku, gradovi Kutina i Varaždin, a proveden je i uz aktivno sudjelovanje Hrvatskog saveza udruga tjelesnih invalida (HSUTI) koji okuplja 67 lokalnih udruga i ima 13.578 članova.
Predsjednica HSUTI Mirjana Dobranović Vjesniku je rekla da se ipak polako mijenja svijest poslodavaca u odnosu na zapošljavanje invalida. Tako je sve više slučajeva da poslodavci isključivo traže za radnika osobu s invaliditetom.
»Oni sve više shvaćaju prednosti zaposlenika-invalida. Tako, na primjer, nepokretna školovana osoba s razvijenim radnim navikama, na poslu će obaviti i do deset puta više od ostalih. Na žalost, invalidi se još uvijek moraju dokazivati i rušiti predrasude. Gotovo sve osobe s invaliditetom zato na svom radnom mjestu imaju potrebu dokazivati da su vrsni stručnjaci u svom poslu«, ističe Dobranović.
Možda je i to jedan od razloga što se odnos prema zapošljavanju invalida mijenja i što ime se, kao u spomenutom projektu nastoji dati jednake mogućnosti za rad. Tako predsjednica HSUTI-a tvrdi da sve više ima pozitivnih primjera zapošljavanja invalida. Ističe primjer Grada Zagreba koji je svojim uredima i službama dao naputak da zapošljavaju osobe s invaliditetom. Također, navodi primjer tvrtke Algebra koja će nepokretnim osobama omogućiti informatičko opismenjivanje kod kuće, a što će im olakšati traženje posla.
»Invalidi, kao i sve druge osobe imaju ustavno pravo na rad i ono im se ne smije uskraćivati«, kaže Viktor Gotovac, profesor radnog i socijalnog prava na zagrebačkom Pravnom fakultetu. Dodaje da rješavanje egzistencije osoba s invaliditetom kroz sustav socijalnog osiguranja i socijalne skrbi nije nimalo efikasno. Tako se, naime, ne udovoljava potrebi invalida za radom i samoizražavanjem. S druge strane, takvo financiranje invalida težak je teret za proračun. Upravo zato, ističe Gotovac, trend se mijenja i nastoji se da invalidi sami zarađuju za život.

Silvana Oruč Ivoš

VJESNIK on-line, 17. 2. 2006.

Kazne vlasnicima zgrada nedostupnih invalidima

M. Ožegović na pokretnom liftu

Pravilnik se odnosi na sve građevine javne i poslovne namjene, već sagrađene i nove, i svaka će morati ispuniti uvjete pristupačnosti do prosinca 2007.

U prosincu prošle godine donesen je Pravilnik o osiguranju pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti, koji će invalidima uvelike olakšati život jer bi im trebao povećati pristupačnost građevinama.
Glavni cilj novog pravilnika je, kako smatraju u Ministarstvu zaštite okoliša i prostornog uređenja, omogućiti primjerenu pristupačnost građevina javne namjene te stambenih zgrada osobama smanjene pokretljivosti.
»Najveće promjene odnose se na detaljnije uređivanje elemenata pristupačnosti koji se odnose na slijepe i slabovidne osobe te na gluhe odnosno osobe koje slabije čuju«, tvrdi Lino Fučić, načelnik u Upravi za graditeljstvo pri Ministarstvu.
Uz to, dodaje Fučić, preciznije je određen popis građevina koje moraju ispunjavati elemente pristupačnosti, a uređeno je i pitanje prilagodljivosti stanova.
Ovim se pravilnikom tako propisuju uvjeti projektiranja i gradnje te način na koji se osigurava nesmetani pristup i boravak osobama s invaliditetom u tim građevinama.
Kada su elementi pristupačnosti ujedno i dio puta za izlaženje u slučaju opasnosti, tada moraju ispuniti i zahtjeve po posebnom propisu.
Vlasnik građevine dužan je održavati elemente pristupačnosti i ne smije smanjivati uvjete uporabe pomagala osoba s invaliditetom.
»Ako se vlasnici ili osobe koje su profesionalno uključene u postupak projektiranja i građenja građevina ne budu pridržavale obveza iz Pravilnika, sankcionirat će ih se«, tvrdi Fučić. Budući da se kazne kreću od 10.000 do 100.000 kuna, pretpostavlja se da se malo tko neće pridržavati Pravilnika.
Valja napomenuti da se Pravilnik odnosi na sve građevine javne i poslovne namjene, već sagrađene i nove, i svaka će morati ispuniti propisane uvjete pristupačnosti u roku dvije godine od dana stupanja Pravilnika na snagu, odnosno do prosinca 2007. godine.
Na pitanje koliko će ove nove promjene stajati građevinare, Fučić kaže da taj odgovor ne može dati jer je ispunjavanje zahtjeva iz Pravilnika različito za različite građevine. »Troškovi ovise o vrsti građevine, načinu zahvata na njoj, materijalima. Ukratko, slučajevi nisu ujednačeni, pa se troškovi procjenjuju u svakom projektu zasebno«, smatra Fučić. Bitno je naglasiti da su u izradu Pravilnika bili uključeni predstavnici udruga za osobe s invaliditetom, a zastupljene su bile slijepe i slabovidne, gluhe i nagluhe osobe te osobe koje se kreću u invalidskim kolicima ili koje koriste druga pomagala.
Povjerenstvo su, uz predstavnike nevladinih udruga i Ministarstva, činile stručne osobe koje se ovom problematikom bave niz godina.

Bojan Terglav

VJESNIK on-line, 1. 3. 2006.

110 osobnih asistenata za najteže invalide

Osobe s invaliditetom koje budu koristile institut osobnog asistenta neće gubiti prava kojima se koriste na temelju invalidnosti niti pravo na korištenje ostalih usluga

ZAGREB – Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti uskoro će početi s provedbom pilot projekta osobnog asistenta, namijenjenog osobama s najtežom vrstom i stupnjem invaliditeta, vrijednog 3,5 milijuna kuna.
Osim što je cilj projekta pomoći potrebnim osobama, na ovaj će se način uposliti oko 110 osoba, koje će moći raditi 20 sati tjedno.
»Riječ je o pilot projektu za 2006., a nakon njegove provedbe vidjet ćemo što treba doraditi, kako bi se problem mogao sustavno rješavati«, rekla je Vjesniku Jadranka Kosor, potpredsjednica Vlade i resorna ministrica.
Osobni asistenti moći će biti sve nezaposlene osobe starije od 18 a mlađe od 65 godina, sa završenom osnovnom školom i tečajem za njegovatelja ili srednjom stručnom spremom.
Također, kandidati moraju biti članovi udruge koja se prijavljuje za sudjelovanje u projektu, za što je Ministarstvo prošloga tjedna raspisalo javni poziv. Članstvo u udrugama, naime, predstavlja svojevrsnu kontrolu potencijalnih kandidata, jer podrazumijeva provjeru njihovih sposobnosti, znanja i motiva kako bi se izbjegle eventualne zloporabe.
Uvođenju instituta osobnog asistenta cilj je, u prvom redu, unaprijediti život najtežih invalida. U popisu zadaća i poslova koje bi asistenti trebali obavljati navodi se, primjerice, higijena (pranje zubi, tuširanje, kupanja, pranje kose, češljanje, rezanje noktiju), pomoć pri ustajanju, odijevanju i razodijevanju, hranjenju i piću, ali i pripremanje obroka, davanje lijekova, obavljanje sitnih kućanskih poslova, te pratnja i pomoć. Upravo su takvi poslovi veoma često nesavladive prepreke za mnoge osobe s invaliditetom a, osim da pomažu u kući, osobni asistenti bili bi zaduženi i za obavljanje administrativnih poslova, poput odlazaka liječniku, podizanja uputnica, doznaka, recepata, plaćanja računa, odlazaka u banku, poštu i slično.
Na ovaj bi se način trebao olakšati život oko 110 najtežih invalida, osoba s tjelesnim oštećenjima, gluhoslijepih osoba, slijepih osoba s drugim poteškoćama, te gluhih osoba s dodatnim teškoćama. Proračun projekta pokrivao bi, osim cijene bruto sata rada osobnog asistenta, i njegove neizravne troškove, troškove putovanja, te troškove edukacije. Zarada asistenata trebala bi iznositi najviše 25 kuna neto po satu asistencije, a posao bi se odvijao najviše 20 sati tjedno, uz fleksibilno radno vrijeme. Po gruboj računici, asistenti bi za četiri sata rada dnevno tijekom pet dana u tjednu, mogli zaraditi oko tisuću kuna bruto tjedno, odnosno oko četiri tisuće kuna bruto u jednome mjesecu.
Projekt bi se trebao ravnomjerno provoditi u cijeloj državi, a osobe s invaliditetom koje budu koristile institut osobnog asistenta neće gubiti prava kojima se koriste na temelju invalidnosti, niti pravo na korištenje ostalih usluga. Osobe s invaliditetom moći će same sugerirati osobu koju žele za svog osobnog asistenta, ali, jednako tako, budu li njome nezadovoljne, zatražiti promjenu. Osobni asistent, dakako, neće moći biti osoba s kojom je korisnik ovog prava sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju.

Branka Valentić

Jutarnji LIST online, 3. 3. 2006.

Novo zanimanje: Asistent nemoćnih

Piše: Kristina Turčin

J. Šimičić s osobnim asistentom

ZAGREB - Ministarstvo obitelji ovih je dana prvi put raspisalo natječaj za posao osobnog asistenta za osobe s posebnim potrebama.

Taj institut, u svijetu dobro poznat kao najbolji način da se invalidima omogući dostojanstven život, konačno je dostupan i kod nas.

- Osobni asistent boravi uz osobu s invaliditetom i služi joj kao njezina produžena ruka. Svakodnevno joj pomaže oko ustajanja, higijene, hranjenja, pri kućanskim poslovima, odlasku liječniku, plaćanju računa, ali i izlascima i druženju. Osobni asistent, dakle, omogućava dostojanstven život i samostalno odlučivanje osobi s invaliditetom - objašnjava ministrica Kosor.

U pilot-projektu zaposlit će se, kaže Kosor, 110 asistenata koji bi tjedno kod osobe s invaliditetom boravili20 sati za 25 kuna po satu. U proračunu je za njih ove godine osigurano 3,5 milijuna kuna.

- Korisnike koji će dobiti osobnog asistenta odredit će udruge osoba s invaliditetom, jer one imaju najbolji uvid u situaciju. Počet ćemo s najtežim slučajevima koji žive u teškim socijalnim i materijalnim uvjetima - kaže ministrica.

Osobnog asistenta, objašnjava Marica Mirić iz Saveza osoba s invaliditetom Hrvatske (SOIH), mogu dobiti samo punoljetne, mentalno zdrave osobe koje mogu biti poslodavac.

- Asistent nije samo pomagač, to je osoba koja ispunjava zahtjeve invalidne osobe i obavlja stvari na način na koji bi ih obavio korisnik da je u mogućnosti. Znači, korisnik mora biti sposoban kreirati zahtjev i kontrolirati ga - objašnjava Mirić, čija će udruga educirati i asistente i korisnike.

- Odnos korisnika i asistenta vrlo je složen, asistent ulazi u najintimniju sferu života korisnika, mora ispunjavati njegove zahtjeve, i tu nerijetko dolazi do sukoba. Stoga je nužna dobra edukacija - kaže Mirić. Ističe kako je u bogatijim zemljama osobni asistent najtežim invalidima na raspolaganju 24 sata, no, kaže, već i pokretanje ovog projekta kod nas smatraju izvrsnim jer je najvećem broju najtežih invalida alternativa odlazak u dom za osobe s posebnim potrebama gdje gube svaki vid samostalnosti odlučivanja o vlastitom životu. A takav način zbrinjavanja, pokazuju svjetska iskustva, državi je i mnogo skuplji od osiguravanja osobnog asistenta.

invalidi: S asistentima ćemo konačno normalno živjeti

Branimir Bizjak (61): ‘Danas mogu sam jesti i obrijati se’

Unatoč distrofiji mišića, od koje boluje od 17. godine i zbog koje sada više ne može gotovo ništa ni rukama, 61-godišnji Branimir Bizjak uspio je organizirati samostalan život i, kako kaže, učinit će sve da to tako i ostane.

B. Bizjak - Posljednjih nekoliko godina u sklopu projekta neovisnog življenja imali smo odličnu suradnju s civilnim ročnicima, koji su redovito posjećivali 20-ak najtežih invalida i zahvaljujući kojima sam mogao živjeti sam, i to život dostojan čovjeka. Dolazili su mi redovito, nekoliko puta dnevno, naučio sam ih kako mi pomoći i sve je bilo odlično. Međutim, već nekoliko mjeseci smanjen je broj ročnika i dolaze sve rjeđe. Potonule su mi sve lađe. Jer, ako njih nema, ja moram u dom za osobe s invaliditetom. Naučio sam živjeti s ograničenjima, ali odlazak u dom znači izgubiti i onaj minimum mogućnosti odlučivanja o vlastitom životu. U domu ne možete odlučiti čak ni kada ćete ustati, ni kada ćete jesti - objašnjava Branimir Bizjak.

Kao dijete od dvije godine završio je u domu za nezbrinutu djecu i kaže da jako dobro zna što je dom.

- Otkako su dolazili ročnici, prvi put sam mogao kreirati svoj život, prvi put nisam bio objekt. Pomagali su mi u svakodnevici, ali me i vodili van, pratili u kino, u kazalište. Međutim, već ih tri-četiri mjeseca nema. Osuđen sam ujutro na medicinsku sestru, a popodne na volontere. No, oni imaju svoje obitelji i obaveze, ne mogu stalno dolaziti - kaže Bizjak, koji je u mirovini koju je zaradio kao financijski knjigovođa. Upisao je kao mladić fakultet povijesti i komparativne književnosti, ali je zbog progresivne bolesti odustao na 3. godini.

- Mišićna distrofija je podmukla bolest, možete bolovati nekoliko godina, a da ne znate. A onda se interesantno razvija. Ja sam na početku, recimo, mogao kilometrima hodati, ali nisam mogao prijeći ni najmanju stepenicu jer su mi otkazivali trbušni mišići. Nisam mogao podići nogu ili ustati sa stolice - objašnjava. Borbu protiv bolesti opisao je i u knjizi “Oboreni pesimizam” koju, kaže, voli pokloniti zdravim ljudima da vide da postoje i veći problemi od onih njihovih.

U Zagrebu je do danas promijenio 18 adresa i nikada nije nailazio na neugodnosti zbog invaliditeta. Ljudi su, kaže, u biti dobri i žele pomoći, no ni od koga se ne može očekivati stalna prisutnost, što je Branku nužno.

Danas još može pisati, sam jesti i obrijati se.

Damir Fatušić (20): ‘Ne mogu živjeti ako me ne hrane’

D. Fatušić Odličan student 1. godine psihologije, 20-godišnji Damir Fatušić, jedina je osoba u Hrvatskoj koja već sedam godina ima osobnog asistenta.

- Ja sam bio odabran kao prvi korisnik u pilot-projektu. Odabrali su me prvenstveno zato što sam živio s djedom, bakom i majkom, odnosno imao sam zaleđe. Naime, nitko nije znao koliko će dugo trajati taj projekt pa je bilo važno da osoba, ako se osobni asistent ukine nakon šest mjeseci, ne ostane na cjedilu - objašnjava Damir, koji od rođenja boluje od spinalne mišićne amiotrofije, zbog čega je praktički nepokretan od vrata naniže.

Minimalno može pokretati ruke, tek toliko da može listati stranice knjige postavljene na stolu pokraj njega i, što mu je posebno važno, baratati kompjutorskim mišem. Međutim, ne može samostalno jesti, pisati ili prati zube.

- Ja sam bio još osnovnoškolac kad je moja osobna asistentica Zvjezdana Šabanov došla k nama. Trebalo mi je vrijeme da se priviknem na novu osobu u kući, no mojoj je obitelji ona bila veliko olakšanje i, prije svega, sigurnost. Uz mene trebaju uvijek biti dvije osobe da bi me podigle iz kolica. Od kada dolazi Zvjezdana, mama može otići na posao, a djed ili baka vani obavljati stvari - priča Damir.

Njezina važnost sve više raste kako Damir odrasta, a njegovi ukućani stare. Baka i djed sve su nemoćniji u fizičkoj pomoći oko Damira. Zvjezdana mu, kaže, ne pomaže oko higijene, jer za taj dio još preferira članove obitelji.

- Ona je tu da mi doda sok, drži telefon, pomogne oko hranjenja, da me odveze van i, osobito, na fakultet - kaže Damir. Dok je išao u školu, Zvjezdana ga je redovito pratila te bi boravila u školi s njim tijekom nastave.

- Prije Zvjezdane to su radili moji ukućani. S njom je sve mnogo lakše. Potpuno smo se navikli na nju i ne znam kako bih bez nje - objašnjava. Damir je, tvrdi, zahvaljujući karakteru te osobito upornosti svoje obitelji, od djetinjstva dobro uklopljen u društvo.

- Na inzistiranje moje majke, koja ne zna odustati, upisan sam u redovnu osnovnu školu, koja nije prilagođena invalidima. I u srednju sam išao redovno, a sad sam na fakultetu koji je izvrsno prilagođen studentima s posebnim potrebama. Navečer se družim s vršnjacima iz kvarta, odlazimo i u grad. Netko od mojih me odveze i dođe po mene, a u društvu se o meni brinu prijatelji - kaže Damir.

Slobodno vrijeme najradije provodi uz kompjutorske igre i na internetu.

- Želim živjeti neovisno, najbliže onome kako žive moji zdravi vršnjaci. A to je nemoguće bez tuđe pomoći - ja ne mogu učiti za fakultet ako mi netko ne postavi knjigu pred mene, ne mogu ići na internet ako mi netko ne uključi kompjutor, ne mogu telefonirati ako mi netko ne drži telefon na uhu. Ne mogu ni živjeti ako me netko ne nahrani.

Josip Šimičić (47): Pomoć od 4 sata na dan nije dovoljna

- Mogu biti bilo što, baratati golemim znanjem i brojnim vještinama, mogu biti sposoban riješiti i najkompliciranije probleme, ali bez tuđe pomoći ujutro neću ni ustati. Strašna je to spoznaja - priča 47-godišnji Josip Šimičić, magistar biomedicinskih znanosti, koji priprema doktorat iz informatike.

Nedugo nakon što je diplomirao na Veterinarskom fakultetu, Šimičić je prije 22 godine pao s motora i ostao tetraplegičar, odnosno nepokretan od vrata naniže.

- Od tada do unazad pet-šest godina nisam imao nikakvu pomoć sa strane, osim majke koja se u potpunosti brinula o meni 15-ak godina i uz koju sam se uspio dalje školovati, raditi više poslova, baviti se znanstvenim radom i izradom kompjutorskih programa, od čega primarno živim.

Međutim, i njoj je stradalo zdravlje te je nakon operacije kralježnice i ona u kolicima. Od tada se snalazim na razne načine, no ne znam koliko će to još biti moguće ako se ne realizira projekt osobnog asistenta - kaže mr. Šimičić. I on je jedan od 20-ak najtežih invalida koji zadnjih godina ima pomoć civilnog ročnika. Trenutno mu pomaže 23-godišnji Ivan Ergić, koji mu dolazi i do četiri puta dnevno no, ističe, civilnih je ročnika na tom projektu sve manje.

- A da bih mogao raditi i živjeti od svoga rada, treba mi više od pomagača oko njege, treba mi osoba koja će me pratiti izvan kuće, pomagati mi u radu, obavljati poslove za mene... Puno je potrebitih u ovoj zemlji, raznih ranjivih skupina, ali mislim da smo objektivno mi, tetraplegičari, najpotrebitiji jer nam je nužna cjelodnevna pomoć - kaže mr. Šimičić i dodaje kako se nada da ovaj projekt neće ostati samo na 110 asistenata nego da će postati standardni način pomoći kakav je uobičajen u zapadnim zemljama.

VJESNIK on-line, 15. 4. 2006.

I preko barijera do diplome

Invalidi samo obrazovanjem mogu postati konkurentni na tržištu rada; računala su im u tome snažan saveznik

Obrazovanje je ključ uspjeha za osobe s invaliditetom jer im može donijeti bolji život. Samo zdravo razmišljanje bez samosažaljenja može u svakom pogledu polučiti dobre rezultate«, uvjeren je Krešimir Mateković (31), odvjetnik iz Zagreba, koji je u toj branši već osam godina. Bavi se građanskim i trgovačkim pravom te poslovno-pravnim savjetovanjem te ističe: »... budućnost invalida među ostalim vezana je uz računala koja im pružaju brojne mogućnosti za rad«. To više jer za nadmetanje na tržištu poslodavcima nisu privlačne osobe s hendikepom. Kada bi im se omogućilo da pokažu što znaju, problem bi se počeo rješavati, smatra Vjesnikov sugovornik.
Poslovni ljudi, dodaje, cijene znanje, sposobnost, stručnost, rad i zalaganje i ako to invalidi svojom naobrazbom i stručnošću u određenim područjima mogu pružiti, problema ne bi trebalo biti.
Mateković je diplomirao na zagrebačkom Pravnom fakultetu i pronašao posao u odvjetničkom uredu, gdje nije naišao na predrasude poslodavca. Iako, kako ocjenjuje, u našem društvu ima predrasuda prme invalidima, on osobno nije imao većih problema zbog toga što se kreće pomoću invalidskih kolica. Kaže i da se ne osjeća hendikepiranim, iako povredu kralješnice ima od 12. godine. Više je problema imao s građevinskim preprekama, ponajprije na fakultetu. U školovanju mu je pomagala cijela obitelj. Da bi mogao pohađati nastavu otac, brat i prijatelji nosili su ga po stepenicama do predavaonica na višim katovima. Sreća je, ističe, što i danas ima te ljude oko sebe.
Arhitektonske su barijere mladim ljudima s invaliditetom velik problem. K tome, na zaštićenim spomenicima kulture izbjegavaju se građevinske preinake, kao što je to slučaj sa zgradom zagrebačkog Pravnog fakulteta. Odgovorni bi stoga trebali porazmisliti da visokoobrazovne ustanove postanu dostupne svima koji se na njih žele upisati. To više jer se položaj invalida u društvu može poboljšati kada se budu mogli zapošljavati i konkurirati na tržištu rada a za to se trebaju obrazovati. Jedno od dobrih rješenja je uvođenje osobnog asistenta koje zagovara i Nacionalna strategija jedinstvene politike za osobe s invaliditetom za razdoblje od 2003. do 2006. godine. Ne bi bilo loše da se u taj posao uključe civilni ročnici, kaže Mateković. Oni bi invalidima mogli pripomagati u mnogo čemu -od školovanja do zdravstvene pomoći u smislu da ih odvedu liječniku, kupe lijekove ili im pomognu popeti se uz stepenice škole/ fakulteta...
Vjesnikov sugovornik upozorava i da bi se stanje s građevinskim preprekama po sudovima, posebice u manjim mjestima poput Karlovca, Ludbrega..., ipak trebalo poboljšati. Dobar je primjer, navodi, Općinski sud u Zagrebu koji je to riješio odgovarajućim liftom. Valjalo bi poraditi i na zapošljavanju osoba s invaliditetom, zaključuje, i to ponajprije stimuliranjem poslodavaca.

Snježana Rajačić

VJESNIK on-line, 13. 5. 2006.

Invalidi moraju agresivnije nastupati u javnosti

Saborska zastupnica V. Škulić

U Italiji su invalidi mnogo postigli nakon što su organiziranim blokadama svima pokazali što znači kad ne možeš koristiti neki javni objekt

Inicijativa Udruge roditelja s teškoćama u razvoju »Anđeli« da se civilnim invalidima omogući da njihovi roditelji, supružnici ili netko tko fizički skrbi za njih dobiju status njegovatelja i plaću za to, kao što je već omogućeno invalidima Domovinskog rata, najveća je aktualna akcija udruga civilnog društva. Bio je to povod i za razgovor s Vesnom Škulić, saborskom zastupnicom SDP-a, koja za ostvarivanje tog prava lobira u Saboru i najvjerojatnije će biti predlagateljica zakona, odnosno izmjena nekoliko zakona potrebnih za ostvarivanje tog prava. Za tu inicijativu ima i saborsku većinu jer su je podržali svi saborski zastupnici osim HDZ-ovih. No, Vesna Škulić naglašava da je pitanje kako će zastupnici glasovati o zakonu te dodaje da bi se »u ovom pitanju trebao postići politički konsenzus i da političke opcije ne bi smjele na njemu skupljati političke bodove«.
• Ostvarivanje prava osoba s invaliditetom obično zapinje na novcu, no vi tvrdite da to ovaj put ne bi trebao biti slučaj.
- Mislim kako su civilni invalidi predugo tolerirali stav da će »dobiti« svoja prava kad za to bude novca. Vlada se u akcijskom planu i obvezala da će izjednačiti prava svih invalida, a za državu je takav oblik skrbi, koji postoji u mnogim zemljama, na primjer u Austriji, puno jeftiniji od skrbi u posebnim institucijama. Da ne govorim o tome koliko to znači osobama s invaliditetom, jer mogu živjeti s obitelji i ne moraju odseliti u neku instituciju.
• Ima li šanse da osobe s invaliditetom u skorijoj budućnosti ostvare to pravo?
- To ovisi o volji Vlade, odnosno vladajuće većine u Saboru, pritisku samih osoba s invaliditetom, njihovih udruga i roditelja te solidarnosti ostalih udruga, ali i pritisku oporbe. Nažalost, kad je riječ o civilnim invalidima i njihovim udrugama, izostaje pritisak javnog protesta, koji postoji u slučaju invalida Domovinskog rata ako Vlada ne ispunjava svoje obveze ili ako se neka prava ne mogu ostvariti. Civilni invalidi i njihove obitelji neće javno prosvjedovati, nego će se povući iako su u zapadnim zemljama upravo tako ostvareni veliki pomaci.
• Kad ćete zakon uputiti u proceduru?
- Najesen. Želimo proučiti sve zakone koji su vezani za ostvarivanje tog prava jer ne želimo još jedan u praksi neostvariv zakon.
• Nezadovoljni ste Vladinim radom na rješavanju problema civilnih invalida, a Vlada tvrdi da je pokrenula brojne pilot-projekte.
- Činjenica je da se radi samo na pilot-projektima, a nema nijednog zakona ili pomaka. Postoje parcijalna rješenja i parcijalni pomaci. U Zagrebu je situacija bitno bolja nego u ostatku države, ali Zagreb nije Hrvatska. Rijeka, Koprivnica i Vinkovci također puno rade, ali ne i, primjerice, Šibenik ili Dubrovnik, koji sigurno nije siromašan grad. No, najveća je razlika između gradskih i seoskih područja. U zaleđu Zadra invalidi jednostavno ne mogu koristiti zakonsko pravo na medicinsku pomoć u kući jer domovi zdravlja nisu preuzeli tu obvezu, a specijaliziranih institucija nema.
• Zašto udruge invalida ne reagiraju glasnije ako su nezadovoljne?
- One su stalno izložene nekom obliku financijske ucjene, jer im se novac doznačava sa zakašnjenjem. Lani su tek krajem godine dobile novac za tekuću godinu. Možda bi udruge trebale jednom reći: napravit ćemo pritisak makar ove godine ne dobili novac, ali ćemo dogodine dobiti nešto više.
• Zalažete se, dakle, za agresivniji nastup udruga?
- Zalažem se za partnerski odnos s vlasti dok je on moguć i funkcionira, ali kad Vlada cijeli rad zasniva na radnim skupinama, povjerenstvima ili pilot-projektima, ona prestaje biti partner. Ne kažem da odmah treba organizirati velike demonstracije, ali zašto ne i njih? U Italiji su, na primjer, invalidi mnogo postigli nakon što su javnim blokadama svima pokazali što znači kad ne možeš koristiti neki javni objekt. Invalidi imaju svoja prava i nema govora o tome da im netko nešto »daje«. Nije jasno zašto nitko ne odgovara kad se ta prava ne ostvaruju, kao što nitko ne odgovora ni za kašnjenja u odnosu na rokove postavljene u Vladinu akcijskom planu za rješavanje problema osoba s invaliditetom. Jeste li ikad čuli da je neki arhitekt ili investitor bio kažnjen jer nije omogućio pristup invalidima ili je napravio rampu koju invalidi sami ne mogu koristiti? Zašto neki pročelnik ili pomoćnik ministra zadužen za provedbu plana koji kasni nije kažnjen ili nije dao ostavku makar iz moralnih razloga?

Sanja Kapetanić

VJESNIK on-line, 3. 6. 2006.

Skok na glavu mijenja život

Hrvatska udruga paraplegičara i tetraplegičara (HUPT), koja ima 270 članova, po drugi put organizira Tjedan osoba s paraplegijom i tetraplegijom, koji će se održati od 5. do 10. lipnja. Tjednom se želi ukazati građanima na potrebe osoba s invaliditetom te upozoriti mlade kako mogu stradati. Paraplegija je oduzetost donjih ekstremiteta, a tetraplegija je oduzetost sva četiri ekstremiteta zbog ozljede kralježnične moždine. Tijekom Tjedna, osobe s tetraplegijom i paraplegijom pokazat će što mogu kroz umjetničke aktivnosti, a građani će imati prilike provozati se u invalidskim kolicima te sami iskusiti s kakvim se teškoćama susreću osobe s ovom vrstom invaliditeta.
U Hrvatskoj je četiri tisuća osoba s paraplegijom i tetraplegijom, a svake godine – zbog stradavanja, najčešće u prometnim nesrećama i zbog udaraca pri skakanju na glavu u bazenima i u moru – njihov se broj povećava za stotinjak. Predsjednica Hrvatske udruge paraplegičara i tetraplegičara Mandica Knežević kazala je u petak, na konferenciji za novinare, da je ove godine samo u lječilište u Varaždinskim Toplicama primljeno 16 osoba koje su u prometnim nesrećama ozlijedile kralježničnu moždinu te su ostale trajno nepokretne.
»Invalidnost se događa u svakodnevnim aktivnostima, a tijekom godišnjih odmora veća je učestalost prometnih nesreća s tako nesretnim posljedicama«, istaknula je Mandica Knežević.
Denis Marijon ostao je nepokretan sa 17 godina, kada je slučajno pao sa balkona. »Život mi se tada promijenio«, rekao je 29-godišnji Denis. Istaknuo je da se čovjek fizički oporavi nakon četiri mjeseca provedenih u toplicama, ali da za psihičku rehabilitaciju nije dovoljno niti pet godina.
Voditeljica projekta Tjedna, Ana Slonjšak, najavila je da će se u Zagrebu prirediti izložba slikarskih i kreativnih radova osoba s invaliditetom, susreti s djecom vrtićke i osnovnoškolske dobi, košarkaška utakmica te okrugli stol na temu »Znak pristupačnosti i naplata cestarine«.

Ana Tadin

Nikola Srabinac najstariji je tetraplegičar po invalidskom stažu u Hrvatskoj (55), a vjerojatno jedan je i od najstarijih u svijetu - ako ne i najstariji!!!

Vjesnik1973.

VJESNIK on-line, 9. 6. 2006.

Invaliditet se može »zaraditi« i u igri

U sklopu Tjedna udruga, za oko 80 učenika sedmih razreda Osnovne škole Medvedgrad održan je u četvrtak u glazbenoj učionici Sat druženja s paraplegičarima i tetraplegičarima. Prema riječima Ane Slonjšak iz Hrvatske udruge paraplegičara i tetraplegičara, cilj ovakvog druženja jest upozoriti mlade na načine na koje mogu stradati.
»Invalidnost se događa u svakodnevnim aktivnostima, a tijekom godišnjih odmora prometne nesreće s tako nesretnim posljedicama učestalije su nego u drugim mjesecima godine«, kazala je Ana Slonjšak, koja je s 19 godina nastradala u prometnoj nesreći i od tada je u invalidskim kolicima.
Paraplegija je oduzetost donjih ekstremiteta, a tetraplegija je oduzetost i ruku i nogu zbog ozljede kralješnične moždine. Ana Slonjšak upozorila je mlade da se najčešće može ozlijediti u prometnim nesrećama i nepromišljenim dječjim igrama, u kojima mnogi nastradaju kad nezgodno padnu s visine.
Da bi se dobio pravi uvid u to što zaista misle o osobama s invaliditetom, učenici su ispunili anketu s pitanjima poput »kako društvo prihvaća osobe u invalidskim kolicima?«.
Učenici Ivan Horvat i Rudolf Gregurek odgovorili su da su osobe u invalidskim kolicima ravnopravne s drugima te da nema potrebe izdvajati ih. Svi učenici sa zanimanjem su popratili predavanje. Učenice Nives Gal i Tanja Alabić kazale su da nisu znale da nepažnja može dovesti do tako velike ozljede.
Iako u školi nema ni jedne osobe s posebnim potrebama, OŠ Medvedgrad ima prilagođeni ulaz, a ima i WC prilagođen osobama s invaliditetom, što u ostalim školama nije slučaj.

Ana Tadin

PARA/TETRAPLEGIČARI RONIOCI ISTRAŽUJU MORSKE DUBINE - NEPTUN: "hm, šta traže ova dvojica: školjke, amfore...koji rad za osobe s para/tetraplegijom?!! nema frke... za "kvadricu" najmanje dvojica pomagača!

VJESNIK on-line, 13. 7. 2006.

URIHO dobiva zgradu na Kajzerici

Radovi će trajati godinu dana, a otvorit će se 200 radnih mjesta

U povodu 60. obljetnice djelovanja Ustanove za rehabilitaciju hendikepiranih osoba profesionalnom rehabilitacijom i zapošljavanjem, poznatijom kao URIHO, održana je u srijedu proslava u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, na kojoj su održane dvije projekcije filmova »URIHO, šezdeset godina rada« i »Posao važniji od kruha«, te najavljena gradnja nove ustanove u zagrebačkom naselju Kajzerici, za koju će Grad izdvojiti 95 milijuna kuna.
URIHO zapošljava 500 radnika, od kojih su čak 51 posto invalidi. Autori prikazanog filma su Mladen Iličković i Maja Sever. Ravnatelj URIHO -a Josip Držajić istakao je na svečanosti da ta tvrtka godinama posluje s gubitkom, najviše zbog zaostale tehnologije i nekonkurentnosti, ali nada se »boljim danima« u novoj zgradi na Kajzerici.
Pročelnik Gradskog ureda za zdravstvo, rad, socijalnu zaštitu i branitelje Zvonimir Šostar kazao je tom prigodom da su prikupljeni svi dokumenti za gradnju zgrade, koja treba početi na proljeće. »Do 2008. planiramo useljenje i otvaranje 200 novih radnih mjesta za osobe s invaliditetom«, najavio je Šostar.

Ana Tadin

VJESNIK on-line, 6. 10. 2006.

Za bolji društveni položaj osoba s invaliditetom

Ustanova zapošljava 504 ljudi, među kojima više od 300 osoba s invaliditetom

Ustanova za rehabilitaciju hendikepiranih osoba profesionalnom rehabilitacijom i zapošljavanjem (URIHO) zapošljava u gospodarskom programu za tekstil, keramiku, metal, kožu, kitničarstvo, ortopediju, kartonažu i tisak.
Ustanova proizvodi radno-zaštitnu odjeću i obuću, ograde za parkove, okućnice, stubišta, balkone, stolove, stolice, police i ostali namještaj standardnog programa ili prema narudžbi.
Za opremu interijera prozvode svjetiljke, satove, vješalice, stalke, uporabne i ukrasne predmete od keramike, a nude i slobodne kapacitete za doradne poslove u skladu s narudžbama i kupcima. URIHO zapošljava 504 ljudi, među kojima više od 300 osoba s invaliditetom različitih kategorija i profila, koje svoje proizvode i usluge nude otvorenom tržištu uz jednake uvjete kao drugi hrvatski gospodarstvenici.
U sklopu svojih djelatnosti URIHO, u suradnji sa srednjoškolskim obrazovnim centrima Slava Raškaj i Obrazovnim centrom u Zagorskoj 14, osposobljava djecu s teškoćama u psihofizičkom razvoju za različite struke i zanimanja.
URIHO ove godine, uz medijsko pokroviteljstvom Vjesnika i Gradskog poglavarstva, obilježava 60. obljetnicu osnivanja mnogim sadržajima, od tribina, izložbi, športskih susreta, do filma i knjige o razvitku zaštitnog zapošljavanja i perspektivi. Ustanova planira i prilagoditi kolni ulaz u Držićevoj osobama s invaliditetom, što će poboljšati prometnu sigurnost osoba i vozila.

Davor Ivanov

NOVI LIST, 10. 10. 2006.

Otvoren 11. hrvatski simpozij osoba s invaliditetom

Potpora boljoj budućnosti invalida

Vecernji list Online 19.11.2006 22:20

DR. ZVONIMIR ŠOSTAR:

U novom centru posao za 750 invalida

Prvi poslovno-stambeni kompleks u Hrvatskoj, namijenjen osobama s invaliditetom, počet će se graditi u drugoj polovici 2007. godine. U proizvodni dio kompleksa URIHO-a smjestit će se dio proizvodnje s brojnih lokacija u gradu, a u njemu će raditi oko 750 invalida. Uz upravnu zgradu, predviđena je i gradnja višenamjenske sportske dvorane prilagođene invalidima, a sve bi stajalo oko 84 milijuna kuna - rekao je Zvonimir Šostar, pročelnik gradskog ureda za zdravstvo.

Kako bi se riješio smještaj mlađe skupine invalida, koji su sada smješteni u umirovljeničkim domovima, Grad namjerava sagraditi i dom za trajni boravak invalida u kojem bi bio i manji hotel, što bi stajalo dodatnih 30 milijuna kuna.

Grad će otkupiti preostalih 12 posto URIHO-a i postati 100-postotni vlasnik najavljuje Zvonimir Šostar.

Vecernji list Online 27.11.2006 18:25

Istraživanje potvrdilo da je 10 posto stanovnika neželjeno na tržištu rada

Diskriminacija: Poslodavci neće invalide rata

Autor Sandra VELJKOVIĆ

Unatoč zakonskim promjenama, osobe s invaliditetom u Hrvatskoj i dalje nikako do posla, a u osjetljivoj skupini kojima su vrata radnih mjesta zatvorena prednjače ratni vojni invalidi. Čak 74 posto poslodavaca nema nikakvog iskustva u zapošljavanju invalida, dok njih 80 posto ne želi invalide rata, porazni su podaci iz istraživanju stavova poslodavaca o osobama s invaliditetom je proveo Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet (ERF), a financirao Zavod za zapošljavanje.

Tako je najvjerojatnije zato što se uz pojam ratnih vojnih invalida vrlo često veže PTSP, obiteljski problemi, alkoholizam, što također govori i na predrasude poslodavaca objašnjava prodekanica za znanost ERF-a Lelia Kiš-Glavaš, koja je uz Kristijanu Sokač iz HZZ-a vodila istraživanje provedeno na 1029 poslodavaca.

Uz ratne invalide, najlošije prolaze invalidi od rođenja, dok su poslodavci nešto otvoreniji prema invalidima rada. Kao najveću prepreku zapošljavanju poslodavci navode prilagodbu radnog mjesta potrebama osoba s invaliditetom. Usto, otežavajuće su okolnosti što osobe s invaliditetom imanju nižu naobrazbu, te malo radnog iskustva.

Poslodavci nerijetko invalidnost povezuju s čestim izostancima s posla, što nije točno, napominje Kiš, jer 90 posto radnika s invaliditetom čak manje izostaje s posla od ostalih. Poslodavci bi invalide, koji u Hrvatskoj čine 10 posto, najradije vidjeli u odvojenim zaštitnim radionicama, dok tek 16 posto smatra da pripadaju tržištu rada.

VJESNIK on-line, 30. 11. 2006.

Unatoč zakonima, invalidi obespravljeni

Iduće godine Hrvatska će organizirati ministarsku konferenciju Vijeća Europe o invalidima, najavila je potpredsjednica Vlade

ZAGREB - »Unatoč Ustavu i dobrim zakonima u koja su ugrađena prava invalidnih osoba, mnogi ih zaobilaze i preskaču«, kazala je potpredsjednica Vlade Jadranka Kosor na okruglom stolu »Unaprjeđenje i zaštita prava i dostojanstva osoba s invaliditetom«, što se u srijedu održao u organizaciji Vladina Povjerenstva za osobe s invaliditetom i Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti.
Potpredsjednica Kosor posebno je kritizirala to što mnogi ne poštuju odredbe o kretanju slijepih osoba uz pratnju psa vodiča. Skandaloznim je nazvala i to što se slijepe i gluhe osobe ne mogu upisati na akademiju. Zbog svega toga, istakla je, treba mijenjati ozračje i javno govoriti o problemima s kojima se susreću invalidne osobe, ali se istodobno boriti za provedbu zakona.
Inače, Ministarstvo obitelji dosad utrošilo čak 33 milijuna kuna za razne projekte za pomoć invalidima. Potpredsjednica Kosor izdvojila je projekt »Zajedno za pristupačnu Hrvatsku«, kojom se u suradnji s lokalnim zajednicama javni i kulturni objekti prilagođavanju potrebama invalida. Također, utemeljeno je i deset savjetovališta koja prerastaju u Obiteljske centre i kojima je cilj pružanje potpore invalidima i njihovim obiteljima. »Na žalost, kada se rodi dijete s invaliditetom, malo po malo prijatelji okreću leđa roditeljima takvog djeteta i malo tko ima razumijevanja za potrebe te obitelji«, kazala je Kosor.
Među brojnim projektima koje Ministarstvo provodi, potpredsjednica Vlade istaknula je pilot-projekt osobnog asistenta za pomoć najtežim invalidima za koji je Hrvatska dobila iznimne pohvale iz međunarodnih krugova. Štoviše, najavila je da će Hrvatska sljedeće godine organizirati ministarsku konferenciju Vijeća Europe o problemima invalidnih osoba.
Potpredsjednica Jadranka Kosor predstavila je rezultate Izvješća o provedbi nacionalne strategije jedinstvene politike za osobe s invaliditetom od 2003. do 2006. Naglasila je da nije potpuno zadovoljna provedbom zapošljavanja invalida, te da bi se trebalo osigurati provođenje zakona koje osobama s invalidom osigurava jednake uvjete pri zapošljavanju. Inače, putem Hrvatskog zavoda za zapošljavanje lani su zaposlene 1034 osobe, dok je u prvih deset mjeseci ove godine zaposleno 1012 osoba s invaliditetom.
Inače, pri kraju je izrada nove nacionalne strategije za osobe s invaliditetom do 2015. koja, među ostalim, poseban naglasak stavlja na školovanje djece i mladih s invaliditetom, promicanje zapošljavanja, podizanje razine svijesti u društvu prema invalidnim osobama, osiguravanje pristupačnosti javnih i kulturnih ustanova, ali i ukidanje svih diskriminatornih zakona ili zakonskih odredbi. [Silvana Oruč Ivoš]

VJESNIK on-line, 16. 12. 2006.

Ponuditi više zanimanja za tržište

Više od 50 posto nezaposlenih osoba s invaliditetom prijavljeno je u Zavodu duže od tri godine

U Tehnološkom parku Zagreb d.o.o., u četvrtak su podijeljena uvjerenja polaznicima petodnevnog 10. informatičkog seminara za osobe s invaliditetom, gdje su stekli osnovna znanje windowsa, worda i interneta. Financijsku potporu pružio je Gradski ured za zdravstvo, rad, socijalnu zaštitu i branitelje i Gradski ured za gospodarstvo uz posredovanje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područne službe Zagreb.
Direktor ustanove Marijan Ožanić kaže da je Tehnološki park prvi poduzetnički rasadnik visoke tehnologije, koji djeluje u sklopu zagrebačkog holdinga. Osim poslovne informatičke edukacije, računalom se znanju podučavaju i invalidi. Od 2003. su održana 23 seminara za 184 polaznika, rekao je Ožanić, a »2007. nastavljamo s obukom osoba s invaliditetom«.
Marinka Bakula, predstojnica Odjela za invalide Gradskog poglavarstva, rekla je da Grad Zagreb sustavno poboljšava život invalida, što potvrđuje i 21 zaposlena osoba s invaliditetom u Poglavarstvu. U rješavanju problema, upozorila je Bakula, treba poraditi na decentralizaciji sustava i najavila da će se Poglavarstvo pobrinuti za to da polaznici tečaja dobiju i računala.
Marija Halić iz Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Podružnica Zagreb, kaže da je u studenom, zabilježeno 1639 nezaposlenih osoba s invaliditetom, od čega je njih 80 izabrano (po motiviranosti) za informatički seminar.
Problem invalida je, rekla je ona, i niska razina obrazovanja. Da bi se stanje promijenio, kaže Halić, treba proširiti lepezu zanimanja i prilagoditi tržišnim zahtjevima, tim više što se invalidi i dalje školuju za, primjerice, telefoniste i administratore, iako te profesije odumiru.
Naglasila je da je oko 54 posto nezaposlenih invalida u Zavodu prijavljeno duže od tri godine. Nužne su hitne intervencije u sustavu obrazovanja jer Hrvatska ima više od 420 tisuća osoba s invaliditetom, što znači oko 10 posto od ukupnog broja stanovnika.

Snježana Rajačić

NACIONALNA STRATEGIJA ZA IZJEDNAČAVANJE MOGUĆNOSTI ZA OSOBE S INVALIDITETOM OD 2007. DO 2015. GODINE

OSOBNI ASISTENT I PRAVOBRANITELJ ZA OSOBE S INVALIDITETOM

Bliži se godinu dana otkako je startao pilot-projekt osobnog asistenta za osobe s invaliditetom pokrenut od udruga invalidnih osoba i Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti. Zaista hvale vrijedan projekt za sve one najteže invalidne osobe koje slabo ili gotovo nikako ne vladaju rukama. Pogotovo za one koji studiraju: bave se znanošću i vole eksperimentirati, ili su hobisti (popularizacija) tehničke kulture. Općenito za sve tjelesno hendikepirane osobe koje žele izražavati po društvo korisne djelatnosti i svojom aktivnošću i znanjem vinuti se i na samo konkurentno tržište rada. Sedamdesetih godina 20. stoljeća o osobnom asistentu moglo se samo sanjati - zato veliko hvala svima onima koji su radili na projektu osobnog asistenta zajedno s Ministarstvom obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti.

Na sjednici Povjerenstva Vlade RH za osobe s invaliditetom održanoj 13. 2. 2006., pod predsjedanjem potpredsjednice Vlade i ministrice obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti Jadranke Kosor, kada se izrađivao zakon osobnog asistenta za osobe s invaliditetom - Povjerenstvo je prihvatilo i prijedlog Zakona o pravobranitelju za osobe s invaliditetom. Međutim, o pravobranitelju za invalidne osobe Hrvatski sabor je raspravljao još 2002. godine, a njegov ured do današnjeg dana ne postoji? Postoji Odjel za osobe s invaliditetom pri Ministarstvu obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti koji, među ostalim, ima zadaću: »analizira mogućnosti uvođenja instituta za zaštitu prava osoba s invaliditetom (uredi, pravobranitelj,…)«. No, i dalje je ured pravobranitelja za osobe s invalidnošću samo na papiru dok je pravobranitelj za djecu ostvaren 2003. - a o nužnosti oba pravobranitelja i za djecu i za osobe s invaliditetom radilo se nekako u isto vrijeme.

O uredu i funkcioniranju pravobraniteja za invalidne osobe raspravljalo se i na sjednici Povjerenstva Vlade RH za osobe s invaliditetom 3. 11. 2004., a o svemu nas je obavjestila potpredsjednica Vlade i ministrica obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti Jadranka Kosor na Hrvatskome radiju u emisiji »Šesto čulo« 4. 11. 2004. Kazala je da je takav pravobranitelj za invalidne osobe više nego nužan i da bi bio imenovan od Sabora , da bi bio produžena ruka Hrvatskog sabora, odgovarao bi Hrvatskom saboru isto tako kao što bi mu Sabor odredio djelokrug rada. Nadalje, dodala je kako realizirat taj zakon raspravljat će se na sjednici Povjerenstva sredinom 2005.

Budući da se osniva i pravobranitelj za studente, pa je upitno koliko dugo (godina) će još osobe s invaliditetom ćekati na svoga pravobranitelja?!

vjesnik, 29.10.2004

Pravobranitelj za invalide

ZAGREB - Radna skupina za razmatranje problema osoba s invaliditetom saborskog odbora za ljudska prava prihvatila je u petak izvješće o provedbi Nacionalne strategije jedinstvene politike za invalidne osobe u 2003. i 2004. Tim povodom posebno je istaknuto da će uskoro biti dovršen zakon o pravobranitelju za invalide, a Mirjana Dobranović iz Hrvatskog saveza udruga tjelesnih invalida upozorila je na potrebu izjednačavanja prava civilnih i vojnih invalida. [Ma. L.]

NACIONAL

NEOVISNI NEWS MAGAZIN

HRVATSKA Piše: Andrej Andreić, 03.11.2004

UVODI SE PRAVOBRANITELJ ZA INVALIDNE OSOBE

Potpredsjednica Vlade i ministrica obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti Jadranka Kosor najavila je u srijedu u Hrvatskom saboru niz projekata kojima Vlada namjerava pomoći invalidnim osobama, među kojima i osnivanje pravobranitelja za invalidne osobe. “Idemo s projektom pravobranitelja za invalidne osobe, a započeti programi za pomoć invalidima u ovoj godini biti će i izvršeni”, izjavila je Jadranka Kosor. Vlada namjerava financijski pomoći tiskanju školskih i sveučilišnih udžbenika za slijepe i slabovidne osobe, a pokrenuti će i projekt zajedničke pomoći stopostotnim vojnim i civilnim invalidima. U suradnji s jedinicama lokalne samouprave Vlada će pomoći i starijim osobama otvaranjem tzv. dnevnih boravaka za stariju populaciju. U tijeku je i realizacija projekta pomoći starijima u kućama u suradnji s Caritasom i Crvenim križem, s kojim je do sada obuhvaćeno oko devet tisuća osoba u deset županija.

Potpredsjednica Vlade i ministrica obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti Jadranka Kosor

Slobodna Dalmacija, 1.10.2005.

Pravobranitelj za invalide

Pozitivna ocjena politici zbrinjavanja osoba s invaliditetom na sjednici je popraćena i najavom inicijative za osnivanje ureda pravobranitelja za invalidne osobe

13. 2. 2006

HSUTI član Povjerenstva Vlade RH za osobe s invaliditetom

Dana 13. veljače 2006. godine, pod predsjedanjem potpredsjednice Vlade i ministrice obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti Jadranke Kosor održana je 6. po redu sjednica Povjerenstva Vlade RH za osobe s invaliditetom.

Na sjednici je prihvaćeno Izvješće o radu Povjerenstva za osobe s invaliditetom za 2005. godinu, te je pritom zaključeno kako je Vlada RH aktivno provodila mjere iz Nacionalne strategije jedinstvene politike za osobe s invaliditetom od 2003. do 2006. godine – kao najvažniji pomaci učinjeni su od strane Povjerenstva koje je prihvatilo prijedlog Zakona o pravobranitelju za osobe s invaliditetom koji je trenutno u Vladinoj proceduri, na inicijativu Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti izrađen je prijedlog zakonskog okvira za uvođenje instituta osobnog asistenta za osobe s invaliditetom, a već dvije godine u 14 hrvatskih gradova, u organizaciji Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, uspješno se provodi projekt rješavanja pristupačnosti objektima osoba s invaliditetom. Potpredsjednica Kosor istaknula je kako su izjednačeni načini i kriteriji za dodjelu nagrada športašima s invaliditetom za osvojena odličja na paraolimpijskim igrama, za što je u 2005. godini izdvojeno gotovo 2 milijuna kuna, a dodatne odredbe koje se tiču športaša s invaliditetom unesene su i novi prijedlog Zakona o športu.

Na sjednici je usvojen plan i program rada Povjerenstva za osobe s invaliditetom u 2006. godini. Tokom ove godine bit će izrađena nova Nacionalna strategija jedinstvene politike za osobe s invaliditetom za razdoblje od 2007. do 2015. godine, usklađena s međunarodnim dokumentima u ovom području, s time da će u cilju veće učinkovitosti biti izrađivani i konkretniji operativni planovi na godišnjoj osnovi. Također će biti nastavljena provedba projekta rješavanja pristupačnosti osobama s invaliditetom, a započet će se i s priprema za obilježavanje 2007. godine kao Međunarodne godine izjednačavanja mogućnosti.

Sjednici je prisustvovala predsjednica Hrvatski savez udruga tjelesnih invalida mr.med.sc. MIRJANA DOBRANOVIĆ koja je pod točkom Razno, uz uvažavanje prethodnih izvjestitelja na temu: 1. financijske potpore kod kupnje vozila kao ortopedskih pomagala 2. ukidanju prava na vinjete s 31.12.2006. upozorila i na 3. problem roditelja koji rade skraćeno radno vrijeme i plaćanja doprinosa za mirovinsko osiguranje. Odgovori se očekuju.

Vjesnik, 1. 3. 2006.

Pravobranitelj za invalide

■ ZAGREB – Invalidi će uskoro dobiti svoga pravobranitelja.

Naime, dugo očkivani Prijedlog zakona o pravobranitelju

za osobe s invaliditetom već se nalazi u Vladinoj proceduri.

Očekuje se da će ga Vlada na jednoj od sljedećih sjednica

uputiti Saboru na usvajanje. Pravobranitelja za invalide ima-

ju mnoge europske zemlje, a hrvatski zakon donosi se u

sklopu provođenja Nacionalne strategije za osobe s invalidi-

tetom. [S. O. I.]

25.9.2006

HSUTI na Konferenciji o jačanju uloge pravobranitelja u RH

Centar za ljudska prava u suradnji s Misijom OESS-a u Republici Hrvatskoj održao je u Hrvatskom saboru Konferenciju „Jačanje uloge institucije pravobranitelja u Republici Hrvatskoj“.

Nakon pozdravnog govora g. Vincenta Degerta, Voditelja Delegacije Europske komisije u Republici Hrvatskoj i g. Jorgea Fuentesa Villalonge, Voditelja Misije OESS-a u Republici Hrvatskoj, na konferenciji je govorio Pučki pravobranitelj u RH gospodin Jurica Malčić, Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova gospođa Gordana Lukač – Koritnik, zamjenica Pravobraniteljice za djecu gospođa Maja Gabelica – Šupljika, gospodin Ratko Gajica, potpredsjednik Saborskog odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, gospodin Žarko Puhovski, predsjednik Hrvatskog Helsinškog odbora za ljudska prava.

Na konferenciji su bili nazočni i dali svoj doprinos u raspravi i donošenju zaključaka brojni pravni i stručnjaci iz područja zaštite ljudskih prava.

Tako je Saborska zastupnica gospođa Vesna Škulić naglasila problem ugroženih prava osoba s invaliditetom i iznijela brojčane pokazatelje koji pokazuju veličinu problema. Naročito je naglasila problem zapošljavanja osoba s invaliditetom i brojku od 37 milijuna kuna namijenjenih upravo u tu svrhu, koje ostaje neiskorišteno. Također je izrazila žaljenje nepoštivanjem i neprovođenjem Nacionalne Strategije jedinstvene politike za osobe s invaliditetom 2003. – 2006. prema kojoj je bilo predviđeno uvođenje institucije Pravobranitelja za osobe s invaliditetom, što nije ostvareno. Gospođa Škulić smatra da je takvo tijelo, koje će se sustavno i koordinirano baviti problemima osoba s invaliditetom, nasušno potrebno.

Cilj konferencije je bio izrada konkretnih preporuka i daljnjih aktivnosti za jačanje djelotvornosti institucije pravobranitelja u Republici Hrvatskoj.

Vecernji list Online 24.01.2007 18:40

SKANDAL Ivan Tolić, direktor ZET-a, priznao da se otkazi dijele onima koji su odbili potpisati sporazum o otpremninama

Bandićev Holding otpušta i invalide

Autor Vojislav MAZZOCCO

Radnici Zagrebačkog holdinga koji ne žele u prijevremenu mirovinu suočavaju se s prijetnjom tzv. osobno uvjetovanog otkaza. Uz suglasnost radničkog vijeća i sindikata član uprave Holdinga Ivan Tolić potpisuje otkaze starijim radnicima i invalidima "neostvarivanja odgovarajućih rezultata rada zbog godina života odnosno invalidnosti".

Otpuštanje invalida i starijih dio je projekta snižavanja troškova poslovanja smanjenjem broja radnika. "Otkazani su odgovori radnicima koji su odbili potpisati sporazum, radi čega je jedini mogući zakonski osnov za prestanak radnog odnosa bio jednostrani otkaz od strane poslodavca" stoji u priopćenju koje je potpisao Ivan Tolić.

Prema Večernjem listu dostupnim neslužbenim informacijama u pitanju je čak 300 osoba kojih se Holding želi riješiti. Međutim, Ivan Tolić nije želio govoriti o brojevima radnika koje čeka otkaz. Ako se to zaista događa, to je strašno. Nitko nam se još nije obratio za pomoć u takvom slučaju rekla je Mirjana Dobranović iz Hrvatskog saveza udruga tjelesnih invalida i ipak dodala da svaki slučaj treba posebno ispitati jer " ni svi invalidi nisu vrijedni na radnom mjestu".

Večernji list u posjedu je jednog takvog otkaza gdje čak i potpisnik Slobodan Ljubičić, predsjednik uprave Holdinga, priznaje da radnik bez svoje krivnje nije u mogućnosti uredno ispunjavati obveze, ali mu se u Holdingu koji ima 26 podružnica ne može naći radno mjesto. No, poziva se na Odluku o mjeri racionalizacije broja radnika koju je donio osobno zagrebački gradonačelnik Milan Bandić kao jedini član skupštine Holdinga.

VJESNIK on-line, 26. 01. 2007.

»Mirna Berend parkira na naša mjesta«

Lani su »pauci« svako dvanaesto premješteno vozilo odvezli s mjesta koja su namijenjena osobama s invaliditetom

Hrvatski savez udruga tjelesnih invalida (HSUTI) u četvrtak je u Hrvatskom auto klubu (HAK) organizirao okrugli stol na kojem je upozorio na dodatni problem osoba s invaliditetom: veliki broj građana nepropisno se parkira i oduzima i zlorabi njihova mjesta. Među njima je, kako je istaknuto i poznata voditeljica Mirna Berend, ali i mnogi drugi koji se ne obaziru na upozorenja. »Osobama s invaliditetom, koje se otežano kreću i vozilom se služe kao ortopedskim pomagalom, žuta mjesta iznimno su značajna za njihovu kvalitetu življenja«, ističe Mirjana Dobranović, predsjednica Hrvatskog saveza udruga tjelesnih invalida. Dodaje da u Hrvatskoj živi oko 10 posto osoba s invaliditetom i svakodnevno se suočavaju s dva najveća problema: nedovoljnom informiranošću i kulturom življenja.
Ante Hari Rako, iz Ministarstva unutarnjih poslova, istaknuo je da su lani na području Zagreba imali preko 30 tisuća prekršaja nesavjesnih vozača, koji su se parkirali na mjesta za invalide. »To je 14 posto od ukupnog broja prekršaja koji su učinjeni na području Zagreba«, rekao je Rako.
Prema riječima Marijana Tomašića iz Zagrebparkinga, »pauci« su imali pune ruke posla. Dnevno su premjestili 75 vozila, a svako dvanaesto bilo je premješteno s mjesta namijenjenog osobama s invaliditetom. Ostali sudionici okruglog stola složili su se da kazne za nepropisno parkiranje treba postrožiti - da umjesto 500 kuna budu tisuću.

Martina Pauček Šljivak

Jutarnji LIST online, 02.03.2007 23:49

Zagreb
Prvi koncert osoba s invaliditetom Piše: Jasminka Komar
Foto: Saša Midžor Sučić

Radionica

Umjesto da traže pomoć invalidi su odlučili samostalno zaraditi, a u njihov projekt dobrovoljno su se uključili i neki pjevači

Ne čekati pomoć, nego je sam pronaći, motiv je koji je osobe s invaliditetom iz kreativnih radionica Centra za rehabilitaciju potaknuo da organiziraju humanitarni koncert na kojem će i sami nastupati.

Tako će 7. ožujka u Studentskom centru uz poznate zvijezde s naše estrade i oni sami postati “zvijezde” te biti vidljivi i prihvaćeni, što je, kako kažu, upravo ono što najviše žele.

Prvi put na ovim prostorima osobe s tjelesnim i mentalnim oštećenjima održat će vlastiti koncert, a do sada su nastupali u sklopu nekih događaja ili festivala. Iako je prvotno zamišljeno da nastupaju sami, estradnjaci su se sami ponudili da im se pridruže, objasnila je njihova defektologinja Ivančica Savić koja vodi jednu od kreativnih radionica u sklopu Centra. Radionica postoji pet godina, a namjenjena je osobama koje su navršile 21 godinu pa više na mogu biti na dnevnom boravku u domovima Centra.

- Kako ne bi bili prepušteni sami sebi i izolirani kod kuće, jer njihovi roditelji ili skrbnici moraju raditi, ovdje se družimo, izrađujemo keramiku, slikamo na svili, i još puno toga. Uvjeti za rad nisu baš sjajni, pa su korisnici sami predložili da koncertom pokušamo prikupiti novac - objasnila je Savić. Unutar radionica Centra osnovana je i Udruga roditelja i skrbnika Zraka sunca. Predsjednica Udruge Uršula Ban-Mrkoci ima odraslu kćer koja ne smije ostajati sama, niti se sama umije kretati po gradu.

- Kada redovito dolazi na radionicu, više je raspoložena za društvo i otvorenija, bolje volje, moglo bi se reći i sretnija. Za radionicu bismo voljeli nabaviti barem rabljeni kombi, da ih možemo voziti kada idu na terapijsko jahanje, kompjutorske vježbe i slično - rekla je Ban-Mrkoci.

Vježbaju u Crvenom križu

U skučenim podrumskim prostorijama radionica nemoguće je održavati plesne probe, pa im je Crveni križ ustupio svoju salu na Črnomercu. Njih 70-ak uvježbalo je plesne koerografije inspirirane narodnom glazbom Hrvatske i Irske, a Matija Vuica pjevat će im u pratnji svoj Linđo. Osim solo izvedbi, održat će i dva igrokaza, poput onog “Ljubav preko interneta”. Nastupit će i Luka Nižetić, Lana Jurčević, akrobatski r’n’r klub Panda, Los Cabaleros i mnogi drugi, i sve to za samo 30 kuna. (J. K.)

VJESNIK on-line, 26. 01. 2007.

Brže dijagnoze i više vremena za pacijente

Opća bolnica Sveti Duh u svibnju dobiva atrij s informatičkim pultom, a do kraja godine i novi hitni prijem pacijenata

U Općoj bolnici Sveti Duh dovršava središnji atrij s informatičkim pultom i prijemom pacijenata, koji će proraditi početkom svibnja. Objekt vrijedan 10 milijuna ku imat će mnoge ambulante, a u suterenu osam laboratorija, u cijelosti će biti dostupan osobama s invaliditetom.
Prema riječima ravnatelja bolnice dr. Mladena Bušića, glavna je značajka toga sustava središnji, tzv. hladni prijem pacijenata, koji će biti potpuno informatički umrežen, a građani više neće lutati u potrazi za odjelima daljnje dijagnostičke obrade.
To je kardinalni sustav ustanove, kojom dnevno prođe četiri tisuće ljudi. Informatiziranost prijemnog i drugih dijelova bolnice olakšat će rad liječnicima i sestrama, koje neće, posebice one u ambulantama, morati obavljati toliko administrativnih poslova kao dosad.
U atriju će se nalaziti banka, frizerski salon, kafić za nepušače i trgovina. Osigurat će se prostor za sistematske, menadžerske i slični preglede. Oni će, ovisno o vrsti obrade i pretraga, koštat od 700 do 1400 kuna.
»Nakon dovršetka atrija, gradit će se središnji hitni prijem«, kaže dr. Bušić i navodi da im je kreditnu potporu dao Grad Zagreb. U novu opremu utrošit će 40 milijuna kuna.
Taj će se važan objekt dovršiti do kraja godine, a obuhvatit će novu dvoranu za oživljavanje, kao i operacijsku, gipsaone, sterilizaciju, snimaonicu i druge sadržaje.
»Najveća razlika naše i inozemne medicinske skrbi nije u (ne)znanju i manualnim vještinama kirurga ili pak farmaceutskoj skrbi, nego je organiziranost«, kaže naš sugovornik. Dodaje da će informatizacija povećati standard zdravstvene skrbi, a pacijenti će konačno dobiti dijagnozu za sat vremena. Središnji prijem imat će 1250 četvornih metara. Radi poboljšanja usluge, bolnica je nedavno pribavila i lampe za fototerapiju djece sa žuticom, odnosno ustrojila laktarij, gdje majke, u sklopu intenzivne njege, doje novorođenčad na infuziji.

Snježana Rajačić

VJESNIK on-line, 22. ožujka 2007.

Riješen problem životnog prostora

Bandić je obećao da će za mjesec dana dobiti i grijanje, tuš i kuhinju

Gradonačelnik Milan Bandić u srijedu je, u Cilićevoj ulici, svečano otvorio prostorije Udruge za sindrom Down Zagreb. Grad im je poklonio prostor od 65 četvornih metara s prostorijama za logopedske vježbe, radionice i igraonice, a Bandić je obećao da će za mjesec dana dobiti grijanje i tuš te opremiti kuhinju. Zrinka Minčir Sabolčec, predsjednica Udruge za sindrom Down Zagreb, rekla je da im je sada riješen problem životnog prostora.
»Grad nam je dao prostor, koji smo mi roditelji uredili s 19 tisuća kuna, a pomogli su nam i prijatelji«, kaže Sabolčec, čija je sedmogodišnja Nika, koja ima Downov sindrom, uz pomoć gradonačelnika prerezala vrpcu na otvorenju i sretna je što se sada s može igrati u tim prostorijama s drugom djecom.
Zrinka Minčir Sabolčec kaže da na radionice dolazi 70-ero djece, od njih ukupno 110. »Prije smo se nalazili u Sloboštini ili jedni kod drugih, a sada napokon imamo prostorije, zbog kojih se isplatilo biti strpljiv«, rekla je ona. Roditeljima djece s Downovim sindromom cilj je uključiti djecu u redovne vrtiće koji mogu pratiti njihov razvoj. Međutim, ona, zbog intelektualnog hendikepa, ne mogu ići u redovne škole, iako u Zagrebu OŠ Grigor Vitez i Ivanićgradska primaju djecu s Downom.
»U poslu nam pomažu volonteri i dok se oni bave djecom, mi roditelji pijemo kavu i družimo se«, kaže Zrinka najavljujući Dan osoba s Down sindromom, prvi dan proljeća, a i osoba koja se rađa s tim sindromom na 21. paru ima tri kromosoma umjesto dva.
Na otvorenje prostorija, stigli su im i prijatelji iz Pule. Branka Butorac, predsjednica je prvog Down sindrom centra Hrvatska, sa sjedištem u Puli. »Drago mi je da smo danas ovdje, a ljubav između Zagreba i Pule rodila se prošle godine, otkad se redovito posjećujemo«.

Martina Pauček Šljivak

VJESNIK on-line, 22. ožujka 2007.

Stanari zbog troškova ne daju suglasnost za rampu

»Živim na trećem katu, a kako zgrada nema dizalo ne mogu sama u invalidskim kolicima niz stepenice«, tuži se gospođa Šarić

Stanarka zgrade u Ulici Milovana Gavazzija u Dubravi Dragica Šarić Dropučić požalila se Vjesniku na svoje susjede. Ona, naime, ne može dobiti suglasnost stanara za to da invalidska kolica, bez kojih ne može izaći iz stana, ostavlja u prizemlju u zajedničkoj prostoriji! Ogorčena je i jer joj stanari dijela zgrade u kojoj živi ne žele dati ni suglasnost za postavljanje pokretne rampe na stubište: zgrada nema dizalo, a ona se vrlo teško kreće. »Živim na trećem katu, a kako zgrada nema dizalo ne mogu sama u invalidskim kolicima, niz stepenice«, kaže Šarić.
Milica Ivanković, predsjednica suvlasnika demantira tvrdnje o korištenju zajedničke prostorije i kaže kako Šarić na tu prostoriju ima pravo kao i drugi stanari.
»U prostoriji ima dovoljno mjesta i za susjedov motor i za invalidska kolica«, kaže predstavnica stanara i dodaje kako bi za postavljanje rampe trebalo prikupiti suglasnost stanara te da stanarka Šarić nije jedina koja se otežano kreće u zgradi.
Gospođa Šarić kaže kako ne može izlaziti, a lijekove i hranu joj dostavljaju. »Izlazim jedino kad Hitna dođe po mene, ili uz pomoć susjeda«, ističe Šarić dodajući kako bez njih ništa ne bi mogla obaviti. »Pisala sam na bezbroj adresa, ali nisam dobila odgovor. Bilo bi mi puno lakše kad bi se susjedi složili da se postavi rampa, da mogu sama izlaziti«, kaže Dragica Šarić.
Zgradom upravlja tvrtka Hrvatski poslovni centar - Stambeno poslovno gospodarstvo. U Upravi kažu da su primili molbu gospođe Šarić, ali za postavljanje pokretne rampe potrebna je suglasnost natpolovične većine stanara. »Ukoliko na računu zgrade nema dovoljno novca, postoji mogućnost kreditiranja i postavljanja pokretne rampe iz sredstava pričuve, ali tada bi mjesečna pričuva svim stanarima porasla. Smatramo kako je upravo to razlog neslaganja stanara s postavljanjem rampe«, kažu u Centru. Dodaju kako bi osim financiranja postavljanja rampe stanari morali platiti i troškove izrade projekta.

Promjena stana - najbolje rješenje
Zvonimir Šostar, pročelnik Gradskog ureda za zdravstvo kaže: »Na žalost, Grad Zagreb ne može riješiti problem Dragice Šarić, jer nema ovlasti da bilo što učini po pitanju ugradnje lifta. Kad bi s tim krenuli otvorili bi Pandorinu kutiju, jer ima puno sličnih problema, a malo novca. Nerazuman mi je stav stanara pa je u tom slučaju možda najbolje rješenje da stanarka promijeni stan. Ako je moguće u novogradnji, jer sve nove zgrade po zakonu moraju zadovoljavati potrebe osoba s invaliditetom, kada je riječ o pristupačnosti objekta.«

Anita Končar /S.R

VJESNIK on-line, 24. ožujka 2007.

'Pomažu nam živjeti dostojanstveno!'

Osobni asistent, koji radi četiri sata dnevno i 80 sati mjesečno, ima ugovor o djelu i plaćene sve doprinose

Branimir Golub, predsjednik Udruge distrofičara, cerebralne i dječje paralize i tjelesnih ozljeda, u petak je, s potpredsjednicom Vlade Jadrankom Kosor, potpisao ugovor o uvođenju osobnih asistenata za invalide. »Našoj Udruzi koja ima 144 člana, odobrena su četiri osobna asistenta«, rekao je Golub. Asistente koji će raditi četiri sata dnevni, a 80 mjesečno, imati ugovor o djelu i sve plaćene doprinose, dobile su osobe s najtežom invalidnošću.
Na potpisivanje ugovora došao je i 42-godišnji Siniša Lepušić iz Samobora koji je s tri godine obolio od spinalne amiotrofije zbog čega je godinama u invalidskim kolicima i ne može se brinuti sam za sebe. Dopratila ga je osobna asistentica Dubravke Brk, koja o njemu brine od lipnja prošle godine, kada je Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti pokrenuo pilot projekt o uvođenju osobnih asistenata za osobe s invaliditetom.
»Potrebna mi je 24-satna njega, a Dubravka mi dolazi samo četiri sata«, rekao je Siniša Lepušić i dodao da mu je prije pomagala mama, koja se i sama razboljela.
Dubravka Brk kaže da je posao osobnog asistenta human i vrlo zahtjevan. Ona pomaže Siniši dvaput dnevno. »Ujutro ga kupam, brijem i odijevam, a navečer spremam na spavanje jer on, zbog uznapredovale bolesti, sam više ne može ni oprati zube«, kaže Dubravka. Ona mu pomaže u svim kućanskim poslovima i odlazi u kupovinu.
»Siniša i ja smo razvili divno prijateljstvo i drago mi je da radim taj posao«, kaže ona. Siniša ističe da u jutarnjim satima ima medicinsku njegu, a kod osobnog asistenta mu je drago da dolazi kada mu je najpotrebniji. Branko Dizjak, koji je također osoba s velikim stupnjem invaliditeta, za taj projekt kaže da je najveći civilizacijski pomak.
»Najvažnija je naša probuđena pozitivna motivacija da se uključimo i živimo dostojanstvenim životom«, zaključuje Dizjak.

Martina Pauček Šljiva

Radio Koprivnica d.o.o. 29. 3. 2007.

USKORO PRAVOBRANITELJ ZA INVALIDE

Saborski Odbor za ljudska prava i Radna skupina za razmatranje problema osoba s invaliditetom podržali su prijedlog Vlade o osnivanju pravobraniteljstva za osobe s invaliditetom. Članica Radne skupina je i koprivnička Udruga 'Bolje sutra', čija je predsjednica Marija Mraz nakon sastanka u Zagrebu objasnila:
- Temelji za uvođenje institucije pravobranitelja za osobe s invaliditetom su međunarodni zakoni i standardna pravila o izjednačavanju mogućnosti za osobe s invaliditetom. Tu su i akcijski plan vijeća europe za promicanje prava i potpuno sudjelovanje u društvu osoba s invaliditetom i konvencija o pravima osoba s invaliditetom UN-a, koju će Republika Hrvatska potpisati još ovaj mjesec – rekla je Marija Mraz.
U Hrvatskoj je više od 10% osoba s invaliditetom, a planira se da pravobraniteljstvo za tu skupinu počne s radom iduće godine.

30.3.2007

27.03. 2007. Sjednica Odbora za ljudska prava Hrvatskog Sabora

HSUTI je prisustvovao sjednici Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskog sabora na kojem se raspravljao Prijedlog Zakona o pravobranitelju za osobe s invaliditetom koji tek ide u prvo čitanje.

Na sjednici Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskog sabora 27. ožujka 2007. raspravljao se PRIJEDLOG ZAKONA O PRAVOBRANITELJU ZA OSOBE S INVALIDITETOM.
Uvodničar i izvjestiteljica prijedloga zakona bila je Zdenka Ninić, dipl.iur. pomoćnica ministrice Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti.
Izvod iz materijala:
I. USTAVNA OSNOVA DONOŠENJA ZAKONA

Ustavna osnova za donošenje Zakona o pravobranitelju za osobe s invaliditetom sadržana je u članku 2. stavak 4. točka 1. Ustava Republike Hrvatske („ Narodne novine“, br. 41/01 i 55 /01)

II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

Prava osoba s invaliditetom i njihovo poštivanje bitna su karakteristika svake demokratske države te je zaštita prava osoba s invaliditetom i osiguravanje politike jednakih mogućnosti za osobe s invaliditetom usko vezane uz dokumente Ujedinjenih naroda, Vijeća Europe i Europske unije, koji svojim sadržajem utvrđuju aktualna područja djelovanja te preporučuju primjenu svojih postavki i načela u nacionalnim politikama i zakonodavstvu.
Uvažavajući te postavke i načela, potreba zaštite prava i interesa osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj istaknuta je člankom 52.stavkom 2. Ustava Republike Hrvatske, gdje je propisano da posebnu skrb država posvećuje zaštiti invalidnih osoba i njihovu uključivanju u društveni život. Nadalje, temelj za uvođenje instituta Pravobranitelja za osobe s invaliditetom u Republici Hrvatskoj jesu Standardna pravila o izjednačavanju mogućnosti za osobe s invaliditetom (u daljnjem tekstu: Standardna pravila), koja su usvojena od strane Opće skupštine Ujedinjenih naroda na 48. zasjedanju, 20. prosinca 1993. godine, i nameću obvezu izjednačavanja mogućnosti osobama s invaliditetom u odnosu na ostale građane.
Međunarodni dokumenti koji također potkrepljuju ovaj prijedlog Zakona jesu Akcijski plan Vijeća Europe za promicanje prava i potpunog sudjelovanja u društvu osoba s invaliditetom: poboljšanje kvalitete života osoba s invaliditetom u Europi 2006- 2015. godine te Konvencija o pravima osoba s invaliditetom UN-a, koju će Republika Hrvatska potpisati 30.ožujka 2007.

Slijedom navedenoga Vlada Republike Hrvatske kroz tijela državne uprave, a u suradnji s jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave, udrugama osoba s invaliditetom i udrugama koje programski djeluju u korist osoba s invaliditetom, od 1995. godine potiče, prati, financijski podupire i evaluira programe za implementaciju Standardnih pravila u društvu.
Također je Vlada Republike Hrvatske 1997. godine osnovala Povjerenstvo Vlade Republike Hrvatske za osobe s invaliditetom koje, kao savjetodavno i stručno tijelo Vlade Republike Hrvatske, daje prijedloge, mišljenja i stručna obrazloženja iz područja položaja, zaštite i rehabilitacije osoba s invaliditetom i njihovih obitelji, a u čijem su sastavu zastupljeni, uz predstavnike nadležnih tijela državne uprave,i predstavnici udruga osoba s invaliditetom i udruga koje programski djeluju u korist osoba s invaliditetom.

U cilju povećanja svijesti o pravima, potrebama, potencijalu i doprinosu osoba s invaliditetom Vlada Republike Hrvatske donijela je Nacionalni program za poboljšanje kvalitete življenja osoba s invaliditetom 1999. godine i Nacionalnu strategiju jedinstvene politike za osobe s invaliditetom od 2003. do 2006. godine, a u završnoj fazi izrade je i Nacionalna strategija za izjednačavanje mogućnosti za osobe s invaliditetom od 2007. do 2015. godine, čiji je cilj djelovanje u smjeru unaprjeđivanje neovisnosti, slobode izbora i kvalitete života osoba s invaliditetom.

Zaštita prava osoba s invaliditetom razrađena je nizom propisa za njihovu provedbu su zadužena brojna tijela državne uprave.
Upravo iz razloga uspostavom instituta pravobranitelja, koji bi u nacionalnom sustavu imao koordinativnu, nadzornu i savjetodavnu ulogu, poboljšala bi se kvaliteta življenja osoba s invaliditetom, osigurala i promicala njihova prava, omogućilo njihovo aktivno sudjelovanje u društvu te bi se provodila sustavna senzibilizacija za njihove probleme.
Isto tako bi se uspostava pravobranitelja za osobe s invaliditetom predstavljala uključivanje u međunarodne trendove zaštite prava osoba s invaliditetom, osiguravanje jednakih mogućnosti i kontrolu nad primjenom međunarodnopravnih obveza u tom području.

Kako je populacija osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj osjetno porasla, a visoki su i opravdani zahtjevi za poboljšanjem pravnog i realnog položaja osoba s invaliditetom u društvu, očekuje se kako će, dugoročno gledano, uspostava instituta pravobranitelja za osobe s invaliditetom doprinijeti poboljšanju njihova položaja u društvu te boljoj i učinkovitijoj zaštiti njihovih prava.

III. OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA ZA PROVOĐENJE ZAKONA

Sredstva za rad Pravobranitelja za osobe s invaliditetom, njegovih zamjenika i stručne službe osigurat će se u Državnom proračunu Republike Hrvatske za 2008. (članak 20. Prijedloga zakona)
U Uredu pravobranitelja za osobe s invaliditetom zaposlit će se ukupno 9 djelatnika, od čega 7 djelatnika visoke stručne spreme i 2 djelatnika srednje stručne spreme.
Nadalje, prema procjenama, za provođenje ovog Zakona predviđa se osigurati oko 2,5 mil. Kuna godišnje, sa približnom strukturom troškova kako slijedi:
- oko 1,350 mil. Kuna za izdatke za zaposlene - 640.000 kn za izdatke za najam prostora, materijal, komunikacije, informiranje, stručno usavršavanje, literaturu, seminare, savjetovanja, promidžbu, intelektualne usluge, međunarodne članarine, službena putovanja, - Oko 60.000 kuna za izdatke za tekuće održavanje te - Oko 450.000 kuna za kapitalna ulaganja ( računalna oprema, telekomunikacijska oprema, uredski namještaj)

Hrvatski savez gluhih i nagluhih

VJESNIK on-line, 22. svibnja 2007.

Za jednake mogućnosti tisuću invalida

Šesti cjelodnevni Festival = mogućnosti, koji traje od 21. do 23. svibnja, u ponedjeljak je na Trgu bana Jelačića okupio tisuću osoba s invaliditetom. Organizator je Društvo tjelesnih invalida iz Zagreba, čiji je cilj u 2007., Europskoj godini jednakih mogućnosti, pokazati što mogu i znaju invalidi, kojih je u Zagrebu 90 tisuća.
S arhitektonskim preprekama upoznao se i Vincent Degert, veleposlanik Europske komisije u Hrvatskoj, koji je vezanih očiju i pomoću bijelog štapa, prošao poligonom. On smatra da treba promovirati jednake mogućnosti, kao i sve različitosti koje će obogatiti EU.
Srećko Šestan, pomoćnik ministra kulture, i dr. Zvonimir Šostar, pročelnik Gradskog ureda za zdravstvo, obećali su još rada i poboljšanje kvalitete života invalida. Donesena je Zagrebačka strategija izjednačavanja mogućnosti od 2007. do 2010., koja će se baviti zapošljavanjem invalida, unapređenjem zdravstvene skrbi i rješavanjem građevinskih barijera. Milan Ožegović, predsjednik Društva tjelesnih invalida, istakao je da je Zagreb uglavnom prilagođen ljudima u invalidskim kolicima, osim zapreka kojih ima u mnogim stambenim zgradama i javnim ustanovama.
Na Festivalu se predstavilo 60-tak samostalnih likovnih umjetnika i udruga invalida iz Hrvatske. Na Festivalu će osobe s invaliditetom također igrati košarku, hokej i tenis u invalidskim kolicima. [S.R.]

VJESNIK on-line, 26. svibnja 2007.

Zagrebački branitelji slave svoj dan, 30. svibnja

Zbor zagrebačkih braniteljskih udruga, uz pokroviteljstvo Grada, od 25. do 30. svibnja obilježava Dane branitelja. U petak je u Gradskom poglavarstvu tom prigodom otvorena izložba ratnih fotografija, kao i zbirka oznaka ratnih postrojbi HV-a i MUP-a. U subotu se, u Sportsko-rekreacijskom centru Trnje, organiziraju susreti 470 branitelja, među kojima i četiri hrvatska reprezentativca u tenisu u kolicima.
Okrugli stol »Problemi branitelja oboljelih od PTSP-a« je na rasporedu u ponedjeljak u 17 sati (Tribina grada Zagreba). Za utorak je predviđeno cjelodnevno druženje branitelja s građanima Zagreba u šatoru na Trgu bana Jelačića, promocija njihovih knjiga i dokumentarnih filmova.
Na sam Dan branitelja Grada, 30. svibnja, organiziran je posjet spomen obilježjima u Zagrebu. Dani branitelja završavaju u srijedu koncertom Zagrebačke filharmonije u KD Vatroslav Lisinski, a na Jelačić placu prisutne će zabavljati Prljavo kazalište, Đuka Čaić i ostali. Program svih se može detaljnije razgledati na internet stranici www.domovinskirat.com.

Petra Kostanjšak

VJESNIK on-line, 15. lipnja. 2007.

I osobe s invaliditetom mogu biti olimpijci

Na Jarunu je 200 natjecatelja pokazalo vještine u badmintonu, stolnom tenisu, pikadu, malom nogometu i korektivnoj gimnastici

U sklopu programa »Šport za sve« u četvrtak je na Malom jezeru na Jarunu održana prezentacija športsko-rekreativnih aktivnosti osoba s invaliditetom. Susret su organizirali Zagrebački savez športske rekreacije, Služba za mjesnu samoupravu i Gradski ured za zdravstvo, rad, socijalnu zaštitu i branitelje.
Na susretu šest zagrebačkih udruga okupilo se oko 200 natjecatelja, koji su pokazali svoje vještine u badmintonu, stolnom tenisu, pikadu, malom nogometu i korektivnoj gimnastici.
»Ovaj susret nije natjecanje u pravom smislu, nego više prezentacija aktivnosti osoba s invaliditetom u protekloj godini. Želimo pokazati njihove uspjehe, a sljedeći projekt je pronalaženje novih prostora mjesne samouprave koje bismo im mogli dati na korištenje«, istaknuo je Zoran Nevistić, pročelnik Službe za mjesnu samoupravu.
Za Savez športske rekreacije Služba je izdvojila milijun, a za udruge osoba s invaliditetom 150 tisuća kuna.
Koliko osobe s invaliditetom mogu biti uspješni sportaši, dokazuju članovi udruge »Orlovac«. Njihov trener, Laszlo Druckner, profesor je tjelesnog odgoja u Centru za rehabilitaciju Zagreb i trenira članove starije od 21 godinu. Udruga ima 90 članova, od kojih je 60 stacionirano, a organizirani su u sedam radionica. Danijela Poldrugač (33) stolni tenis igra već sedam godina, a osvajačica je medalja na natjecanju u Dublinu 2003. Bavi se i skakanjem u dalj, u čemu je osvojila i zlatnu medalju u Naganu. »Vratili su se s odmora u Novom Vinodolskom i sad su gladni natjecanja, zato jedva čekaju odlazak u Šangaj«, s osmijehom objašnjava trener Druckner entuzijazam svojih učenika zbog nadolazećih specijalnih olimpijskih igara.
Na pitanje što očekuje od odlaska u Kinu, Danijela odgovara: »Pa, pobjedu!«. Jednaka očekivanja ima i nogometna ekipa kojoj je teren bio premali za njihove manevre, ali to ju nije spriječilo da se zabavi. Naravno, svaki nogometaš bavi se barem još jednim sportom, a njihove medalje mogu se brojiti u kilogramima.

Marina Bencun

VJESNIK on-line, 19. lipnja. 2007.

Računalo kao ortopedsko pomagalo

Mario Alilović stopostotni je invalid i zaljubljenik u računala; od više starih, s otpada, nerijetko složi novi, ispravan...

VINKOVCI – »Je l' mogu preko novina nešto upitati ministricu Kosor, znaš htio sam je sam pitati, no nestrpljiv sam«, upitao je nedavno Vjesnikova novinara Mario Alilović iz Vinkovaca dok mu se glava trzajno zanosila u stranu i gore, nemirne ruke grčile, a iskrivljeno se tijelo naprezalo biti mirno.
»Reci, pa ćemo pokušati«, odgovorih zagledan u Marijeve oči. Posebno u ono jedno koje mu ne bježi. A ono za razliku od cijeloga tijela mirno, fokusirano, radoznalo. Govori o duši i inteligenciji zatočenoj u bolesnu tijelu.
Mario je, naime, 36-godišnjak obolio od cerebralne paralize. Iz dobro stojeće je vinkovačke obitelji i za sebe gotovo nikad ništa ne pita. On pita za druge kojima i sam rado daje ono što ima.
»Može li ministrica nekako srediti da mi malo teži invalidi svake treće, četvrte, pete godine kupimo računalo bez PDV-a, a da još teži invalidi dobiju računalo besplatno, kao ortopedsko pomagalo«, upitao je ministricu Kosor preko novinara
Mario, inače 100-postotni invalid, zna međutim da je nekim njegovim prijateljima invalidima još teže nego njemu. Naime, Mario ne samo da se sam kreće, nego sam sastavlja - računala. U stanju je pretražiti smetlišta i otpade u potrazi za odbačenim računalima, ako čuje da kakva tvrtka rashoduje prastara računala spremno odlazi po njih, a često je za kakvu računalnu 'trulju' za kakvu mlađe generacije ni ne znaju da su postojale, spreman iz svog džepa izvaditi novac.
Mariju treba zbog grčeva i tikova u rukama vrlo mnogo vremena da od nekoliko odbačenih računala sastavi jedno ispravno no na kraju ga ipak sastavi. I proda za 150-200 kuna. A onda novac ode ubaciti u škrabicu u crkvu ili nešto kupi za svoje prijatelje iz Udruge za pomoć osobama s invaliditetom. Do sada je Mario sam samcat sastavio 25 računala koja i dan danas rade.
Zna Mario znanje, nije on bez veze išao na dva računalna tečaja u Zagreb. Objašnjava nam da je računalo za teške invalide, posebno one koji se teško govorno sporazumijevaju, prozor u svijet, sredstvo komunikacije, čak i sredstvo svojevrsne forum-chat-socijalizacije i u stvari -nužno ortopedsko pomagalo koje olakšava tegoban život invalida.
I uzalud je Mariju govoriti da je za njegovo pitanje možda ipak nadležniji ministar Ljubičić, on samo kaže - »…ona je za obitelj«. Odlazeći do grupe prijatelja invalida, njegove druge obitelji, ipak dobacuje - »Nek' se njih dvoje dogovore«, pa se Mario s drugima uhvati za ruke te se svi skupa posložiše u - kolo. Vježbaju ljudi, naime, za nastup na Folklornim večerima u sklopu Vinkovačkih jeseni.

Goran Čorkalo

VJESNIK on-line, 26. srpnja. 2007.

Otvoren središnji atrij za prijam pacijenata

Atrij Opće bolnice Sveti Duh prilagođen osobama u invalidskim kolicima

Atrij je opremeljen s osam laboratorija za obavljanje različitih pregleda na jednom mjestu, trgovinom i bankom, kafićem

U Općoj bolnici Sveti Duh u srijedu je, simboličnim daljinskim otvaranjem ostakljenog krova predsjednik Društva tjelesnih invalida, Milan Ožegović pustio u rad središnji atrij za prijem pacijenata, vrijedan 11 milijuna kuna, koje je u cijelosti osigurao Grad Zagreb.
Atrij je opremeljen s osam laboratorija za obavljanje različitih pregleda na jednom mjestu, trgovinom, bankom, kafićem i frizerskim salonom.
Gradonačelnik Milan Bandić rekao je na otvorenju da će moderno zdanje poboljšati zdravstvene usluge za 350 tisuća ljudi koji godišnje prođu bolnicom i 25 tisuća pacijenata koji se u njoj liječe. Za dva tjedna najavio je i polaganje kamena temeljca za glavni hitni prijem. Atrij je informatički umrežen i klimatiziran, a spušteni prijemni šalteri dostupni su osobama u invalidskim kolicima.
Ravnatelj Mladen Bušić ističe da se od 2005. stalno poboljšava kvaliteta zdravstvene usluge, a u novu medicinsku opremu Grad je uložio 120 milijuna kuna. Hitni prijem, koji se planira izgraditi do veljače, stajat će 30 milijuna kuna.
Sveti Duh postoji 203 godine i najstarija je bolnica u kontinentalnoj Hrvatskoj. Očekuje se da će po svim kriterijima UNICEF-a postati bolnica »Prijatelj djeteta«.

Snježana Rajačić

GLAS SLAVONIJE, 16.10.2007
Prosvjedom obilježen Dan bijelog štapa

ZAGREB - Više stotina slijepih osoba iz cijele Hrvatske obilježilo je jučerašnji svjetski Dan bijelog štapa prosvjedom koji je, u organizaciji Hrvatskog saveza slijepih, održan na zagrebačkom Cvjetnom trgu. Slijepi su u povorci krenuli kroz zagrebačke ulice prema Cvjetnom trgu, gdje je održana središnja manifestacija pod geslom "Upalimo svjetlo, glasno!" Predsjednik Saveza Vojin Perić naglasio je da nije riječ o predizbornom skupu, nego se želi upozoriti na izostanak sluha za potrebe slijepih koji su pokazale sve dosadašnje vlade. Objasnio je da se Savez slijepih zauzima za donošenje posebnog zakona o dodatku koji bi slijepim osobama osigurao pokrivanje polovine troškova nastalih zbog sljepoće. "Brailleov redak stoji 80.000 kuna. Pokušajte ga kupiti na leasing i otplaćivati s 280 kuna mjesečno", poručio je Perić.(H)

Dan bijelog štapa

Kad odlučujemo kakvu državu i kakvo društvo želimo, onda neka to bude pravedna država i pravedno društvo koje svima omogućuje barem približno jednake šanse, bez obzira na teškoće. Piše: Vesna Pusić.

U ponedjeljak, 15. listopada, obilježen je Međunarodni dan bijelog štapa, dan slijepih osoba. Hrvatski savez slijepih organizirao je središnje obilježavanje na zagrebačkom Cvjetnom (Preradovićevom) trgu.

Vojin Perić, agilni predsjednik Saveza, još jednom je upozorio na maćehinski odnos države prema slijepima, invalidima i svima kojima treba pomoć.

Hrvatski savez slijepih traži od Sabora usvajanje Zakona o doplatku na sljepoću koji bi slijepima i njihovim obiteljima omogućio barem djelomičnu naknadu troškova koji su rezultat posebnih potreba.

U Hrvatskoj ima, prema podacima Saveza, 5806 slijepih osoba i takav jedan zahvat ne bi bitno utjecao na državni proračun, a ljudima kojih se tiče bio bi od velike i stvarne pomoći.

Saborska većina odbila je taj prijedlog, isto kao što je odbila i amandman HNS-a kojim smo predlagali da se besplatni udžbenici osiguraju i za slijepu djecu. Radi se o udžbenicima na Brailleovom pismu koji su za roditelje veliki izdatak i takva pomoć države bila bi više no dobrodošla.

Vrhunac licemjerja je u tome da se slijepu djecu potiče na upis u redovne škole – što apsolutno podržavam – a onda im se ne pruža pomoć oko nabavke skupog pribora koji je neophodan, a kojem djeca koja se školuju u odvojenim institucijama imaju pristup.

Time se deklarativno potiče uključivanje, a zapravo se stvara dodatno odvajanje slijepe djece od ostale.

Treći i, po mojem mišljenju ključni zahtjev, izjednačavanje je invalidnina i invalidskih mirovina po stupnju invalidnosti, a ne po načinu nastanka. 80% je 80%, bez obzira je li urođeno, uzrokovano bolešću, nesrećom ili ratom.

Ako se država želi ljudima koji su dali osobiti doprinos nekako zahvaliti, ona to može i mora, ali ne kroz invalidske naknade tako da zakida druge. Teškoće s kojima se susreće čovjek s invaliditetom ovise o stupnju i tipu invalidnosti, a ne o tome kako je ona nastala i to jednom zauvijek treba shvatiti i prihvatiti.

Invalidnina po stupnju invalidnosti nije problem samo slijepih ili samo invalida. To je problem svih nas koji moramo biti svjesni naših sugrađana kojima je teže nego nama.

Kad odlučujemo kakvu državu i kakvo društvo želimo, onda neka to bude pravedna država i pravedno društvo koje svima omogućuje barem približno jednake šanse da ostvare svoje pune potencijale, bez obzira na teškoće.

HNS ima program Pravedno društvo koji predviđa i izjednačavanje invalidnina po stupnju i mi ćemo uvijek i svuda inzistirati na tome.

Net.hr

16.10.2007.

VJESNIK on-line, 22. 10. 2007.

Izazov slikanja ustima

Nakon prometne nesreće Ana Slonjšak otkrila je posve novi svijet

Ovih je dana u poštanske sandučiće mnogih pristigla pošiljka u vidu kolekcije božićnih i novogodišnjih čestitki koju im je poslala Izdavačka kuća umjetnika što slikaju ustima i nogama. Cijena kompleta koji se sastoji od privjesnica za darove, stolnog i džepnog kalendara iznosi 128 kuna. Svatko tko želi može uplatiti taj novac putem priložene uplatnice. Takva se prodaja u svijetu provodi godinama, a započela ju je Međunarodna udruga umjetnika koji slikaju ustima i nogama, što je 1956. osnovao Erich Stegmann. U nas je ogranak te udruge osnovan prije nekoliko godina, u nju je učlanjena i 34- godišnja Ana Slonjšak koja slika ustima, a od ožujka ove godine stipendistica te međunarodne udruge. »Stipendija pridonosi našem osamostaljivanju, a zbog slikanja se osjećamo sami sebi korisnima«, istaknula je Slonjšak. Njezin se život iz temelja promijenio doslovce preko noći. Studirala je ekonomiju i profesionalno se bavila sportom. No prometna nesreća prije petnaest godina, nakon koje je ostala tetrapleginja, usmjerila joj je život u drugom smjeru.
»Nisam nikada mislila da ću se baviti umjetnošću. Nakon nesreće počela sam otkrivati novi svijet i preostale sposobnosti«, rekla je Slonjšak, koja je prije dvije godine sudjelovala na izložbi slikara koji slikaju nogama i ustima. U svibnju te godine na Sajmu medicina i tehnika na velesajmu priključila se slikarskoj radionici smijavši se samoj sebi na pomisao da bi mogla crtati ustima. No sudbina je htjela da joj se toga ljeta udavala prijateljica kojoj je željela darovati nešto posebno. Odlučila je nacrtati joj sliku. Nabavila je knjigu »Škola crtanja«, a prijatelji su se pobrinuli za štafelaj. Prva inspiracija bilo joj je more i dalmatinski pejzaži. Prijateljica je bila oduševljena i iznenađena, jer joj Ana do uručenja slike nije ništa nagovijestila. Čim je shvatila da je slikarstvo njezina nova ljubav priključila se udruzi.
S vremenom se oprobala u raznim tehnikama poput vodenih boja, tempera i ugljena u olovci. Smatrala je da će joj biti najbolje da slika ugljenom, jer će tako biti najsamostalnija. Međutim uvidjela je kako je ta tehnika vrlo zahtjevna, te da treba raditi mnogo poteza kistom. Zbog toga sada ravnomjerno koristi sve spomenute tehnike. Najviše voli slikati cvijeće, mrtvu prirodu, dalmatinske motive, a u posljednje je vrijeme privlače i animacijski likovi.
»Slikanje me opušta i čini zadovoljnom. Kad crtam odlutam u neki drugi svijet. Kroz njega sam upoznala nove ljude. Drago mi je da su svi oni koje sam dosad susretala pozitivno reagirali na to čime se bavim«, rekla je naša sugovornica. Osim što slika naučila se potpisati ustima, što joj omogućava veću samostalnost u životu.
Dosad je sudjelovala na tri skupne izložbe, od čega je jedna bila u Slunju i dvije u Zagrebu. Trenutačno pokušava na Akademiji likovnih umjetnost pronaći mentora koji bi s njom radio. Rekla je kako svi oni koje zanima taj poseban način slikanja mogu doći na izložbu koju u studenom u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog organizira Međunarodna udruga umjetnika koji slikaju ustima i nogama. »Iako prije nisam mislila da ću to raditi, danas je za mene slikanje velik izazov i želim se usavršavati«, rekla je umjetnica u kojoj i dalje tinja nepobjediv sportski duh.

Sunčica Dolušić

Večernji list, 12. 11. 2007.

Likovi iz crtića u borbi protiv predrasuda prema invalidima

Jež Peg

Ardman Animations, tim koji stoji iza crtanih filmova "Wallace i Gromit", otkrio je šest novih crtanih likova s invaliditetom. Oni su stvorili likove od plastelina, poput bull-terijera u invalidskim kolicima, a novi likovi Creature Discomforts prikazivat će se u oglasima sljedećeg tjedna.

Životinje od plastelina dio su kampanje humanitarne udruge Leonard Chesire Disability koja želi skrenuti pozornost na diskriminaciju s kojom se suočavaju osobe s invaliditetom.

Kornjača Tim

Jež Peg, bogomoljka Slim, jazavčar Flash, kornjača Tim, puž Spud i bull-terijer Brian crtani su likovi koji će se prikazivati u oglasima i na internetu, a od siječnja i u reklamamama na televiziji. Likovima su ljudske glasove dale upravo osobe s invaliditetom.

(iv)

HSUTI 3.12.2007

U Bjelovaru obilježen Međunarodni dan osoba s invaliditetom

Hrvatski savez udruga tjelesnih invalida odazvao se pozivu Udruge tjelesnih invalida grada Bjelovara u povodu obilježavanja 3. prosinca Međunarodnog dana osoba s invaliditetom.
Svečano obilježavanje održalo se u hotelu "Central", s početkom u 17.00h.
Kao predstavnica HSUTI-ja svečanosti je prisustvovala Lana Srpak, tajnica HSUTI-ja.

Nakon što su se okupili članovi i gosti, predsjednik Udruge prof. Novosel pozdravio je riječima dobrodošlice sve prisutne te osobtino istaknuo dolazak tajnika Bjelovarsko –bilogorske županije, dolazak tajnice Hsuti-ja i posebno kao uvaženog gosta gospođu Nikicu Franić, savjeticu iz Ureda pučkog pravobranitelja.
Gosti se nisu obraćali svim prisutnima već su samo pozdravili nakon čega je uslijedilo kratko izlaganje predsjednika udruge o značajnim projektima i rezultatima koje je udruga ostvarila u tijeku ove godine.

Prije početka radnog dijela svojim kratkim programom predstavilo se Hrvatsko obrtničko Radničko kulturno umjetničko društvo "Golub" koji su otpjevali nekoliko pjesama.

HSUTI, 3.12.2007. U Bjelovaru obilježen Međunarodni dan osoba s invaliditetom

Uslijedilo je predavanje gospođe Nikice Franić, dipl.iur. iz Ureda pučkog pravobranitelja koja je ppt prezentacijom izložila što je pučki pravobranitelj, koje su njegove ovlasti i funkcije, tko može podnositi pritužbe.
Posebice je naglasila da će od 2008. započeti s radom Pravobranitelj za osobe s invaliditetom, jer je Zakon donesen.

Predsjednik udruge prof. Novosel u svojem predavanju se osvrnuo na Konvenciju o pravima osoba s invalidtetom- iskustva lokalne zajendnice gdje je iscrpno izložio s kojim člancima Konvencije je udruga napravila značajne reuzultate i što je još potrebno da se uredi.
Nakon radnog dijela uslijedila je večera i neformalno druženje s članovima udruge uz pjesmu i glazbu HORKUD-a "Golub".

Večernji list, 23. 12. 2007.

SKANDALOZNO Iz sisačke udruge invalida nestala računalna oprema

Ukrali božićne darove za djecu invalide

Autor Antun Petračić

Foto: Miroslav Šantek

– Kakvi su to ljudi koji kradu invalidima? Sram ih bilo! Fuj! – na rubu plača danas popodne bila je Štefica Grubar, predsjednica Udruge invalida Sisačko-moslavačke županije. Drugi put u nekoliko mjeseci provaljeno je u njihove prostorije u prizemlju zgrade u Gajevoj ulici 40. Nakon prve krađe na vrata i prozore postavljene su rešetke, a lopovi su ih u noći od subote na nedjelju prepilili, kao i lokot, te izbili štok.

– Odneseno je sedam računalnih kućišta i tri monitora, nema disketa s podacima o članstvu, planovima i programima, projektima u tijeku. Sve je prekopano i razbacano,– tijekom policijskog očevida doznali smo od Š. Grubar. Ukradena je oprema na kojoj su poslije Božića odrasli članovi Udruge trebali polagati za informatičara te računala dobiti za osobno korištenje, po projektu Svima jednako, uz slogan Nauči i nosi računalo kući!

– Sada je u pitanju završetak radionice. Jedino bismo mogli koristiti opremu Udruge IKS, dva kata iznad nas, ali je teško invalidima u kolicima u zgradi bez lifta – kaže Š. Grubar. Kradljivci su porazbacili poklon-pakete za invalidnu djecu iz Petrinje, Siska i Hrvatske Kostajnice, koju su roditelji danas popodne doveli na susret s Djedom Mrazom.

Tijekom očevida darovi su prenesenii u drugu prostoriju i podijeljeni bez predsjednice. – Nakon prve provale osnovnu dokumentaciju držim u pričuvi, na vlastitom računalu kod kuće – rekla je tajnica Udruge Aleksandra Milković.

Dugi Rat Online!

Osobe s invaliditetom dobivaju pravobranitelja

Subota, 29. Prosinac 2007
Stisak dvije ruke Inv. osobe u kolicima U Hrvatskoj se vrlo ozbiljno skreće pozornost na osnovna ljudska prava osoba s invaliditetom, koja se u praksi vrlo često krše. Diskriminacija invalida, koji čine oko deset posto stanovništva, posebno je prisutna kod zapošljavanja, a njihova se prava krše i onemogućavanjem pristupa različitim ustanovama, poput Domova zdravlja, škola ili bolnica. Od Nove godine osobe s invaliditetom dobit će po prvi puta u Hrvatskoj institut zadužen za zaštitu isključivo njihovih prava ...

Izvori: Hina, Slobodna Dalmacija Inv. osobe u kolicima

Zakon propisuje da pravobranitelj za osobe s invaliditetom štiti, prati i promiče prava i interese osoba s invaliditetom na temelju Ustava RH, te međunarodnih ugovora i zakona. Djeluje neovisno i samostalno, a pravobranitelj i njegovi zamjenici ne smiju pripadati ni jednoj političkoj stranci niti sudjelovati u političkim aktivnostima.

GLAS SLAVONIJE

8.1.2008
OD NOVE GODINE NA SNAGU JE STUPIO ZAKON O PRAVOBRANITELJU ZA OSOBE S INVALIDITETOM
Invalidi 1. ožujka dobivaju svog pravobranitelja

ZAGREB - Od početka 2008. godine osobe s invaliditetom dobile su, kroz Zakon o pravobranitelju za osobe s invaliditetom, prvi put u Hrvatskoj institut zadužen za zaštitu isključivo njihovih prava. Zakon propisuje da pravobranitelj za osobe s invaliditetom štiti, prati i promiče prava i interese osoba s invaliditetom na temelju Ustava RH, te međunarodnih ugovora i zakona. Djeluje neovisno i samostalno, a pravobranitelj i njegovi zamjenici ne smiju pripadati ni jednoj političkoj stranci niti sudjelovati u političkim aktivnostima. Prema zakonu, Vlada treba predložiti osobu koja će obavljati tu dužnost do 1. ožujka 2008. godine, a imenuje je i razrješava Hrvatski sabor na vrijeme od osam godina.
- Donošenjem toga zakona u Hrvatskoj se vrlo ozbiljno skreće pozornost na osnovna ljudska prava osoba s invaliditetom, koja se u praksi vrlo često krše, kaže predsjednica Hrvatskog saveza udruga tjelesnih invalida Mirjana Dobranović. Diskriminacija invalida, koji čine oko deset posto stanovništva, posebno je prisutna pri zapošljavanju, a njihova se prava krše i onemogućavanjem pristupa različitim ustanovama, poput domova zdravlja, škola ili bolnica kod kojih nisu uklonjene građevinske barijere. “Invalidi se vrlo teško zapošljavaju, bilo je čak slučajeva da se ponište natječaji za radno mjesto samo zato što je posao dobila osoba s invaliditetom koja ima sve kvalifikacije, ali je poslodavac ne želi", napomenula je Dobranović. Navodi kako kod nas postoji čak 280 propisa kojima se na neki način štite prava osoba s invaliditetom, ali u praksi nedostaje sustav kontrole i primjena sankcija. "Od pravobranitelja se mnogo očekuje. Važno je da to bude osoba dovoljno stručna, snažna i spremna da se na pravi način bori za prava osoba s invaliditetom", kaže Dobranović.
Zakon o pravobranitelju daje mu, uz ostalo, pravo pristupa u prostorije i uvid u način ostvarivanja brige o osobama s invaliditetom koje borave, rade ili su smještene kod fizičkih i pravnih osoba. Ako pravobranitelj sazna da je osoba s invaliditetom izvrgnuta diskriminaciji, nasilju, spolnoj zloporabi, zlostavljanju, izrabljivanju, zanemarivanju ili nehajnom postupanju, dužan je odmah podnijeti prijavu Državnom odvjetništvu te upozoriti nadležno tijelo državne uprave i predložiti mjere za zaštitu njezinih prava i interesa. Dosad je taj posao zaštite, ali vrlo općenito, obavljao pučki pravobranitelj.(H)

VJESNIK on-line, 10. 1. 2008

Od 86 korisnika samo osam ima rješenje za dom

U Kosnici se otvara novo prihvatilište za beskućnike

Prenoćište u Heinzelovoj 78a u novogodišnjoj noći su posjetili gradski čelnici. Pomogavši u podjeli večere, upoznali su i teške životne situacije korisnika »Prenoćišta«. Od njih 86, neki su godinama u Heinzelovoj i nadaju se rješenju u domovima za starije i nemoćne osobe.
»Naši korisnici u pravilu ostaju kod nas dok se ne riješi pitanje njihova smještaja, ali dom je teško dobiti«, rekao je Milivoj Prugovečki, upravitelj Prenoćišta. Bez obzira na popunjenost i potrebu za većim kapacitetima, u Heinzelovoj primaju i građane koje dovede policija ili one koji dođu sami. »Ne odbijamo ni ljude koji se pojave usred noći, oni mogu prespavati ili oprati rublje kod nas«, ističe Prugovečki.
Prema podacima Gradskog ureda za zdravstvo, rad, socijalnu zaštitu i branitelje, od 86 korisnika samo njih osam ima rješenje Centra socijalne skrbi za smještaj u domove za starije i nemoćne osobe u Drenovačkoj i Crnatkovoj. Osobe s rješenjem o smještaju u dom, koje sufinancira ili u potpunosti financira Ministarstvo zdravstva, imaju prioritet, ali svaki dom ima vlastitu listu prvenstva koju određuje Komisija za prijem i otpust korisnika doma.
Zbog toga je pročelnik Gradskog ureda za zdravstvo, socijalnu skrb i rad najavio otvorenje prihvatilišta u Kosnici čim Ministarstvo zdravstva, rada i socijalne skrbi izda potvrdu o minimalnim tehničkim uvjetima.
Prihvatilište Doma Sveta Rita za psihički bolesne odrasle osobe u Kosnici b.b. osnovano je 29. studenoga 2007., a odobren je smještaj za 80 psihički bolesnih i 50 odraslih osoba. »U sklopu novog prenoćišta korisnicima će se osigurati privremeni boravak, prehrana, odjeća i obuća, hitna medicinska pomoć, radne aktivnosti i troškovi prijevoza u prebivalište, bilo da je riječ o vlastitoj ili udomiteljskoj obitelji ili nekoj drugoj ustanovi«, najavljuje Šostar.
Budući da je prenoćište privremeno, dužinu boravka određivat će akti ustanove, korisnikovo zdravlje, njegova radna sposobnost i pronalaženju odgovarajuće skrbi. Gradski ured za zdravstvo, rad, socijalnu zaštitu i branitelje proveo je 2002. istraživanje o beskućnicima i uočio potrebu za povećanjem smještajnih kapaciteta za tu kategoriju građana.

Marina Bencun

H-Alter 19.02.2008

Pravobraniteljica/pravobranitelj za osobe s invaliditetom

Klasa: 080-02/08-01/129
Urbroj: 50304/2-08-02 od 14. II. 2008. (506)
Sukladno člancima 3., 4., 21. i 22. Zakona o pravobranitelju za osobe s invaliditetom (Narodne novine, broj 107/2007), Vlada Republike Hrvatske raspisuje

JAVNI POZIV

za prijavu kandidata/kinja za imenovanje pravobranitelja/ice za osobe s invaliditetom.
Raspisuje se javni poziv za prijavu kandidata/kinja za imenovanje pravobranitelja/ice za osobe s invaliditetom.
Za pravobranitelja/icu za osobe s invaliditetom može biti imenovan/a kandidat/kinja koji ispunjava uvjete propisane Zakonom, i to:

– hrvatsko državljanstvo;
– završen diplomski sveučilišni studij društvenog smjera;
– najmanje 10 godina radnog iskustva u području promicanja i zaštite prava osoba s invaliditetom;
– da nije pravomoćno osuđen/a za kazneno djelo za koje je propisana kazna od najmanje dvije godine zatvora prema domaćem ili međunarodnom pravu za kaznena djela protiv života i tijela, čovječnosti i morala, javnog ili privatnog vlasništva, javne uprave i javnog interesa ili zbog pronevjere u javnom sektoru, osim ako je nastupila rehabilitacija prema posebnom zakonu;
– da nije član/ica ni jedne političke stranke niti sudjeluje u političkim aktivnostima.
Mandat pravobranitelja/ice traje osam godina, a ista osoba može se ponovno imenovati za pravobranitelja/icu.
Uz prijavu za javni poziv kandidati/kinje su dužni/e priložiti životopis i preslike dokaza o ispunjavanju uvjeta, i to:
– domovnicu,
– diplomu o stručnoj spremi,
– odgovarajuće potvrde dosadašnjih poslodavaca iz kojih je vidljivo da kandidat/kinja ispunjava uvjet najmanje 10 godina radnog iskustva u području promicanja i zaštite prava osoba s invaliditetom,
– preslik radne knjižice,
– uvjerenje o nekažnjavanju,
– izjavu da nije član/ica ni jedne političke stranke.

Uz obvezne dokaze kandidati/kinje mogu priložiti preslike potvrda ili/i uvjerenja o pohađanju stručnog usavršavanja i izobrazbe iz područja promicanja prava i zaštite osoba s invaliditetom.

Prednost pri imenovanju pravobranitelja/ice za osobe s invaliditetom ima osoba s invaliditetom ako ispunjava sve tražene uvjete propisane ovim pozivom.

Nepotpune i nepravovremene prijave neće se razmatrati.

Prijave o dokazima o ispunjavanju uvjeta podnose se u roku od 8 dana od objave poziva na adresu: Vlada Republike Hrvatske, 10 000 Zagreb, Trg sv. Marka 2, s naznakom: »Javni poziv za imenovanje pravobranitelja/ice za osobe s invaliditetom«.
Vlada Republike Hrvatske.

Puno nedoumica oko imenovanja pravobranitelja za osobe s invaliditetom

Napisala/o Baltazar | Četvrtak, 28/02/2008 | (0) Komentari

Inv. osoba u kolicima

Vlada će, a posljedično i Sabor, po svoj prilici uspjeti promašiti još jedan zakonom propisani rok. Naime, do kraja ovog mjeseca Vlada bi Saboru trebala predložiti imenovanje pravobranitelja za osobe s invaliditetom. Zakon o pravobranitelju za osobe s invaliditetom stupio je na snagu 1. siječnja ove godine, a Vlada u roku 60 dana mora Saboru predložiti pravobranitelja. Međutim, budući da još nije raspisan ni natječaj, prilično je jasno da su šanse da se procedura korektno obavi do kraja veljače gotovo nikakve, a doslovce nikakve bude li se itko od onih koji će se prijaviti na natječaj odlučio žaliti.
Prema procjeni saborske zastupnice SDP-a Vesne Škulić, “nema šansi da Vlada obavi posao u zakonskom roku, taman i da namjeste natječaj”. Škulić je podsjetila da je potpredsjednica Vlade Jadranka Kosor prilikom dodjele nagrade najboljim sportašima s invaliditetom, što je bilo 1. veljače, najavila da će procedura biti obavljena u roku. Osim toga, Škulić je rezervirana i prema samom zakonu. Naime, propisano je da pravobranitelj može biti osoba koja ima najmanje deset godina radnog iskustva u području promicanja i zaštite prava osoba s invaliditetom. Upozorila je da većina uglednih aktivista u udrugama nema “deset godina radnog iskustva” jer su u svojim udrugama u pravilu godinama radili volonterski. Iz toga Škulić zaključuje da se lako može dogoditi da upravo osobe s invaliditetom prilikom izbora pravobranitelja mogu biti zakonski diskriminirane jer mnogi kvalitetni kandidati naprosto ne zadovoljavaju formalni kriterij. Nasuprot V. Škulić, njezina saborska kolegica iz HDZ-a Ljubica Lukačić vjeruje da će sve biti obavljeno u roku i da će uskoro biti raspisan natječaj, ali nije mogla decidirano kazati stigne li se provesti natječaj. Mogući razlog kašnjenju Lukačić vidi u tome što je sve odgođeno zbog izbora i nešto dugotrajnijeg procesa konstituiranja vlasti. Inače, osim što se ne zna kada će biti izabran pravobranitelj za osobe s invaliditetom, zasad se ne zna ni gdje će mu biti ured.
Izvor: glas slavonije

Večernji list, 23. 4. 2008.

RAVNOPRAVNOST Prošle godine istekao je rok da javne službe budu dostupne i invalidima

Za 2400 ljudi u Zagrebu stuba od 3 cm je prepreka

Autor MARTIN PULIĆ

Nakon teške prometne nesreće 1981. godine, Želimir Gulan ostao je prikovan uz invalidska kolica. S komunikativnim 53-godišnjakom koji je već 20 godina predsjednik Športskog društva paraplegičara obišli smo njegove uobičajene rute u Sigetu, gdje živi, i u centru grada, gdje radi. Morali smo priznati da nakon toga i sami drukčije gledamo teškoće s kojima se u Zagrebu susreće 2400 osoba u invalidskim kolicima.

Umalo pao
Prije nekoliko dana zamalo sam pao koliko je strm bio jedan spust. Puno je rampi i spustova napravljeno u Zagrebu proteklih godina, a petina njih nije funkcionalna ističe Gulan.

Uza strme spustove, kaže, jedva se uspinje. Ljudima u invalidskim kolicima na struju, smatra, još je teže. Zbog neprikladno izvedenih silazaka, često je prisiljen izlagati se riziku i voziti se cestom.
Muči ga i to što mnoge javne ustanove još nemaju rampe za invalide iako ih pravilnik na to obvezuje. Evo, pogledajte: ako želim kupiti lijek, sada moram nekoga zamoliti za pomoć požalio nam se ispred Gradske ljekarne u Aleji pomoraca u Sigetu.

Marinka Bakula iz Gradskog ureda za zdravstvo, rad, socijalnu zaštitu i branitelje kaže da je rok izgradnje rampi na javnim ustanovama istekao na kraju 2007. godine. Mnogima je bio prekratak te rampe zato još nisu svuda.

Velik napredak
Milan Ožegović, predsjednik Društva tjelesnih invalida, sve to gleda kroz "ružičastije naočale".
Najveći je dopušteni nagib spusta 12 stupnjeva, a, eto, dosta se gradilo uza sam taj limit. Ipak, kako je bilo do prije 3 godine, i ovo je velik napredak zadovoljan je Ožegović.

Tajnica društva invalida cerebralne i dječje paralize Zvjezdana Delić kaže da dosta članova njezinoga društva također nije zadovoljno spustovima.
Ispupčenja od tri centimetra nekima su nesvladiva svjedoči Delić.

Glas Istre, 29. 3. 2008.

TRIBINA DRUŠTVA TJELESNIH INVALIDA U PAZINU

Mentalne barijere stvaraju predrasude

prema invalidima

Uspiju li se zaposliti, invalidi obično rade na slabije plaćenim radnim mjestima, a tomu ponajprije doprinose mentalne barijere poslodavaca • Jedan od većih problema invalida je njihova neinformiranost

Tribina s M. Dobranović, predsjednicom HSUTI-ja PAZIN - Nemoguće je samo ono što nije probano, poručila je na jučerašnjoj tribini pod nazivom »Kako poboljšati kvalitetu življenja osoba s invaliditetom« Mirjana Dobranović, predsjednica Hrvatskog saveza udruga tjelesnih invalida (HSUTI). Ona je na poziv pazinskog društva pred osobama s invaliditetom i njihovim pratiteljima iz gotovo cijele Istre govorila o potrebama te populacije i nužnosti upozoravanja na njihove probleme. Uvodno je istaknula da prema registru iz 2007. u Hrvatskoj živi oko 490 tisuća osoba s invaliditetom, što je oko 12 posto stanovništva. Mnogi od njih djeluju kroz neku od 300 udruga, ali u Hrvatskoj još ima prostora bez udruga koje okupljaju invalide, napomenula je Dobranović.
Mladen Pucarić, predsjednik županijskog Saveza udruga tjelesnih invalida, pazinsko je Društvo, koje vodi Gracijano Turčinović, pohvalio kao jedno od najboljih u Istri. Uz to on se u svom poznatom buntovnom stilu založio za veći politički angažman invalida jer je to jedini način da steknu prava kakva imaju u drugim zemljama. On je i ovom zgodom pozvao Vladu da ukine PDV na vozila za invalide, a neozbiljnom smatra izjavu premijera Ive Sanadera da u Europi invalidi plaćaju PDV na automobile, kad se zna da ondje takve osobe bez poteškoća mogu ući u sva sredstva javnog prijevoza, što u Hrvatskoj nije slučaj. Pazinski gradonačelnik Neven Rimanić istaknuo je, a Turčinović potvrdio, dobru suradnju s DTI-jem, dodajući da je u Pazinu u posljednjih nekoliko godina dosta napravljeno na uklanjanju fizičkih, a, vjeruje, i mentalnih barijera.
Romanita Rojnić, pročelnica županijskog Odjela za zdravstvo, socijalnu skrb i rad, rekla je da na ovakvim skupovima invalidi najbolje mogu predstaviti svoje probleme, ali i senzibilizirati javnost za njih. Dodala je da u Istri ima zapažen broj udruga invalida, a čelnici lokalne samouprave redovito su senzibilizirani za njihove potrebe.
U raspravi je nekoliko osoba pohvalilo pazinski vrtić i osnovnu školu koje pružaju veliku pomoć djeci s posebnim potrebama. Međutim, upozoreno je i na to da se škole u drugi mjestima nedovoljno prilagođavaju invalidima, ponajprije jer je to jako skupo, pa je u tom kontekstu spomenuta pulska OŠ Veruda za čiju bi prilagodbu, po predračunu, trebao 1,1 milijun kuna bez PDV-a. Stoga je zasad, zahvaljujući ponajprije lokalnoj samoupravi, budući da je iz državnog proračuna stiglo tek 150 tisuća kuna, provedena prva faza, točnije postavljeno je dizalo i prilagođena su dva sanitarna čvora. Upozoreno je i da neke institucije u Poreču, među njima i ispostava HZZO-a, nemaju pristup za invalide, a slična je situacija i s laboratorijem pazinskog Doma zdravlja.

M. RIMANIĆ

belot klub Velebit

ŠPORTSKO DRUŠTVO PARAPLEGIČARA ZAGREB

-radi se o športskoj udruzi osoba s paraplegijom i tetraplegijom (p/t) osnovanoj sa ciljem organiziranog bavljenja sportovima primjerenim osobama koje se kreću u invalidskim kolicima i djeluju na području grada Zagreba.

-društvo je osnovano 20.ožujka 1989.g. u Zagrebu.

-predsjednik : g.Želimir Gulan

-šesnaestogodišnjem kontinuitetu djelovanja prethodilo je nekoliko godina organiziranog bavljenja športom u okviru onovremenog Društva distrofičara i tjelesnih invalida Zagreb, kao športska sekcija osoba s paraplegijom i tetraplegijom

-sjedište : ŠDPZ je u Zagrebu u Gundulićevoj 21 i jedina je Udruga sa vlastitim prostorijama

u gradu Zagrebu.

-istinski je nosilac svih športskih i rekreacijskih zbivanja među osobama s p/t u RH te članovi sudjeluju u nebrojenim športskim manifestacijama sa značajnim rezultatima, višestruki prvaci gradskih, državnih i regionalnih prvenstava i takmičenja u atletici, streljaštvu, stolnom tenisu, tenisu, plivanju, ronjenju, ribolovu, jahanju, pikadu, visećoj kuglani, šahu, auto reliju te međunarodni nastupi na OI u Ateni, zatim košarkaška ekipa kao okosnica stvaranja reprezentacije

-od osnutka pa sve do danas intenzivno se sudjeluje na medunarodnim i domaćim takmičenjima: Nataša Sobočan europska i svjetska rekorderka tkđ. kvalificirana za OI u Pekingu

Biserka Jakopčević, najsvestranija sportašica

Željko Kladučan-začetnik bavljenja špotom u invalidskom kolicima

Ivan Delić-atletičar, košarkaš, tenisač i višestruki rekorder sada živi i radi u Puli

Davor Zobec-aktivni športaš i vozač (dotadašnjeg) kombija

Ivan Hunjak, Barbara Horvat... zatim tetraplegičari: mr. Bruno Jurković, Željko Kunej, Tihomir Perhat, lovac na trofeje Drago Šulek...

Kako bi mogli organizirano odlaziti na natjecanja članovima je prijekopotrebno kombi-vozilo (obzirom da je prethodno nažalost u nesreći postalo potpuno neupotrebljivo-pogledati foto galeriju na http://www.pticica.com-album/ ŠDPZ).

Belot klub „Velebit“ odazvao se njihovoj zamolbi i u suradnji sa Zagrebačkom pivovarom organizirao I.GRAND SLAM BELOT KUP OŽUJSKO na kojima će se igrajući najpoznatiju kartašku igru kotizacijom prikupljati sredstva za kupnju namjenskog kombi-vozila.

VJESNIK on-line, 2. 4. 2008

Skupili 9600 kuna za novi kombi paraplegičarima

Akcija Belot kluba »Velebit«

Belot klub »Velebit« u suradnji sa Zagrebačkom pivovarom organizirao je u ponedjeljak u svojim prostorijama na Trgu bana Jelačića prvi od pet Grand Slam belot turnira humanitarnog karaktera, a ovom prigodom prikupljeno je 9600 kuna. Na natjecanju su sudjelovala 32 para, a ulog je bio 300 kuna po paru. Prihod svih turnira namijenjen je kupnji kombi vozila za prijevoz članova Športskog društva paraplegičara Zagreb.
»Prošle godine smo izgubili kombi u prometnoj nesreći tako da nam ova akcija i te kako pomaže«, rekao je Mladen Brlek, član Športskog društva paraplegičara. Završnica turnira bit će u prosincu na Masters turniru gdje će ukupnom pobjedniku biti uručen pehar.
»Naše društvo ima oko 3500 stalnih članova i često organiziramo slične akcije. U petnaest godina postojanja Klub je donirao više od 400.000 eura u humanitarne svrhe«, ponosno je istaknuo predsjednik Belot kluba »Velebit« Josip Braco Pill. Pobjednik ovog turnira je tvrtka Stagra koja je u finalu pobijedila Udruženje ugostitelja Zagreb, a treće mjesto zauzela je Istra vina.

Marko Jelavić

Pravosuđe : Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom Anka Slonjšak?

Objavio Mrljavac dana 24.4.2008. 18:35 Vijesti istog autora Vaga

ZAGREB, 24. travnja 2008. (Hina) - Hrvatska Vlada predložila je Saboru da za pravobraniteljicu za osobe s invaliditetom imenuje Anku Slonjšak, izjavila je novinarima nakon zatvorenog dijela Vladine sjednice potpredsjednica Vlade i ministrica obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti Jadranka Kosor.

Anka Slonjšak rođena je 1973. godine i sama je invalidna osoba.

Institucija pravobranitelja osoba s invaliditetom ustanovljena je Zakonom o pravima osoba s invaliditetom, a na javni poziv za imenovanje pravobranitelja javilo se 11 osoba.

Zakon predviđa da, uz ostale uvjete, prednost ima osoba s invaliditetom, a nakon što je izabran uži krug kandidata i nakon razgovora odlučili smo se Hrvatskom saboru za pravobraniteljicu za osobe s invaliditetom predložiti Anku Slonjšak, objasnila je Kosor.

Ističe da je Slonjšak osoba za koju su preporuku dale mnoge udruge osoba s invaliditetom.

"Ističu je kao stručnu osobu koja dobro poznaje život osoba s invaliditetom, osobu koja će i nadzirati kako se provode propisi vezani za osobe s invaliditetom u Hrvatskoj, ali i unijeti jednu novu energiju u promicanju prava osoba s invaliditetom, u promicanju dostojanstva osoba s invaliditetom, te promicanje jednakih mogućnosti za sve", kazala je Kosor.

(Hina)

VJESNIK on-line, 29. 5. 2008

Zagrepčani svladavali zapreke u invalidskim kolicima

Svrha Festivala jednakih mogućnosti je širenje poruke o invalidima kao osobama koje trebaju uživati ista prava i obveze poput ostalih građana

Tradicionalni festival jednakih mogućnosti održava se do 29. svibnja na Trgu bana Jelačića i Zrinjevcu gdje osobe s invaliditetom kroz pjesmu, ples i sport pokazuju građanima Zagreba što sve mogu pružiti svome gradu. Svrha Festivala koji organizira Društvo tjelesnih invalida već sedmu godinu uzastopce je širenje poruke o invalidima kao osobama koje trebaju uživati ista prava i obveze poput ostalih građana.
»U osobama s invaliditetom često se krije velika kreativnost koja se, nažalost, vrlo malo prepoznaje«, rekao je Milan Ožegović, predsjednik Društva tjelesnih invalida Zagreb.
Na improviziranom poligonu podno kipa bana Jelačića prolaznici su imali prilike svladavati zapreke u invalidskim kolicima i u simuliranoj sljepoći orijentirati se u prostoru.
»Cilj ovog poligona je približiti ljudima što danas znači biti invalid«, rekla je volonterka Lena Nedić. Kaže da se u večernjim satima poligon pretvara u sportsko igralište gdje su osobe s invaliditetom u utorak odigrale košarkašku utakmicu, a u srijedu odbojkašku.
Paralelno sa sportsko-rekreativnim programom na Trgu bana Jelačića, na Zrinjevcu se prikazuje izložba likovnih djela osoba s invaliditetom, kao i glazbeno-scenski nastup hrvatskih estradnjaka.

Katja Meden

ZVEZA PARAPLEGIKOV SLOVENIJE

FESTIVAL ENAKIH MOŽNOSTI V ZAGREBU

Javna promocija umetniškega in športnega udejstvovanja oseb z invalidnostjo
Tudi letošnje leto se je 28. maja 2008 Zveza paraplegikov Slovenije odzvala povabilu Društva tjelesno oštečenih iz Zagreba in se je na Trgu N. Š. Zrinskog predstavila s svojo likovno sekcijo. Poleg umetnikov so se dan poprej predstavili tudi košarkarji Društva paraplegikov severne Štajerske in Društva paraplegikov Dolenjske Bele krajine in Posavja.

Milan Ožegović v pogovoru z rezbarji

Čeprav pravijo, da živi vsaka peta oseba z neko hibo in ima vsaka deseta potrjeno telesno okvaro, največkrat živimo v družbi, ki nas skoraj ne opazi. Neprepoznavnost in nepoznavanje naših potreb je bilo vodilo organizatorja, da od 27. – 29. maja 2008 pripravi res impozantno srečanje invalidnih ustvarjalcev na vseh področjih in športnilkov, ki so na invalidskih vozičkih v športnih bojih navduševali invalidne in neinvalidne gledalce. Predsednik Društva tjelesno oštečenih invalidov Milan Ožegovič pravi, da s to prireditvijo opozoriojo na svoje potrebe bolj kot s vso svojo drugo dejavnostjo.

Na festivalu se predstavljajo osebe z invalidnostjo, ki skupaj z estradnimi umetniki in gledališkimi igralci skupaj nastopajo v glasbeno-scenskem, filmskem in likovnem programu ter športnih igrah. Namen pokazasti javnosti ustvarjalne sposobnosti izvajalcev programa, opozarja tudi na dejstvo, da morajo osebe z invalidnostjo uživati enake pravice kot jih imajo drugi prebivalci.

Utrip na ulici

Tako tokrat kot lansko leto je bil glavni sovražnik neverjetno dobro organizirane prireditve prav velika vročina, ki je vsem, nastopsajočim in gledalcem jemala sapo. V senci so izmerili 37 stopin C. Organizator se je potrudil, da je našim slikarjem ponudil kar najboljše pogoje za njihovo likovno ustvarjanje. Za pomoč in dobro počutje pa so poskrbele volonterke in volonterji, ki so nas stalno zasipali s svojo pozornostjo. Z njimi smo navezali še posebej dober odnos in smo jim ponudili, da kot volonterji pridejo tudi v Slovenijo.

Večernji list, 30. 05. 2008. | 11:21

Sabor vratio odredbu o 0,5 promila; na snagu stupa za desetak dana

...

Anka Slonjšak prva pravobraniteljica za osobe s invaliditetom
Hrvatski sabor danas je jednoglasno Anku Slonjšak imenovao pravobraniteljicom za osobe s invaliditetom, čime je Hrvatska prvi put dobila instituciju 'ombudsmana' za zaštitu i promicanje prava osoba s invaliditetom.

Sabor je završio glasovanje, a u podne će, svečanom sjednicom, obilježiti svoj dan - Dan Hrvatskog sabora 30. svibnja.

(Hina)

javno.info

Sliku učitao: surefire.javno.info

Pravobranitelj za invalide

Bilo je i vrijeme...

Ova se sapunica otegnula godinama, no tko čeka, taj i dočeka.

Hrvatska je konačno dobila prvu pravobraniteljicu za invalide, te instituciju za promicanje i zaštitu prava svih invalidnih osoba, kojih je prema procjenama, u Hrvatskoj čak 10 %. Pravobraniteljicom je imenovana Anka Slonjšak, rođena 1973. godine, mlada i puna entuzijazma, a prijedlog za njezino imenovanje podržale su mnoge udruge invalidnih osoba. I sama je invalid, i to od 1992. godine kad je teška ozljeda u prometnoj nesreći prekinula njenu sportsku karijeru, pa je prema tome i više nego dobro upućena u sve teškoće i prepreke koje se invalidima postavljaju na njihovom životnom putu i ostvarivanju osnovnih ljudskih prava.

Najčešća diskriminacija s kojom se osobe s invaliditetom susreću jest nemogućnost zapošljavanja, iako je Vlada zajedno s udrugama i Zavodom za zapošljavanje stvorila program olakšica za poslodavce koji zapošljavaju invalide. Stvarni rezultat te akcije je i više nego poražavajući, invalidi su i dalje ostali na dnu ljestvice, zaboravljeni i zanemareni, obično s toliko malim primanjima da jedva preživljavaju. A opet, s druge strane, u većini njih ima toliko ljudskosti i ljubavi da sve čega se dotaknu procvjeta.

Nadam se da će osnivanjem ove institucije i imenovanjem pravobraniteljice život invalida postati kvalitetnijim i da će konačno biti prihvaćeni u društvo kao ravnopravni članovi, što zapravo i jesu, ali mnogi nikako da to shvate.

Objavljeno: 31.05.2008. u 15:08h

Jutarnji LIST online,13.09.2008 15:15

POI: Antonia Balek osvojila zlato

u bacanju koplja

Foto: Joško Ponoš/Cropix

PEKING - Hrvatska je osvojila i drugu zlatnu medalju na paraolimpijskim igrama u Pekingu. Nakon Darka Kralja u bacanju kugle zlato je osvojila i Antonia Balek u bacanju koplja ostvarivši pritom i novi svjetski rekord.

Bivša taekwondašica iza koje su dvije prometne nesreće i tri godine kome nakon kojih je ostala privezana u kolica s dijagnozom tetraplegija osigurala je prvo mjesto već u prvom hicu bacivši koplje na 12.82 metara što joj je donijelo 1.425 bodova i novi svjetski rekord. Nedostižno za sve ostale suparnice. U drugom hicu je bacila koplje na 12.19, a u trećem na 12.79 metara, a potom u finalnoj seriji uopće nije izlazila na bacalište.

"Osjećam se fantastično, milijun puta fantastično. Obećala sam zlato i svoje obećanje sam ispunila. Sretna sam i ponosna što će se po drugi put u 'ptičjem gnijezdu' svirati hrvatska himna," kazala je ova 40-godišnjakinja iz Kaštel Sućurca. Prije nje zlatnu medalju u bacanju kugle je osvojio Darko Kralj, dok je Branimir Budetić bio srebrni u bacanju koplja. Sa dvije zlatne i jednom srebrnom medaljom ove paraolimpijske igre su postale najuspješnije u hrvatskoj povijesti, a do konca natjecanja očekuje se nastup još nekoliko uzdanica.

Prije nego što je Antonia Balek stradala u prvoj prometnoj nesreći Antonia je ostvarila zapažene rezultate u taekwondou, a bavila se i full-conctactom, te rukometom. Prilikom povratka s jednog natjecanja doživjela je prometnu nesreću nakon koje je tri godine bila u komi. Vratila se u život i tijekom rehabilitacije ponovo stradala u prometnoj nesreći. Novi oporavak je trajao osam mjeseci i premda prognoze nisu bile blistave još jednom se izborila za život.

"Sport me vratio u život i donio mi najveće zadovoljstvo," kazala je ova simpatična Dalmatinka koju se nije previše dojmilo 85.000 gledatelja na Nacionalnom stadionu.

"Izašla sam na bacalište hrabro i samouvjereno, znala sam da mogu ostvariti veliki rezultat," dodala je.

Antonia posljednju godinu i pol radi sa Ivicom Jakeljićem i tijekom njihove suradnje njezini rezultati su bitno bolji.

"Antonia je bacala prosječne rezultate sa treninga. Ponašala se šampionski. No, što je još važnije ona može još napredovati. Ona je invalid jako visokok stupnja, no njezina želja za radom je nevjerojatna," istaknuo je Jakeljić, nakon drugog hrvatskog zlata u Pekingu, te ukupno treće medalje.

Antoniu do konca igara još očekuje i nastup u bacanju kugle u kojem također očekuje visok plasman.

"Tko zna možda ponovo odem do vrha. Dobro i kvalitetno smo radili, maksimalno sam spremna, a mogu bacati bez pritiska nakon što sam osvojila zlato u koplju," kazala je na kraju.

(Hina)

Razglednica iz Pekinga sa Paraolimpijskih igara

Puno pozdrava iz Pekinga sa Paraolimpijskih igara d Milke

Milinković 13. u koplju

Legenda hrvatskog paraolompizma Milka Milinković (prva medalja u Heidelbergu daleke 1979. godine)

Prva hrvatska sportašica koja je na paraolimpijskim igrama osvojila odličje, Milka Milinković zaključila je nastup na paraolimpijskim igrama u Pekingu osvojivši 13. mjesto u bacanju koplja.

Milka Milinković je poput osvajačice zlata Antonie Balek u kolicima i sa dijagnozom tetraplegija, no zbog nešto drugačijih vrsta oštećnje nastupa u kategoriji F55.

"Ubila sam samu sebe u pojam. Ovaj rezultat je katastrofa. Htjela sam napraviti što bolji rezultat, no pukla sam. Užasno sam razočarana", rekla je najstarija i najiskusnija hrvatska paraolimpijska kojoj su igre u Pekingu ukupno osme i po svemu sudeći posljednje.

"Željela sam se oprostiti s dobrim rezultatom i zbog toga sam jako žalosna. U Peking sam došla sa dvije A norme i niti jednu nisam potvrdila. Svjesna sam da nemam izgleda za medalju, no samu sebe sam razočarala. Ne znam što se može dogoditi no ovo su moje zadnje igre", izjavila je Milka.

Prve na kojima je nastupila bile su u Heidelbergu 1972. godine, a zatim su uslijedili nastupi u Arnhemu (1980), u Stoke Mandevilu (1984), u Seoulu (1988), Barceloni (1992), Atlanti (1996), Sydneyu (2000) i sada Pekingu. U Torontu 1976. godine nije nastupila jer je Jugoslavija bojkotirala igre zbog nastupa Južnoafričke Republike, a propustila je i Atenu prije četiri godine.

U Barceloni je osvojila treće mjesto u bacanju koplja što je bilo prvo hrvatsko paraolimpijsko odličje. Na POI je osvojila i dvije zlatne, dvije srebrne i tri brončane medalje ali u bivšoj državi.

Net.hr/Hina

14.09.2008.

POI

Milinković 13. u koplju

Autor: Hina

Objavljeno: 14. 09. 2008. | 14:30

Foto: hssi-hpo.hr

Prva hrvatska sportašica koja je na paraolimpijskim igrama osvojila odličje, Milka Milinković (53) zaključila je nastup na paraolimpijskim igrama u Pekingu osvojivši 13. mjesto u bacanju koplja.

Milka, je poput osvajačice zlata Antonie Balek u kolicima i sa dijagnozom tetraplegija, no zbog nešto drugačijih vrsta oštećnje nastupa u kategoriji F55.

"Ubila sam samu sebe u pojam. Ovaj rezultat je katastrofa. Htjela sam napraviti što bolji rezultat, no pukla sam. Užasno sam razočarana," kazala je najstarija i najiskusnija hrvatska paraolimpijska kojoj su igre u Pekingu ukupno osme i po svemu sudeći posljednje.

"Željela sam se oprostiti s dobrim rezultatom i zbog toga sam jako žalosna. U Peking sam došla sa dvije A norme i niti jednu nisam potvrdila. Svjesna sam da nemam izgleda za medalju, no samu sebe sam razočarala. Ne znam što se može dogoditi no ovo su moje zadnje igre," kazala je Milka Milinković.

Prve na kojima je nastupila bile su u Heidelbergu 1972. godine, a zatim su uslijedili nastupi u Arnhemu (1980), u Stoke Mandevilu (1984), u Seoulu (1988), Barceloni (1992), Atlanti (1996), Sydneyu (2000) i sada Pekingu. U Torontu 1976. godine nije nastupila jer je Jugoslavija bojkotirala igre zbog nastupa Južnoafričke Republike, a propustila je i Atenu prije četiri godine.

U Barceloni je osvojila treće mjesto u bacanju koplja što je bilo prvo hrvatsko paraolimpijsko odličje. Na POI je osvojila i dvije zlatne, dvije srebrne i tri brončane medalje ali u bivšoj državi.

VJESNIK on-line, 15. 9. 2008

Drugo zlato i svjetski rekord Antonije Balek na Paraolimpijskim igrama

A. Balek baca kuglu

»Kad se vratim u Hrvatsku, ponašat ću se kao da se ništa nije dogodilo, ponovno krećem s treninzima kao da sam na dnu ljestvice«, poručila je Balek

PEKING – Nakon što je deklasirala konkurenciju u bacanju koplja, osvojivši zlatnu medalju s novim svjetskim rekordom, Kaštelanka Antonia Balek isto je učinila i u bacanju kugle. Na jednako impresivan način stigla je do svoje druge zlatne medalje u Pekingu, prometnuvši se u najuspješniju hrvatsku paraolimpijku od proglašenja neovisnosti.
To je ujedno treća hrvatska zlatna medalja na 13. paraolimpijskim igrama. Seriju je otvorio Darko Kralj u bacanju kugle također svjetskim rekordom, dok je sjajne trenutke hrvatske atletike srebrom upotpunio i 18-godišnji Branimir Budetić u bacanju koplja. Sa čak tri zlatne medalje i jednim srebrom Hrvatska se nalazi na visokom 11. mjestu osvajača medalja u atletici na POI u Pekingu.
»Moja je radost nakon drugoga zlata i drugoga svjetskog rekorda golema. Nije bilo previše vremena za slavlje nakon zlata u koplju. Trebalo se osvijestiti i koncentrirati«, kazala je vidno umorna, ali presretna 40-godišnjakinja iz Kaštel Sućurca.
Scenarij Antonijine pobjede bio je jednak kao i u koplju. Već je u svom prvom pokušaju postavila novi svjetski rekord, bacivši kuglu 5.69 metara, što joj je donijelo 1240 bodova. Za ostale je natjecateljice u tom trenutku priča o borbi za zlato završila. Koliko je bila dominantna potvrđuje i to da u finalnoj seriji uopće nije bacala.
»U svom prvom pokušaju željela sam pokazati konkurenciji što ih čeka. Ključna je bila moja odlučnost da krenem najbolje i da im dokažem da nemaju što tražiti«, dodala je bivša tekvondašica, iza koje su dvije teške prometne nesreće i tri godine kome, nakon kojih je ostala privezana u kolica s dijagnozom tetraplegije.
No, izvukla ju je volja za životom i silni rad. Svakoga dana trenira po nekoliko sati i u Pekingu joj se sve vratilo.
»U najtežim trenucima nakon nesreće nisam mogla niti pomišljati da ću jednog dana biti ovdje, s dvije zlatne medalje oko vrata«, dodala je.
Koliko je dominala u Pekingu najbolje se vidi po rezultatima, u koplju je svjetski rekord popravila za 3.40 metara, dok je u kugli bacila metar dalje od svjetskog rekorda.
»To je golema stvar u bacačkim disciplinama i zbog toga sam još ponosnija«, kazala je Antonia, poručivši kako je ovi rezultati neće uspavati.
»Kad se vratim u Hrvatsku, ponašat ću se kao da se ništa nije dogodilo, ponovno krećem s treninzima kao da sam na dnu ljestvice. Ovo nije kraj, neću se zadovoljiti ovim dužinama i rezultatima, želim popraviti svoje rekorde.«
Smiješak nije silazio niti s usana njezina trenera Ivice Jakeljića.
»Brzo smo se navikli na zlatne medalje. Ovoga je puta bilo lakše doći na proglašenje i slušati himnu«, kazao je 39-godišnji Stobrečanin te dodao:
»Antonia radi nevjerojatno mnogo, spava svega četiri-pet sati dnevno, što je i moj najveći problem. Obično sportaši nakon jutarnjeg treninga vole malo odmarati, no ona ima potrebu za aktivnošću.«
Zbog njezina stupnja invaliditeta, sve vježbe i treninzi prilagođeni su kako bi svoje pokrete iskoristila maksimalno. Glavna je prednost pred ostalom konkurencijom njezina odlična tehnika.
»Uz njezinu volju, to je i najveći razlog zašto je s lakoćom odradila ovo natjecanje«, zaključio je Jakeljić.

Sve hrvatske paraolimpijske medalje
• 1992. Barcelona - Milka Milinković - bronca u bacanju koplja
• 2004. Atena - Mihovil Španja - bronca na 100 m leđno, bronca na 200 m mješovito, bronca na 400 m mješovito
• 2004. Atena - Jelena Vuković - bronca u bacanju diska
• 2008. Peking - Darko Kralj - zlato u bacanju kugle
• 2008 Peking - Branimir Budetić - srebro u bacanju koplja
• 2008. Peking - Antonia Balek - zlato u bacanju koplja
• 2008. Peking - Antonia Balek - zlato u bacanju kugle

Jelena Vuković i Denis Slunjski sedmi
PEKING – Osvajačica brončane medalje u Ateni u bacanju diska Jelena Vuković nije uspjela ponoviti taj rezultat na Paraolimpijskim igrama u Pekingu. Ovog je puta osvojila sedmo mjesto, bacivši disk 24.90 metara. Nakon natjecanja, 35-godišnja paraolimpijka iz Pule nije bila oduševljena rezultatom, no jedan od razloga njezina slabijeg nastupa bila je povišena temperatura večer uoči natjecanja. »Jedva sam odradila tri hica. Više nisam imala snage stajati na nogama, a kamoli bacati«, kazala je Jelena, koja je na treninzima bacala između 26 i 27 metara. Prvo je mjesto osvojila Kineskinja Jung Wang, bacivši disk 36.99 m, što je 1216 bodova i novi svjetski rekord. »Rezultati su enormni, bojim se da 36.99 metara još jako dugo nitko neće dostići«, dodala je Jelena, kazavši kako je Njemačka uložila protest na pobjedu Jun Wang jer ona nema amputacije, već se može koristiti s obje noge. »Ona definitivno nije naša kategorija, ima obje noge i po svojim karakteristikama bi trebala nastupiti sa sportašima koji imaju cerebralnu paralizu.« Rezultatom Jelene Vuković nije bila zadovoljna niti njezina trenerica Katja Kukec. »Jelena se previše opustila i nije dovoljno grizla. Mogla je biti oko četvrtog, petog mjesta da je bacila kao na treningu. Malo je prehlađena, ali to nije isprika za ovo danas,« kazala je Katja Kukec. U svom je premijernom nastupu na Paraolimpijskim igrama Denis Slunjski osvojio sedmo mjesto u bacanju kugle u kategoriji sportaša patuljastog rasta. Slunjski, član zagrebačkog atletskog kluba Agram, čak je tri puta bacio više od svog osobnog rekorda, a najdulji je hitac bio 9.83 metra, što je 35 centimetara bolje od dosadašnjeg rekorda. Prvo je mjesto osvojio Grk Paschalis Stathelakos rezultatom 11.75, što je novi svjetski rekord. »Zadovoljan sam, ali sam očekivao bolje. Nadao sam se plasmanu među prvih pet«, kazao je 21-godišnjak iz Zagreba. [Hina]

Slobodna Dalmacija 15.09.2008. | 20:40

PARAOLIMPIJKA SA DVA SVJETSKA REKORDA

Pekinška bajka: Antonia Balek uskrsnula i pozlatila Hrvatsku

A. Balek baca kuglu ‘Nema čovjeka i liječnika, vani i u Hrvatskoj, koji mi nije rekao kako mi nema spasa. Imunološki sustav bio mi je skroz popucao, liječnici su mi zabranili bavljenje sportom’

PIŠU JOSIP SMOLIĆ ŽELJAN BOSNIĆ

Nakon što je u subotu deklasirala konkurenciju u bacanju koplja, osvojivši zlatnu medalju na Paraolimpijskim igrama u Pekingu s novim svjetskim rekordom, Kaštelanka Antonia Balek isto je učinila u ponedjeljak osvojivši u kugli i drugo zlato na ovome natjecanju.

Kao i u bacanju koplja, opet je prva serija bila ključna kada je kugla sletjela na nevjerojatnih 5.69 metara. Hitac za zlato, hitac koji je kuglu bacio metar više od staroga svjetskog rekorda!

U ponedjeljak, u kasnu večer po pekinškom vremenu, na dan slavlja drugog Antonijina zlata, trećeg hrvatskog ukupno u Kini, telefonski smo čuli zlatnu Kaštelanku koja nije krila oduševljenje kada je čula da je zove “Slobodna”.

- Ovo je ispunjenje sna! Ne mogu vam opisati koliko sam truda i rada uložila i na kraju se sve isplatilo.

...

Slobodna Dalmacija 17.09.2008. | 12:12

POI: "Četiri medalje u Pekingu su van svih naših očekivanja"

"Očekivali smo medalje sjajnije nego u Ateni gdje smo osvojili četiri brončane medalje, no tri zlata i jedno srebro osvojeni u Pekingu izvan su naših očekivanja," naglasio je Ticijan Komparić, šef naše Misije na Paraolimpijskim igrama u Pekingu.

Hrvatska je u svom šestom nastupu na paraolimpijskim igrama ostvarila do sada uvjerljivo najbolje rezultate - tri zlatne i jednu srebrnu medalju. Seriju je otvorio Darko Kralj osvojivši prvo mjesto u bacanju kugle. Uslijedilo je srebro Branimira Budetića u bacanju koplja, te dva zlata Antonie Balek, prvo u koplju, pa u kugli. Do nastupa u Pekingu u riznici uspjeha imali smo brončanu medalju Milke Milinković u bacanju koplja u Barceloni 1992. godine, te četiri atenske bronce - tri Mihovila Španje u plivanju te jedne Jelene Vuković u bacanju diska.

Nakon Pekinga očekivanja hrvatske javnosti će na idućim igrama sasvim sigurno biti daleko veća.

"Za ponoviti ovakav rezultat treba mnogo rada i upornosti, ali i mnogo sreće. Sport osoba s invaliditetom napreduje velikim koracima, u Pekingu gotovo da nije bilo atletskle i plivačke utrke u kojoj nije pao svjetski ili paraolimpijski rekord - dodao je Komparić najavivši kako će u idućih mjesec dana uslijediti analiza hrvatskih sportaša koji su nastupili u Pekingu.

"Ne mogu reći da su neki podbacili, no moramo vidjeti razlog zašto su neki od kojih se više očekivalo nisu ostvarili očekivane rezultate i zašto je konkurencija toliko pobjegla," zaključio je Komparić.

(H)

GLAS SLAVONIJE

1.10.2008
PRAVOBRANITELJICA ZA OSOBE S INVALIDITETOM I U OSIJEKU
Borba za osnovna prava invalida

Predstavnicima osječkih udruga i saveza osoba s invaliditetom predstavljen je Ured pravobraniteljice za osobe s invaliditetom, koji je počeo raditi 1. srpnja, nakon što je 1. siječnja ove godine na snagu stupio Zakon o pravobranitelju za osobe s invaliditetom. Za prvu pravobraniteljicu za osobe s invaliditetom izabrana je Anka Slonjšak, koja je i sama invalid najvišeg stupnja. Pravobraniteljica će se baviti uklanjanjem pravnih, moralnih i fizičkih barijera s kojima se susreću osobe s invaliditetom, a imenovanjem pravobraniteljice osobe s invaliditetom vide svoju priliku za rješavanje elementarnih problema. S obzirom na to da je riječ o novoosnovanoj instituciji, namijenjenoj populaciji koja se svakodnevno susreće s brojnim problemima, pravobraniteljici je odmah nakon predstavljanja Ureda postavljen niz pitanja i konkretnih situacija koje Anka Slonjšak, kao tetraplegičar, jako dobro razumije.
“U Hrvatskoj je bolje biti pas nego invalid, čak i kućni ljubimci imaju veća prava od nas”, moglo se čuti na susretu s pravobraniteljicom koja je obećala pun angažman, komunikaciju s predstavnicima udruga i nadležnih ministarstava kako bi se stvari što prije pomaknule nabolje. Inače, Ured pravobraniteljice za osobe s invaliditetom smješten je u Zagrebu, Savska cesta 41/3, a posjeti za stranke organizirani su ponedjeljkom, srijedom i petkom od 11 do 14 sati. Više informacija može se dobit pozivom na 01/6102-170 ili na internet-stranici www.posi.hr.

Autor: I.SEKOL

sportskenovosti.hr, 02. 10. 2008.

DRUGA STRANA MEDALJE

Izbornik: Antonia glumi za Oscara i želi svu lovu!

'Antonia je počela gnjaviti s tom nagradom. On joj je rekao da zašuti, nije prijetio. Meni takva osoba ne treba u reprezentaciji', kaže Omazić, koji uopće nije dobar s Jakeljićem

Ne može kod nas lijepa priča ostati lijepa priča. Antonia Balek, osvajačica dviju zlatnih medalja na Paraolimpijskim igrama u Pekingu, u jednim je dnevnim novinama iznijela ozbiljnu optužbu. Na udaru je trener Ivica Jakeljić koji joj je - rekla je Balek u srijedu, ali nije potvrdila u utorak - prijetio smrću. Lijepa priča se pretvorila u šokantnu, a svi glavni akteri bili su u četvrtak na primanju u Vladi. Izgledalo je kao idealna prilika za utvrđivanje istine, no, na izlazu iz Vlade bili smo još zbunjeniji no što smo to bili na ulazu. Antonia Balek je izašla pred novinare, ali ni na jedno pitanje nije htjela odgovoriti...

- Ne znam što je izašlo u novinama, nisam čitala, pa tako ne mogu ni komentirati.

Koliko god smo inzistirali, Balek nije htjela ponoviti otpužbe protiv Jakeljića.
- Svi su obaviješteni, i odgovorno Ministarstvo i Vlada i Hrvatski paraolimpijski odbor. Ništa nisam izmislila, postoje ljudi koji su sve vidjeli i čuli. A za to što je Jakeljić rekao, morate pitati njega.

Pitali smo i dobili odgovor da ništa od toga nije istina. Antonia je tek dodala:
- Ne želim ništa ponoviti, mene je strah, sa svojim zdrastvenim poteškoćama prestrašim se svaki put kad vidim stepenice.

Dalje nije bilo smisla inzistirati, Antonia Balek u četvrtak u Vladi nije htjela reći ništa više.

Zato je za razgovor bio spreman izbornik reprezentacije Branko Omazić koji je, kako kaže, Antonijin izbornik od prvog dana.
- Ovo što je izašlo u novinama je degutantno, novinarka koja je to napisala, nazvala je mene i tražila da joj kažem kako je Jakeljić i meni prijetio.

Da stvar bude još zanimljivija, Omazić i Jakeljić nisu, uvjetno rečeno, na istoj strani.
- Sukobili smo se zbog podjele nagrade. Tražio sam da jedan dio dobije Nizozemac Jan Bockweg iz svjetske federacije koji nam je pomogao s papirima, dalje je tu bio dr. Fučkar iz Hrvatskog olimpijskog odbora, s kojim smo riješili pitanje doping testova jer Antonia uzima 13 lijekova, od kojih su neki na popisu zabranjenih sredstava. Tu smo se Jakeljić i ja razišli.

Tko je Marko Mastelić, drugi trener predložen za nagradu?
- On je sportaš, 18-godišnjak koji je u najnepovoljnijoj situaciji. Nakon ovoga praktički ne smije izaći iz kuće.

Onda je Omazić locirao izvor sukoba.
- Kad dođe novac, nastaju problemi.

Sve poslije izrečeno nas je, blago rečeno, iznenadilo...
- Antonia je osoba čija mora biti prva i zadnja. Izvrsno manipulira medijima, a glumi tako dobro da zaslužuje Oscara. Osnovna stvar je da bi ona htjela uzeti sav novac. Meni je rekla da je izjavila nešto za novine tek u srijedu navečer kad sam je dočekao na zagrebačkom aerodromu i odvezao u hotel. Nakon ovoga ćemo povesti disciplinski postupak, razmotriti njeno ponašanje. Meni takva osoba koja radi probleme, ne treba u reprezentaciji.

Izbornik se za kraj još osvrnuo na taj aerodromski incident.
- Antonia je Jakeljića počela gnjaviti s tom nagradom. On joj je samo rekao da više zašuti, nijednom joj nije prijetio. Čovjek stvarno ne zaslužuje sve ovo. Ona je ta koja voli glumatati - zaključio je Branko Omazić.

U najmanju ruku čudna priča. Antonia je iznijela optužbu, više je nije htjela ponoviti, a potvrdu nismo dobili ni od koga. I kome sad vjerovati...

Autor: Toma Dragičević

Vjesnik online, 4. 10. 2008.

Zlatna paraolimpijka Balek pod istragom

A. Balek baca koplje

Glasnogovornik HPO-a je rekao da je Balek kategorizirao MOO kao tetraplegičarku, a to je, kaže, nemoguće namjestiti

ZAGREB – O slučaju zlatne paraolimpijke Antonije Balek, koji je u petak neugodno iznenadio hrvatsku javnost, potpredsjednica Vlade RH i ministrica obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti Jadranka Kosor je zatražila istragu.
»To je posao Hrvatskog paraolimpijskog odbora, a znam da tamo rade dobri i čestiti ljudi, kojima je uspjeh njihova sporta na prvom mjestu«, izjavila je Jadranka Kosor na televiziji, dodavši da će sve biti jasnije nakon istrage koja će pokazati pravo stanje stvari.
Naime, priča je počela u petak ujutro kad je brat naše paraolimpijke, Vlado Balek izjavio novinarima, među ostalim, da njegova sestra uopće nije invalid. No, kasnije je to demantirao, rekavši da je njegova izjava izvučena iz konteksta. Ali, rekao je i štošta drugo. Antonia Balek je, pak, ostala šokirana istupom člana obitelji, naglasivši da to nema veze s istinom.
U njezinu je obranu govorio glasnogovornik Hrvatskog paraolimpijskog odbora, Darko Matić, rekavši da je nemoguće »namjestiti« njezinu bolest.
»Antoniju Balek je 4. rujna u Pekingu pregledala i kategorizirala komisija Međunarodnog olimpijskog odbora i ona je dobila dozvolu za nastup na Paraolimpijskim igrama«, izjavio je glasnogovornik Matić, dodavši da Antonia Balek po MOO-u jest F54 kategorija, koja označava tetraplegiju. Predsjednik HPO-a, Ratko Kovačić nije odgovarao na pozive, ne želeći se izjašnjavati o ovom slučaju.
Kako bilo, ovaj skandal u kojeg je opet upletena dvostruka olimpijska pobjednica i svjetska rekorderka (samo dan nakon što je svojeg trenera optužila za prijetnju ubojstvom) uistinu je neugodna. No, istraga bi trebala pokazati koja je strana obitelji u pravu. [I. Markulin]

SLOBODNA DALMACIJA 06.10.2008. | 17:58

HPO: Suspendirani Antonia Balek, njezin trener i izbornik

Na temelju prijave predsjednika Hrvatskog Paraolimpijskog odbora (HPO) Ratka Kovačića, etički odbor HPO-a pokrenuo je postupak za utvrđivanje stvarnih navoda i činjenica koje su prethodile i koje su dovele do javnih istupa dvostruke paraolimipijske pobjednice Antonije Balek, njezinog trenera Ivice
Jakeljića i izbornika Paraolimipijske reprezentacije Branka Omazića te donio odluku o njihovoj suspenziji.

Suspenzija će biti na snazi do zaključenja disciplinskog postupka, neovisno o odluci u prvom ili drugom stupnju disciplinskog postupka, priopćeno je u ponedjeljak iz Hrvatskog Paraolimijskog odbora.

"Sve to ne dovodi u pitanje invaliditet i sjaj osvojenih medalja Antonije Balek. Antonia Balek je poput svih ostalih sportaša prošla sve propisane zdravstvene i klasifikacijske postupke na nacionalnoj i međunarodnoj razini prije nastupa na paraolimpijskim igrama u Pekingu.

Zbog senzacionalističkog pristupa pojedinih medijskih kuća i neprepoznavanja činjenica da su invaliditet i osvojene medalje jedno, a privatni život drugo, u javnosti je nanesena neprocjenjiva šteta Paraolimpijskom pokretu i osobama s invaliditetom", ističu u priopćenju HPO-a.

Poštujući slobodu medija iz HPO-a pozivaju sve medijske kuće na suradnju, poštivanje dostojanstva osoba koje se u posljednje vrijeme pojavljuju kao aktualna tema te da neutemeljenim napisima ne dovode u pitanje sjajan rezultat hrvatskih paraolimpijaca: Antonije Balek, Darka Kralja i Branimira Budetića.

Napominjemo da je za svaku medalju uložen neprocjenjiv trud i napor svih sportaša, stručnih timova i Hrvatskog paraolimpijskog odbora što se vidi iz rezultata hrvatske paraolimpijske reprezentacije na 13. paraolimpijskim igrama u Pekingu, stoji na kraju priopćenja koje je potpisao glasnogovornik HPO-a Darko Matić.

(H)

Vjesnik online, 7. 10. 2008.

Antonija Balek kao Forest Gump

Odjednom, kao u nekoj noćnoj mori, kod osvajačice dvostruke paraolimpijske zlatne medalje postaje sve upitno. Je li uistinu riječ o prijevari ili o hrvatskom jalu

ZORAN MILANOVIĆ

I da Antonija Balek nije postigla takav fantastičan pothvat u Pekingu na Paraolimpijskim igrama i da se nije okitila dvjema zlatnim medaljama, sigurno bi njezin život i dalje protjecao relativno mirno. Možda do kraja života ili barem do sljedećih Paraolimpijskih igara 2012. godine ako bi na njima sudjelovala i postigla zlatni uspjeh. No, da će jutro poslije trijumfalnog rezultata u Pekingu u Antonijinu životu stubokom promijeniti sve nagore, vjerojatno nisu mogli zamisliti ni najveći stratezi za osmišljavanje katastrofičnih situacija. Odjednom su na adresu dvostruke paraolimpijske pobjednice počele stizati velike objede, i to tako da su u ekspresnom roku po svom crnilu i blatu kompletno pomutile zlatan sjaj s njezinih odličja. Počeli su se javljati razni poznanici, susjedi, rodbina i prijatelji kao istinski očevici i svjedoci da Antonija Balek nije invalid i da hoda bolje i od Foresta Gumpa. Odjednom, kao u nekoj noćnoj mori, kod osvajačice dvostruke paraolimpijske zlatne medalje postaje sve upitno. I njezin datum rođenja, i njezin stupanj invaliditeta, i njezina imena koje je često mijenjala, i njezin odnos s obitelji i njezino psihičko stanje... Sve to ne bi bilo toliko šokantno da se lansiranje takvih priča i skandala nije dogodilo upravo u trenucima Antonijina najvećeg uspjeha i u vrijeme novčanih nagrada koje je dvostruka paraolimpijska pobjednica dobila od države i različitih institucija. Krije li se u tom grmu i jedan od mogućih važnih razloga svih tih sukoba? Još jedan važan podatak u svezi s tim isplivao je ovih dana u javnost.
Naime, potkraj rujna Antoniji Balek i njezinu treneru istekao je ugovor s Hrvatskim paraolimpijskim odborom, pa su mnogi u toj činjenici vidjeli i mogućnost posrednog utjecaja na eventualno novo vodstvo i pripreme za London 2012. godine, što je za mnoge još jedan od bitnih detalja u cijeloj mučnoj priči o lažnoj invalidnosti i zlatnim odličjima.
U ovom trenutku postavlja se i sasvim logično pitanje gdje su bili ti silni Antonijini kritičari sve ove godine prije Pekinga i zašto na vrijeme nisu reagirali i spriječili eventualnu veliku blamažu u slučaju da se te njihove priče i dokažu. A pokažu li se lažnima, šteta koja je već učinjena golemih je razmjera. Zašto su šutjeli sve to vrijeme i zašto su progovorili baš kada se orila naša himna na pobjedničkom postolju gdje je Antonija Balek ponosno držala dvije osvojene zlatne medalje? Je li njezin uspjeh, a prije svega njezin novac, zasmetao mnogima i postao kamen smutnje u njihovim odnosima? Je li i u ovom slučaju na djelu poznati hrvatski jal, čega je bila itekako svjesna i Antonija Balek pri povratku u našu zemlju? »Još u avionu prema Hrvatskoj, kad sam se vraćala s Paraolimpijade, upozorili su me da će mi ljudi u Hrvatskoj sve oprostiti osim uspjeha«, kazala je.
No i glavna junakinja ove mučne priče mora hrvatskoj javnosti točno odgovoriti na mnoga pitanja, kao što je nužna i detaljna istraga o cijelom ovom »paraolimpijskom« slučaju, koji sve više poprima paranormalne razmjere. Jer jedino nakon detaljne istrage pokazat će se je li u slučaju Antonije Balek riječ o vrsnoj glumici i prevarantici koja je uspjela vrhunski obmanuti cijeli svijet ili je riječ o klasičnom i toliko puta viđenom scenariju po kojem se uspjeh u našoj zemlji nikako ne oprašta.

SLOBODNA DALMACIJA 14.10.2008. | 23:07

MOLBA DIPLOMIRANE PRAVNICE ANDREJE VELJAČE NA NATJEČAJU ZA DRŽAVNI POSAO ODBIJENA BEZ OBRAZLOŽENJA

Pravobraniteljica za invalide ne želi zaposliti - slijepca

Andreja Veljača bila je jedina osoba sa stopostotnim invaliditetom među sedam kandidata za mjesto zamjenice pravobraniteljice za invalidne osobe, ali joj to nije pomoglo

piše Marina KARLOVIĆ-SABOLIĆ / epeha

Andreja Veljača ide ulicom s bijelim štapom

Andreja Veljača: Čitavo vrijeme testiranja imala sam osjećaj da
je natječaj bio samo formalnost / BRUNO KONJEVIĆ / CROPIX

Dok čita konvencije, čovjek gotovo da poželi biti osoba s invaliditetom.

Kad vidi kako je teško u praksi ostvariti prava iz istih tih konvencija, tek tad otkrije koliko je stvarno stanje invalida u Hrvatskoj loše.

Tim je riječima 32-godišnja diplomirana pravnica Andreja Veljača opisala svoj pokušaj da, kao slijepa osoba, postane zamjenica pravobraniteljice za osobe s invaliditetom.

- Na natječaj sam se javila jer imam sve potrebne kvalifikacije za to radno mjesto, ali i želju da svojim znanjem i iskustvom pomognem osobama s invaliditetom da postanu punopravni članovi društva.

Nakon što sam prije četiri i pol godine oslijepjela, prošla sam rehabilitaciju u Centru “Vinko Bek”. Naučila sam živjeti sa sljepoćom. Krećem se samostalno uz pomoć bijelog štapa, naučila sam brajicu, a radim i na računalu uz pomoć čitača ekrana s govornom jedinicom.

Ispunjeni uvjeti

Zaposlena sam u Savezu slijepih Hrvatske, na mjestu voditeljice projekata i programa, gdje obavljam i dio pravnih poslova vezanih uz prava slijepih osoba.

Prije toga sam radila u Općinskom sudu u Donjoj Stubici, te u imovinsko-pravnoj službi Ureda državne uprave u Krapinsko-zagorskoj županiji - dio je životopisa koji je Veljača dostavila pravobraniteljici za osobe s invaliditetom Anki Slonjšak.

Iako je u javnom pozivu objavljenom 18. srpnja izrijekom stajalo da “prednost pri imenovanju zamjenika pravobraniteljice ima osoba s invaliditetom ukoliko ispunjava sve tražene uvjete”, na to mjesto nije predložena Andreja Veljača, jedina od ukupno sedam kandidata koja je na javnom pozivu bila osoba sa stopostotnim invaliditetom.

Umjesto nje prednost je u izboru za zamjenika pravobraniteljice pravne struke dobio Boris Jakov Geričić, diplomirani pravnik koji će, nakon što ga na tu poziciju izabere Sabor, imati mandat u trajanju od osam godina.

Kandidat iz HAC-a

Izabrani kandidat zaposlen je u Hrvatskim autocestama na poslovima izvlaštenja nekretnina, a prije toga je radio u HZZO-u, Udruzi radničkih sindikata te Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

Geričić je naveo da je tijekom angažmana u URS-u, od 2000. do 2003., sudjelovao u rješavanju problema osoba s invaliditetom.

- Čitavo vrijeme testiranja imala sam osjećaj da je natječaj bio samo formalnost. Pravobraniteljica sa mnom nije razgovarala dulje od deset minuta, a uopće me nije pitala kako na poslu funkcioniram kao invalid.

Moja molba je odbačena bez ikakvog obrazloženja, a pravobraniteljica se ne javlja na moje telefonske pozive iako ima obvezu odgovoriti na usmene upite osoba s invaliditetom - kazala nam je Veljača.

Sramotni doplatak

U povodu Međunarodnog dana bijelog štapa, koji se obilježava u srijedu 15. listopada, upozorava se na sramotno nizak doplatak koji se isplaćuje slijepim osobama u Hrvatskoj:

- 715 eura Francuska
- 670 eura Italija
- 633 eura Austrija
- 500 eura Njemačka
- 330 eura Češka
- 258 eura Slovenija
- 175 eura BiH, Srbija i Crna Gora
- 80 eura Albanija
- 38 eura Hrvatska

Slonjšak: Sve po zakonu

Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom Anka Slonjšak, inače i sama s najvišim stupnjom invaliditeta (tetraplegija), tvrdi da je odluka potpuno u skladu sa zakonom.

- U Zakonu stoji da, ako je za pravobranitelja izabrana osoba s invaliditetom, nije prioritet da to budu i njezini zamjenici. Prema zakonu nisam dužna pismeno obrazložiti zašto je netko odbijen. Mogu samo reći da su i stručnost, i iskustvo, i rad s invalidima, kao i odnos u razgovoru sa mnom, bili na strani kandidata kojeg sam izabrala - kazala nam je Anka Slonjšak.

Pregled posta

Adresa bloga: http://teorg.blog.hr/2008/10/1625477438/cro-bal-a-balek.html

CRO BAL A. BALEK
S ISTINOM NA ČISTAC!!!

/U startu se ispričavam čitateljima što nisam uspio unijeti fotografije. Hvala na čitanju./

Kao osoba s tetraplegijom i s vrlo visokom povredom (C IV-V) te kao osoba koja se takmičila, imajući u vidu da ogromna većina javnosti koja je involvirana u blamažu i afere post paraolimpijske gungule nema pojma o kategorizaciji te nema ni predodžbe nekih razlikovnih elemenata, smatram da sam pozvan i kvalificiran komentirati ono što se odnosi na tetraplegiju iz grupe F 52, a to je:

- Bez obzira na ine dijagnoze, gospođa Balek, kao osoba koja boluje, između ostaloga, i od mutipl scleroze, u čijoj je pripadajućoj udruzi članica, uopće nije smjela pristupiti kategorizaciji na izveden način, akcentuirajući navodnu postraumatsku tetraplegiju, izmišljajući prometne nesreće koje ni policija nije evidentirala, izmišljajući tri godine komatoznog stanja o čemu ni njeni liječnici ne znaju ništa konkretno.
- Gospođa Balek se snagom svojih leđnih mišića vraća u sjedeći položaj (nakon izbačaja sprave), što niti jedana osoba s tetraplegijom ne može, jer inercija tijela ide pravcem izbačaja, a osoba s tetraplegijom samo se snagom obje ruke (posvemašno paralizirane, stoga preostalom snagom/funkcijom pretežito ramenih mišića) uspjeva vratiti u početni normalan/sjedeći položaj, jer leđni mišići nisu u funkciji (meni su nerijetko pomagali asistenti).
- Gospođa Balek snagom trbušnih mišića pospješuje nagib unaprijed prilikom izbačaja sprave, posebno koplja. Trbušni mišići su kod osobe s tetraplegijom paralizirani, nisu u funkciji čak ni pri korištenju spazmi koje mogu „zakočiti“ izbačaj – samo iznimno pripomoći (neoprezna početnika jake spazme mogu čak izbaciti iz kolica).
- Gospođa Balek ima oslonac na stopala. Za tetraparezu OK, ali za tetraplegiju nešto nepojmljivo, nečuveno.
- Gospođa Balek se povezima veže, ne samo u postolju za bacanje (gdje je to poželjno), nego i pri vožnji kolica, posebno elektromotornih kolica, što izbjegavaju čak i najteži slučajevi tetraplegije. Zašto se veže? Da ju spazme ne izbace iz kolica? Ma ne, jamačno ne. Radi se o prozirnom blefu i taktici zavaravanja protivnika; zapravo joj to služi kao osigurač da se ne osloni na noge te refleksivnim pokretima ne izblamira sebe i instruktore/konstruktore velike CRO obmane.
- Nadalje, ako vješto i znalačko oko prati što je kamera snimila fokusirajući ruku gospođe Balek dok piše (viđeno na TV 3. listopada o. g.), jasno i prejasno se može vidjeti da se tu ne radi o tzv. „orangutan šaci“, već gospođa Balek ima plastične poteze šake i prstiju i ne piše tzv. izbačajima iz lakta i ramena, što je karakteristično za osobe s tetraplegijom visokog oštećenja vratnog dijela kralježnične moždine.
- Osoba s tetraplegijom iz grupe F 52 ne može podići ruke iznad glave i držati ih visoko izdignutih šaka, s maksimalnim ispruženjem od 1800 u laktu, ispružene, jer tricepsi ne rade. A gospođa Balek skida, slikovito rečeno, zvijezde s neba – s medaljama i bez njih, s utezima od X kilograma koje, u povjerenju mi je rečeno, ne može podizati zdrava djevojka iz trenerskih redova. Bravo, gospođo Balek!

Moglo bi se još iz ugla osobe s tetraplegijom, ali i ovo je previše. Da nije istinito, bilo bi tragično komično i tragikomično grotesktno.

Osobno si mogu priuštiti i da malo misao leluja. Aleluja.

Pravo je pitanje: vješta manipulatorica, ili žrtva muškog šovinizma i inog izma?

Gospođa Balek je postavila ekstremno visoke norme za sve sadašnje i buduće osobe s tetraplegijom, postigla je fantastičan rezultat – toliko fantastičan da ni ona ni uži stručni tim oko nje toga nisu svijesni. Na olimpijskom stadionu u Pekingu, već na samoj paraolimpijadi, jedna se Čehinja povukla jer u svojoj grupi, pored takve konkurencije, nije imala što tražiti. Štoviše! Gospođa Balek je postigla obeshrabrujući i vjerojatno nedostižan rezultat. Grupa F 52 stoga ne može vjerovati postignuću, jer – ili se radi o fenomenu, ili o paraolimpijskoj para/tetra paralaži + tetraobmani Nr 1 i u svjetskim okvirima. Mnoge poštene sportašice grupe F 52, koje su godinama marljivo i pošteno trenirale i takmičile se, odjednom, ugroženih vizija, na drugi način promišljaju svoju sportsku karijeru. Dapače, strahovitom normom onemogućen im je pristup na narednu paraolimpijadu u Londonu i bivaju potisnute među prosječne. A zašto? Zato što se nadprosječnoj manipulatorici vrlo upitne kategorizacije „posrećilo“ da upadne u mutljovit krug, gdje se bez predrasuda poseže za korupcionašenjem u stilu – kad se sretne zlo i gore da još gore dogovore... I tome nema kraja.

Zato je potrebno hitno reagirati! U pravilniku Međunarodnog paraolimpijskog odbora imaju sankcije za sportaše koji su varanjem stekli medalje. Osim privremene ili trajne zabrane nastupa na igrama, takvom se sportašu oduzimaju odličja. Stoga pozivam sve hrvatske i međunarodne subjekte, posebno udruge osoba s tetraplegijom, da energično poduzmu sve legalne korake da se ponište svi rezultati gospođe Balek.

Za Hrvatsku neviđena bruka je pukla – blamaža nad blamažama, igra bez granica...

A koliko u toj igri ima sporta, koliko svega što sa sportom nema veze?

Lažni invalid – bombastičan naslov, ali ipak, mislim, tako daleko ne bismo trebali ići. Međutim, kad ne znaš točan datum svog rođenja; kad ti opijati gricnu pamet; kad ti ni rođeni brat ne može posvjedočiti anamnezu dugotrajne kome i čudesa postprometnih udesa + kad te potresa stres do stresa i strah da te dojučerašnji trener ne istrese iz kolica niz stepenice; kad te ni policija nema u evidenciji teške prometne nesreće i ozljede u toj nesreći; kad ti susjed tvrdi da hodaš, ti nikako ili vješto glumataš invalida u kolicima; kad te ljudi vide da transfer krevet-kolica-krevet izvodiš s osloncem na vlastite noge; kada na javnom takmičenju svojom muskulaturom (bez oslonca na ruke, već odupiranjem na stopala!) podižeš guzicu sa sjedala... onda tu uistinu nešto smrdi te je iluzorno govoriti o tetraplegiji. A da li dama hoda, pa to barem nije teško utvrditi. Primjerice, moje cipele i tenisice imaju netaknut đon i nakon pustih godina nošenja. Ali boli me đon za sve rekla kazala.

Zaista, zaista, kažem vam – gospođa Balek ne može biti osoba s tetraplegijom. U najboljem slučaju MOŽDA se radi o osobi s elementima tetrapareze. A navodno se radi o polivalentnom oštećenju – čak, popularno populistički rečeno, kako neki dotičnoj bliski izvori navode, multipli, dok gospođa Balek priznaje tek dijabetes i ovisnost o insulinu 5x dnevno. Navodno je i u Hrvatsku udrugu paraplegičara i tetraplegičara učlanjena kao osoba s paraplegijom (??? – o čemu predsjednica odbija pružiti relevantnu informaciju, jer, po njoj, građani nemaju pravo znati), kao što je svojevremeno, hodajući sa štakama, tražila svoje mjesto i među članovima udruge oboljelih od multipl scleroze, čija je predstavnica nedavno bila na simpoziju u Selcima, a čak ju neznalačka pera svrstavaju među osobe oboljele od mišićne distrofije i srodnih mišićnih i neuromišićnih oboljenja. Da normalan stvor ne povjeruje! – ta ima još, još i koš: ima histrionski poremećaj osobnosti i definitivno nije slučaj za neurologa, već psihijatra, rekao je neurolog koji je gospođu Balek mjesecima liječio + već klasika: boluje od dijabetesa, hepatitisa C i astme + Chronova bolest...

Grdo sranje kroz gusto granje.

I gdje je tome kraj, gdje je istina? Jesu li to samo puste novinske žvrljotine?

Ne, tu nisu novinari ništa krivi. Dapače! – svi su je mediji benevolentno, čak pomalo kroatistički naivno, dizali u zvijezde pa se poput heroine uzoholila kročiti na staze slave i... što je razumljivo, razmetljiva kakva jest, uzoholila se i saplela u vlastite laži, okliznula se, nepovratno posrnula. Klupko istine se frenetično počelo odmotavati, što treba priznati, baš zahvaljujući istraživačkom novinarstvu. Tu nije bilo medijskog linča, ni klinča šovinizma i inog izma. Izim mazohizma glavne akterice.

Ja takvu osobu u potpunosti razumijem, barem pokušavam razumjeti, ali joj ne odobravam što je pristala na nakarade zakulisnih igara. Istina je da čovjek mora postupno sazrijeti i za prerastanje u sportsku veličinu ili bilo koju veličinu i javnu osobu, jednako kao i za stasanje u kvalitetnoj komunikaciji s javnim medijima. Gospođa Balek se tu našla i užasno loše snašla u neobranom grožđu. I napravila veliku štetu HPO-u i poštenim paraolimpijcima (a oni strpljivo i mudro šute kao nezavisni promatrači, jer se njih to zapravo ne tiče i nisu u poziciji da ni kroz krovnu instituciju išta poduzmu).

Kad se upućeniji zagledaju izbliza u uzroke javne bruke i muke po gospođi Balek, mogu vrlo jednostavno utvrditi kako je očito da se u potrazi za identitetom jako dugo tražila mijenjajući osobno ime pa prezime pa dijagnoze...

Istini za volju i kao usput, moram svjedočiti da sam vidio osobe sa cerebralnom i dječjom paralizom, kao i osobe s distrofijom, kojima su liječnici dijagnosticirali tetraplegiju radi raznoraznih birokratskih pogodnosti. Međutim, nikad – uistinu nikad – niti jedana osoba s tetraplegijom nije dijagnosticirana kao distrofija, cerebralna i dječja paraliza i slično. To dovoljno govori samo za sebe i nije na čast korumpiranim pojedincima, posebice onim konspirativnim pojedincima, zagovornicima šutnje, koji nam uporno sole pamet provokacijom: Pa što, svuda u svijetu čine isto, pa zašto ne bismo i mi?

O čemu se radi kod gospođe Balek, što je (njena) istina, odgovor znaju tek stručnjaci... ali samo i isključivo oni koji su istinoljubivi i pošteni, nepodmitljivi te koji se kroz ovaj slučaj ne provlače s prstima u pekmezu.

Gospođa Balek se u zadnjih par godina bavila raznim sportovima – vožnja kolica, stolni tenis, tenis i na kraju se, kažu, pronašla u atletici, u bacanju koplja, kugle i diska. Širem timu sportaša i paraolimpijaca poznata je unazad godinu¬ dvije, kad je prvi put viđena u Puli, 2007. godine, na državnom prvenstvu, kad se takmičila u vožnji kolica na 100, 200 i 400 metara, i to u kategoriji T 54; tada je bila klasificirana, dakle u Puli, a službeni klasifikator je bio Nizozemac. Nakon toga je došla na atletski miting u Rijeku, u mjesecu listopadu 2007. godine, gdje je (nepunu godinu dana prije nastup na Paraolimpijadi u Pekingu!!!) nastupala u bacanjima diska, koplja i kugle u kategoriji F 58 – također je tu kategoriju dobila od Nizozemca, da bi ove godine u Rijeci, na državnom prvenstvu, bila ponovo kategorizirana od strane našeg klasifikatora Getoš Željka iz Osijeka, koji ju je stavio u kategoriju F 52 e da bi ju drugi dan prebacio u kategoriju F 53, a sve je to bilo u dogovoru s izbornikom Brankom Omazićem koji nije ni provjerio nijedan njezin dokument. Od početka njenih prijava u sportu od 10 dokumenata niti na jednom-jedinom nije bio ispravan/isti datum rođenja, a trebalo bi i provjeriti s našim klasifikatorom da li je i koje dokumente dobio o njenom zdravstvenom stanju pri klasifikaciji; nadalje, kako je moguće i na temelju čega da preko noći mijenja svoje stručno mišljenje? Zar nije svijestan da se ogriješio o međunarodna pravila te da zbog toga podliježe diskvalifikaciji? A zašto ljudi koji su je toliko gurali naprijed nemaju kompletiranu njenu dokumentaciju, djelomično je razlog bio i ostao novac, prljavi novac; a, kad je novac u igri, ljudi misle da će s novcem sve zavrzlame tako lako proći. Jer, svemoćan je gazda don dinero vazda.

No, oko novca se ljudi lako posvade... i tako se klupko počelo odmotavati, a zapravo se smrsilo da ga ni sâm vrag više ne razmrsi.

Uzalud gospođa Balek javno vrišti, primjerice kroz Večernji list od 4. listopada 2008. godine:

Ř Moj status je jasan i provjeren – što je najobičnija laž, jer nejasnoća ima na pretek, a do provjere uopće nije došlo; provjeru čekamo.
Ř Nigdje se ovo u svijetu nije događalo i nemoguće je da stvari budu ovakve. – Evidentna neinformiranost, jer je hohštaplera već bilo. Jednom su Englezu u Sidnyju poništeni rezultati i oduzeta odličja.
Ř Dunja Marušić & CO potvrđuju rigorozne kontrole prilikom kategorizacije invaliditeta. – Koja vražja rigoroznost ako je u Rijeci mogla nastupiti čas u jednoj, čas u drugoj grupi?
Ř Ne podmeće se samo meni, podmeće se svim osobama s invaliditetom. – Oslobodi nas, Bože, identifikacije.

Živa naiva.

„Put do novca nije bio lak. Gospođa Balek se nakon početnih uspjeha u utrkama s kolicima, zbog bolesti, prebacila na 'anaerobne’ sportove - kuglu, disk i koplje. Atletiku trenira kratko; počela je u ožujku prošle godine, a nakon doživljene lakše prometne vratila se tek u desetom mjesecu. To je nije omelo. Nakon intenzivnih treninga, koji dnevno traju i do sedam sati, u svibnju ove godine u Rijeci je 'uhvatila’ olimpijsku normu. Kaže da je apsolutno sportski tip - ne pije, ne puši i nema poroka. Tvrdnje da je kao narkomanka završila kod doktora Sakomana kategorički odbacuje.“

Srećom, među komentatorima nisu svi budale, pa, između nekritičkih lauda, čitamo:

Za one koji žele znati više
Evo samo jedan detalj zabilježen u novinama iz razdoblja kada je navodno poštovana gospođa bila u komi a tužila je (ne institucijama nego pazite opet novinama) Biokovku Preporučam pročitati: http://arhiv.slobodnadalmacija. hr/inc/print.asp?url=/20060818/tribina01.as p

žena je luda
da smo načistu ne osporavam joj da je invalid i da je uzela dva zlata na olimpijadi te da ju se zato treba nagradit ali osporavam gore navedenoj gospođi neke njezine "istine" navedena ranije 1. Studiram na 5 fakulteta, ne samo na 2 i to medicinu ne ipak je to fizioterapija 2.Trener mi je prijetio smrću to vam svi mogu potvrdit koji su tamo bili (ti isti koji su tamo bili se ograđuju od njenih tvrdnji i staju na stranu trenera) 3. imala sam dvije teške prometne nesreće i bila u komi tri godine ( službeno izvješće iz policije kako njezine nesreće nisu zabilježene i niko živ ne zna za komu a kamoli trogodišnju) 4.brat je htio ubiti moju majku pitajte policiju ( i policija i majka to opovrgavaju) 5.trenirala sam sama na ledini ispred kuće (dok će vam svi pomnije uključeni u situaciju reći kako je trenirala i na stadionu i s trenerom) i još bi se moglo navesti mnogo toga pa umjesto da njoj dajete podršku u patološkim lažima dajte je drugim ljudima koji su isto tako osvojili medalje na POI i dalje ih ponosno nose bez gađenja, velike halabuke i s ponosom

Da bi se otklonile sve sumnje, potrebno je:
1. prikupiti svu medicinsku dokumentaciju od ustanova i specijalista kod kojih se gospođa Balek liječila u posljednjih dvije godine,
2. sazvati neovisnu komisiju i neovisnog klasifikatora za reviziju kompletnog postupka sticanje paraolimpijskog statusa grupe F 52,
3. javno objaviti nalaze.

I na kraju, po mom dubokom uvjerenju, gospođa Balek je ponajmanje kriva... ona je samo, kao frivolno i histrionično biće, nemalo i krivnjom selektora i trenera te evidentnim propustima HPO-a, upala u lavlji kavez gladogriza koji su se, po ne znam koji put u Hrvatskoj, ogrebli o nesreću osoba s invaliditetom – naravno, s njenim pristankom. Koliko je sve to skupa moralno?

HPO je pred ozbiljnim problemom. Neke su smjene nužnost. Za početak Solomonsko rješenje, što čitamo u 24 sata od 6. list. 2008.:

SUSPENZIJA DO DALJNJEG
Na temelju prijave predsjednika Hrvatskog Paraolimpijskog odbora (HPO) Ratka Kovačića, etički odbor HPO-a pokrenuo je postupak za utvrđivanje stvarnih navoda i činjenica koje su prethodile i koje su dovele do javnih istupa dvostruke paraolimipijske pobjednice Antonije Balek, njezinog trenera Ivice Jakeljića i izbornika Paraolimipijske reprezentacije Branka Omazića te donio odluku o njihovoj suspenziji. Suspenzija će biti na snazi do zaključenja disciplinskog postupka, neovisno o odluci u prvom ili drugom stupnju disciplinkog postupka.

Činjenica jest da čelni čovjek HPO-a i glasnogovornik nisu na nivou zadatka, no... Ovo je, naravno, samo prvi koračić prema pravom ili/i pravnom iskoraku. Ukoliko se dokaže da gospođa Balek nije ispravno klasificirana te da su obmani i blamaži najviše doprinijeli, a jesu, selektor, klasifikator i trener, oni smjesta trebaju biti ne suspendirani, već doživotno diskvalificirani. Isto tako, kroz relevantne međunarodne institucije nužno je pokrenuti postupak oduzimanja medalja i brisanja rezultata.

Navodno da se HPO bavi nastojanjem da se čast gospođe Blek (i ne samo njezina čast!!!) spasi vještačenjem u svjetski poznatom Ser Ludwig Guttmann sport paraplegic centre Stocke Mandeville, Engleska. Neprijeporno: bila bi to dodatna bruka i sramota za domaću pamet.

Završna poanta
U Hrvatskoj su organizacije osoba s invaliditetom hijerarskijski organizirane, ne malo i po dijagnozama. Tako imamo i udruge i saveze osoba s tetraplegijom i paraplegijom, osoba s mišićnom distrofijom i srodnim mišićnim i neuromišićnim oboljenjima, osoba sa cerebralnom i dječjom paralizom itd, itd... Pa tko je tako naivan da povjeruje kako su dijagnoze strogo čuvana tajna? Ta ne misli netko da se pod Savezom tjelesnih invalida okupljaju mentalno retardirane osobe, a da društva distrofičara okupljaju ljubitelje ptica pjevica i tome slično? Tu postoje stroga zakonska pravila. Stoga dijagnoze nisu nikakva tajna. Međutim, kako su liječnički nalazi, povjesti bolesti i otpusna pisma tajna, bajna tajna, sva su nam nastojanja vajna. I bit će kao i s mnogim bolesnim pojavama u našem društvu – od „piratizacije“ do korupcije i sve drskijeg kriminala – po onoj dobro znanoj i utabanoj: TRESLA SE BRDA, RODIO SE MIŠ.

Živjele mišotinje!

Autor teksta: TIHOMIR PERHAT
Foto: K. K.

P. s.

Da gospođa Balek nije osoba s tetraplegijom, evidentno je prema samo jednoj fotografiji, koju ovdje prilažem.

Na fotografiji se jasno vidi da gospođa Balek ima sačuvanu podlaktičnu muskulaturu, muskulaturu ruku i šaka/prstiju, služi se osloncem na noge, a na postolju balansira izvanrednom muskulaturom trupa i ima savršenu ravnotežu te joj nije potreban oslonac za leđa ni rukohvat. Sve to nije spojivo s Dg. Tetraplegia.

Ali baš tako, kako pokazuju fotografije, gospođa Balek je osigurala normu za Peking, potom put do medalja lažnog sjaja.

Činjenica je da gospođa Balek prilikom snimanja ove fotografije još nije bila svjesna potrebe glumatanja težeg invaliditeta pa se slobodno razmahala. I kao usputno, valja fokusirati jedan detalj: podmet lijevog stopala, a da desna noga ne ide unaprijed jer desno stopalo i cijelu potkoljenicu potiskuja unazad... + natkoljenična muskulatura nazire se i ispod trenirke... Da, da – teško je glumiti osobu s tetraplegijom, jer te odaju nesvjesne i refleksivne radnje i niz naoko nevažnih, gotovo minucioznih detalja, koje liječnici opće prakse nisu dužni poznavati. A neodgovorne klasifikatore da ne spominjem.

Ako se tome pridoda da se ovako uslikana gospođa ove godine u Osijeku takmičila na turniru tenisača u grupi 3A, u koju se svrstavaju osobe s paraplegijom – dok je 1 i 2 rezervirana za tetraplegiju – stvari su sasvim jasne te samo zagovornici laži i javnih obmana zatvaraju čvrsto kapke vida, sluha... i duha istine.

Kako je gospođa Balek svjtlosnim godinama udaljena od prosvjetljenja, primjerice, slavne američke sportašice Marion Jones, mogli bismo se i mi načekati da i gospođa Balek slijedi pozitivne uzore.

Iz svega narečenog proizlazi potreba pokretanja dodatnih koraka između ostalih – i prema međunarodnim subjektima. Primjerice: IPC, EPC, PVA...

XXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXX

ZAHTJEV ZA POKRETANJE SANKCIJA

Jedini razlog zašto se pokreće ovaj zahtjev jest potreba zaštite interesa osoba s tetraplegijom koje se bave sportom u grupi F 52.

Hrvatski paraolimpijski odbor je poslao gospođu Antoniju Balek na Paraolimpijadu u Pekingu, gdje se gospođa Balek takmičila u grupi F 52 i s Dg. Tetraplegia te osvojila dva zlatna odličja sa svjetskim i olimpijskim rekordom.

Gospođa Balek nema veze s tetraplegijom. Ona je podložna histrionskom poremećaju osobnosti s polivalentnim oštećenjima i dijagnozama. U svakom slučaju nije i ne može biti osoba s tetraplegijom. A kako je samo u jednom danu nastupala u grupi F 53 i F 52, a u posljednje dvije godine i u više njih, njena je klasifikacija vrlo upitna.

Zato je potrebno hitno reagirati! U pravilniku Međunarodnog paraolimpijskog odbora imaju sankcije za sportaše koji su varanjem stekli medalje. Osim privremene ili trajne zabrane nastupa na igrama, takvom se sportašu oduzimaju odličja i ponište rezultati. Stoga pozivam sve hrvatske i međunarodne subjekte, posebno udruge osoba s tetraplegijom, da energično poduzmu sve legalne korake da se ponište svi rezultati gospođe Balek.

Da gospođa Balek nije osoba s tetraplegijom, evidentno je prema samo jednoj fotografiji, koju ovdje prilažem.

Antonia Balek baca disk

Na fotografiji se jasno vidi da gospođa Balek ima sačuvanu podlaktičnu muskulaturu, muskulaturu ruku i šaka/prstiju, služi se osloncem na noge, a na postolju balansira izvanrednom muskulaturom trupa i ima savršenu ravnotežu te joj nije potreban oslonac za leđa ni rukohvat. Sve to nije spojivo s Dg. Tetraplegia.

Više informacija u prilozima.

Elemenata na pretek za preispitivanje.

XXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXX

REQUEST FOR SANCTIONS

The only reason for this request is need to protect the interest of tetraplegic persons involved in sport group (atletics) F 52.

Croatia paralympic comitee sent Mrs Antonija Balek to the Paralympic games in Beijing where she participated in F 52 group and with Dg. tetraplegic and won two gold medals with world and olympic record.

Antonija Balek has nothing to do with tetraplegic. she suffers from-histrionic (disorder) personality disorder with polivalent damages and dyagnosis. In any case she is not and cannot be a tetraplegic person. Since she participated in groups F 53 and F 52 in one day, and in last two years even in more groups, her classification is put under suspicion.

Thus, the imediate response is necessary! The International Paralympic comitee regulations sanction sport person who won their medals by cheating. That kind of a sportperson is temporary or permanently not allowed to participate in competition and all result and medals should be cancelled.

That is why I am adressing all Croatian and International subjects, specially organizations for persons with tetraplegic, to make everything legally possible to anual all Mrs Baleks results.

The fact that Mrs Balek is not a tetraplegic is evidently shown in a photography attached to this memo.

The photography clearly shows that Mrs Baleks fist and fingers muscles function regulary, she uses the leg support, and balance her body muscles perfectly on the stand thus doesnt need support for her back or handlebars. These characteristics exclude the Dg. tetraplegia.

More information in addition. many elements in question.

XXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXX

Post je objavljen 17.10.2008. u 06:55 sati.

VJESNIK online, 16. 10. 2008.

Poznati autori novog kompleksa Uriha i Doma invalida

Iako se još ne zna kada će Grad početi graditi novi kompleks Uriha i Dom invalida na Kajzerici, barem se zna kako će te građevine izgledati. Na urbanističko-arhitektonskom natječaju pobijedio je rad arhitekata iz Nop studija koji vodi arhitekt Ivan Galić.
Mlada ekipa arhitekta Galića osvojila je i nagradu od 160.000 kuna. Uz Ivana Galića, kompleks Uriha i Doma invalida konstruirao je i arhitekt Ante Senjanović te studenti arhitekture Tomislav Matušin, Bojana Benić i Anja Mraković.
Trenutačni uvjeti u kojima Uriho djeluje nisu prikladni.
U Urihu se nadaju da bi nove prostore mogli dobiti za tri godine. Pročelnik za zdravstvo i socijalnu skrb Zvonimir Šostar nije nam rekao kada će početi gradnja nove zgrade Uriha i Dom invalida te koliko će one stajati. Također, nije nam odgovorio ni koji će se sadržaji ondje smjestiti. »Tek smo počeli pripremati projektnu dokumentaciju. Kada to dovršimo, onda ćemo imati poznate rokove i troškove«, kazao je Šostar. [Tomislav Marinović]

VJESNIK, 18. i 19. 10. 2008.

VJESNIK online, 25. 10. 2008.

U 2009. počinje intenzivna gradnja novog kompleksa

Najavljen projekt za osobe s invaliditetom - kompleks URIHO-a na Kajzerici koji obuhvaća tri dijela projekta - upravni, rehabilitacijski i odgojni

»Korak smo bliže gradnji novog kompleksa URIHO-a na Kajzerici koji obuhvaća tri dijela projekta - upravni, rehabilitacijski i odgojni«, rekao je u petak gradonačelnik Milan Bandić u Poglavarstvu najavljujući za 2009. intenzivnije radove oko Ustanove za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje invalida koja će biti i Centar izvrsnosti. Projekt opravdanosti pokazat će koliko će investicija stajati, a tražit će se i sudjelovanje Vlade te resornog ministarstva. Potporu će pružiti i francusko i njemačko veleposlanstvo.
Zdanje na Kajzerici imat će oko 150.000 četvornih metara i najveći je projekt takve vrste u Zagrebu i široj regiji. Prvo će se početi s ustrojem upravnog dijela. Slijedit će gradnja odgojno-obrazovnog kompleksa, i to osnivanjem francusko-njemačko-hrvatske škole i vrtića, a na kraju će se u sklopu Centra ustrojiti Dom invalida za dvjestotinjak korisnika. Ravnatelj URIHO-a Josip Držaić rekao je da im je cilj sa sadašnjih 500-tinjak zaposlenih, od čega je 51 posto invalida, doći na njih 800.

Snježana Rajačić

VJESNIK online, 20. 11. 2008.

Tromjesečna kazna za Balek, Jakelića i Omazića

»Hrvatski paraolimpijski odbor utvrdio je kako su atletičarka Antonia Balek, njezin trener Ivica Jakelić i atletski izbornik Branko Omazić u radu i ponašanju povrijedili Statut, etičke i druge važeće akte HPO-a, čime su u znatnoj mjeri narušili ugled HPO-a i naštetili kontinuiranom i predanom širenju paraolimpijskih ideja i tolerancije«, stoji u priopćenju koje je potpisao predsjednik HPO-a Ratko Kovačić

ZAGREB – Hrvatski paraolimpijski savez kaznio je zlatnu Antoniju Balek, njezina trenera Igora Jakelića i atletskog izbornika Branka Omazića tromjesečnom zabranom nastupa.
»Hrvatski paraolimpijski odbor utvrdio je kako su atletičarka Antonia Balek, njezin trener Ivica Jakelić i atletski izbornik Branko Omazić u radu i ponašanju povrijedili Statut, etičke i druge važeće akte HPO-a, čime su u znatnoj mjeri narušili ugled HPO-a i naštetili kontinuiranom i predanom širenju paraolimpijskih ideja i tolerancije. Zato su kažnjeni zabranom nazočnosti i nastupa na sportskim natjecanjima u vremenskom trajanju od tri mjeseca. Izrečena kazna, koja je počela teći od 4. listopada, nipošto ne zadire u opstojnost i iznimnu sportsku vrijednost postignutih rezultata na Paraolimpijskim igrama u Pekingu. Naprotiv, Hrvatski paraolimpijski odbor potpuno je svjestan njihove vrijednost za daljnji razvoj i širenje paraolimpijskog pokreta«, stoji u priopćenju koje je potpisao predsjednik HPO-a Ratko Kovačić. [Hina]

Sportal.hr

NAGRADE Bivši tekvondaš, ministar Dragan Primorac čestitao je na uspjehu brončanim olimpijkama

Bučarove nagrade medaljašima iz Pekinga, ali i Mamiću, Markoviću...

Autor: Dražen Brajdić

Objavljeno: 24. 11. 2008. | 15:53

Šarić, ministar Primorac i Zupčić

Foto: Dražen Brajdić

Na svečanosti u Preporodnoj dvorani dodijeljene su najviše državne nagrade za sport “Franjo Bučar”. Nagradu za životno djelo dobili su Ivo Cipci, Željko Mataja i Josip Modrić, dok su godišnje nagrade uručene Branimiru Budetiću, Igoru Koprivnikaru, Darku Kralju, Bošku Lozici, Mateju Mamiću, Vlatku Markoviću, Snježani Pejčić, Mirni Rajle-Brođanac, Sandri Šarić, Filipu Udeu, Martini Zubčić te Hrvatskoj udruzi zdravstvenih djelatnika u košarci.

Znakovito je da su nagrade dobili osvajači medalja iz Pekinga, među njima i paralimpijci Kralj i Budetić, ali ne i Antonija Balek, vjerojatno zbog aferaške jeseni.

Nagrade je uručio resorni ministar Dragan Primorac, a dobitnici su primili novčane iznose od 50.000 kuna (za životno djelo) i 20.000 kuna za godišnju nagradu.

- Ovo mi je prva državna nagrada, dakle dodatna vrijednost. Tek sada shvaćam što sam postigla - kaže europska doprvakinja i brončana olimpijka Martina Zubčić.

- Počašćen sam jer sam shvatio, po riječima ministra Primorca, da se nagrada dodjeljuje uzornim sportašima, s urednim životopisom - rekao je bivši košarkaški reprezentativac Matej Mamić.

VJESNIK online, 24. 11. 2008.

Pravobraniteljicu dobilo 450.000 invalida

Hrvatska treća europska država s pravobraniteljicom za osobe s invaliditetom. Anka Slonjšak od prošlog ljeta promiče prava više od 11 posto hrvatskih građana koji imaju neki oblik invalidnosti

Hrvatska je prva zemlja jugoistočne Europi koja od nedavno ima pravobraniteljicu za osobe s invaliditetom. To je Anka Slonjšak koja od ljeta ove godine promiče prava više od 450.000 građana koji imaju neki oblik invalidnosti, što je više od 11 posto stanovništva. Iako ured još uvijek nije do kraja okupila, svoja vrata od nedavno je otvorila javnosti u Savskoj ulici 41 (Zagrepčanka) u Zagrebu, gdje se stranke mogu obratiti radnim danom od 8.30 do 16.30, uz prethodnu najavu telefonom. Pravobraniteljica već neko vrijeme obilazi i županije i sa svojim radom upoznaje udruge, saveze i centre koji rade u korist osoba s invaliditetom.
»Iako sam od nedavno počela s radom, posla je već sada mnogo. Ljudi mi se obraćaju s različitim pitanjima i problemima, ali najviše roditelji djece s teškoćama u razvoju u području socijalne skrbi i obrazovanja«, kazala je Vjesnikova sugovornica. Isto tako, mnogi ni ne znaju sva svoja prava i kako ih uopće ostvariti, te se informiraju preko tog ureda. Osobe s invaliditetom često se susreću i s mobbingom na radnom mjestu ili teško ostvaruju svoja radnička prava. Pravobraniteljica naglašava da je mnogo problema u provedbi zakona koji su dobri, ali nisu zaživjeli u praksi. Isto tako, mnoge osobe smatraju da je njihov problem »nerješiv« i traže pomoć na najvišoj državnoj razini, umjesto da se obrate za pomoć redovnim sustavima za pomoć u ostvarivanju svojih prava.
»Nastojat ću potaknuti i dosljedniju provedbu Zakona o gradnji i Pravilnika o pristupačnosti po kojima pristup novim građevinama mora biti prilagođen osobama s invaliditetom, jer u protivnom ne mogu dobiti uporabnu dozvolu. Inspekcije moraju ažurnije pregledavati imaju li nove zgrade takve pristupe«, objasnila je Vjesnikova sugovornica. Vidljivo je da društvo svakim danom postaje svjesnije potreba osoba s invaliditetom, međutim, još uvijek puno toga treba promijeniti i napraviti.
Anka Slonjšak podsjeća da se Vlada Republike Hrvatske donošenjem i ratificiranjem Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, koja je stupila na snagu 3. svibnja ove godine, obvezala da potiče društvo na njenu primjenu kao opće dobro. Posla je još mnogo, ali ohrabruje pozitivna reakcija javnosti da je upravo Anka Slonjšak postala prva pravobraniteljica za osobe s invaliditetom, jer je i do sada bila iznimno angažirana u promicanju prava i rješavanju njihovih specifičnih problema. Inače, uz Hrvatsku, jedino još Austrija i Švedska imaju tu vrstu pravobranitelja.

Donijeti zakon o osobnom asistentu
Uz najavu da će do kraja godine nastojati popuniti svoj ured stručnjacima, njih najmanje još pet, Anka Slonjšak najavljuje da će se aktivno uključiti i u izradu zakona o osobnom asistentu. Naime, već treću godinu zaredom provodi se pilot-projekt u kojem osobe s najtežim tjelesnim oštećenjima dobivaju asistente koji im pomažu da iskoriste sve svoje druge potencijale i na taj se način uključe u vanjski svijet i žive kvalitetnije. Takvih je asistenata trenutačno 334, a njihov bi rad trebao dobiti i zakonsku podlogu.

Katarina Dimitrijević Hrnjkaš

VJESNIK online, 3. 12. 2008.

Predsjednik Mesić odlikovao osvajače paraolimpijskih odličja

ZAGREB - Predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić uručio je u srijedu Red hrvatskog pletera osvajačima odličja s 13. paraolipijskih igara u Pekingu - dvostrukoj olimpijskoj pobjednici i svjetskoj rekorderki u bacanju koplja i kugle Antoniji Balek te njezinim kolegama, bacaču kugle i svjetskom rekorderu Darku Kralju, koji je osvojio zlatno odličje, i Branimiru Budetiću, osvajaču srebrnog odličja u bacanju koplja. Predsjednik Mesić je istaknuo kako su »sjajni sportski uspjesi na Paraolimpijskim igrama u Pekingu pokazali da su hrvatski sportaši najbolji veleposlanici svoje domovine koji svojom snažnom željom, voljom i pobjedničkim žarom brane hrvatske boje na najvećim natjecanjima«. Istaknuvši da je ta svečanost održana na Međunarodni dan invalida, predsjednik Mesić je rekao kako je na sportašicama i sportašima, osobito odlikovanima, da »posluže kao uzor mladima, ali i svima u Hrvatskoj kako se uz odricanje, dobru volju, razumijevanje šire zajednice i pozitivno okruženje mogu ostvariti najsjajniji sportski rezultati na ponos svojoj domovini«. U ime odlikovanih sportaša predsjedniku Mesiću zahvalio je hrvatski branitelj Darko Kralj, koji je u srpnju 1991. godine ranjen u raketnom napadu JNA na Dalj i život mu je visio o koncu, ali se zahvaljujući i športu uspio izvući i 17 godina poslije postati paraolimpijskim pobjednikom. Ovo visoko državno odličje ne doživljavamo samo kao priznanje, nego kao poticaj za još veći rad, istaknuo je Kralj.Predsjednik Hrvatskoga paraolimpijskog saveza Ratko Kovačić zahvalio je predsjedniku Mesiću za treći prijam hrvatske paraolimpijske reprezentacije i uručio mu je sliku sa svim njezinim članovima u Pekingu. [Hina]

VJESNIK online, 3. 12. 2008.

Osobe s invaliditetom čine 10 posto stanovništva

Ministrica Kosor

Invalidi nemaju posebne potrebe i jednaki su kao i svi ostali, ali trebaju dodatne uvjete da bi ispunili svoje potrebe, rekla je potpredsjednica Vlade Jadranka Kosor na okruglom stolu povodom Međunarodnog dana osoba s invaliditetom, 3. prosinca

Potpredsjednica Vlade Jadranka Kosor u srijedu je otvorila okrugli stol u povodu Međunarodnog dana osoba s invaliditetom, na kojem je istaknula da je Hrvatska dosad učinila mnogo za očuvanje dostojanstva i uključivanje u normalan život osoba s invaliditetom, ali da se još mnogo toga može napraviti.
»Svi trebaju biti svjesni da oko deset posto stanovništva ima neki oblik invaliditeta i da su oni među nama. Oni nemaju posebne potrebe i jednaki su kao i svi ostali, ali trebaju dodatne uvjete da bi ispunili svoje potrebe«, kazala je Jadranka Kosor. Iznijela je podatak da je prošle godine utrošeno više od 165 milijuna kuna za provedbu Nacionalne strategije izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom za razdoblje od 2007. do 2015. U program pristupačnosti javnim objektima, koji se provodi već četiri godine, dosad se uključilo 28 gradova i nekoliko županija koje su prilagodile pristup javnim ustanovama, kao što su bolnice i ambulante.
»Na žalost, često se događa da Vlada kroz moje ministarstvo nudi novac i potporu za projekte prilagodbe, ali gradovi, općine i županije nisu zainteresirani za pomoć koju bi trebali objeručke prihvatiti na dobrobit osoba s invaliditetom«, kazala je.
Inače, u provedbi je projekt uklanjanja arhitektonskih barijera na svim državnim i javnim ustanovama, no još je mnogo privatnih institucija, među njima i banke, koje nisu prilagođene kretanju invalida. Potpredsjednica Kosor podsjetila je na uspješnost pilot-projekta osobnih asistenata za invalide koji im omogućavaju normalan život u punom smislu. Ove godine je bilo 338 korisnika osobnog asistenta, a potpredsjednica Vlade najavila je da će uskoro biti gotov i zakon o osobnim asistentima kojim bi oni postali zakonska obveza.
Kao perjanicu uspjeha izdvojila je novoosnovani Ured pravobraniteljice za osobe s invaliditetom na čelu s Ankom Slonjšak i činjenicu da je Hrvatska treća zemlja potpisnica UN-ove Konvencije o pravima osoba s invaliditetom. Potpisala ju je kao treća zemlja svijeta i četvrta koja ju je ratificirala. Riječ je o međunarodnom ugovoru s najvišom snagom koji se tiče 700 milijuna osoba s invaliditetom diljem svijeta.

Djeci branitelja devet stipendija za Visoku ekonomsku školu
Ministrica obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti Jadranka Kosor u srijedu je primila darovnicu od devet stipendija Visoke škole za ekonomiju, poduzetništvo i upravljanje »Zrinski» za djecu branitelja. Njih će Ministarstvo dodijeliti putem javnog natjećaja koji će se raspisati već u četvrtak. Po devet stipendija dodijeljeno je i Hrvatskoj gospodarskoj komori te Ministarstvu gospodarstva, rada i poduzetništva i to u povodu početkrada Visoke škole »Zrinski«. »Ovime će se prošititi stipendiranje Ministarstva koje će samo ove akademske godine putem Fonda za stipendiranje djece branitelja podijeliti više od 17.000 stipendija«, kazala je Kosor. Nastavila je da njeno Ministarstvo već ima bogata iskustva u poduzetništvu kroz programe zapošljavanja branitelja i njihove djece te da su se branitelji pokazali kao iznimno uspješni poduzetnici čija djeca sve više postaju ravnatelji zadruga. Inače, škola »Zrinski« prva je škola koja od studenata zahtijeva da tijekom školovanja osnuju vlastitu tvrtku koju po završetku studija mogu preuzeti bez naknade. »Studentima nastojimo ugraditi temelje poduzetništva izbjegavajući zamke klasičnog učenja o ekonomiji te inovativnošću izaći iz standarda ekonomskog učenja«, izjavio je dekalan Visoke škole, Boris Pirjevec. [K.D.H.]

Katarina Dimitrijević Hrnjkaš

Jutarnji LIST online, 04.12.2008 09:14

Zagreb
‘Ni bolest ne sputava kreativnost’

Piše: Sandra Bolanča
Foto: NIna Đurđević/Cropix

On je bio Vedran Više od 50 izloženih slika i promocija monografije pokojnog slikara Vedrana Bouše, invalida koji je imao cerebralnu paralizu i slikao glavom, bili su razlog jučerašnjoj gužvi u galeriji Izlog u Ilici. Budući da je govorio vrlo nerazumljivo, svoje unutarnje svjetove Vedran je iskomunicirao kistom koji je remenom pričvršćivao na čelo.

- Bio je to izum naše majke. Vezala mu je remen na glavu jer je to bio jedini dio tijela koji je, uz silan napor, donekle mogao pomicati - rekla je Vedranova sestra Dubravka Bouša, autorica monografije.

Zbog teškog poroda u kojem su korištena i kliješta Vedranu su uništeni motorni centri u malom mozgu. Iako težak invalid, svojim je slikanjem dokazao da ni tijelo u bolovima, koje više nalikuje čvornatom deblu stare masline, ne može sputati kreativnost.

Naslikao je više od 700 slika i napisao priču “Ljubav u kolicima” na električnoj pisaćoj mašini pomoću tastera na leđima.

Slobodna Dalmacija, 20.12.2008. | 19:40

izbor sportskih novosti

Najbolji sportaši 2008. godine: Filip Ude i Blanka Vlašić (FOTOGALERIJA)

Blanka Vlašić i Filip Ude, te ženska stolnoteniska i muška rukometna reprezentacija bili su najbolji predstavnici Lijepe naše u godini na izmaku prema ocjenama 388 hrvatskih sportskih novinara! Riječ je o tradicionalnome izboru Sportskih novosti, jedinog hrvatskog dnevnog sportskog lista, čiji se izbor ove godine održao 57. put.

Blanka Vlašić i Filip Ude Iznenađenja ni neizvjesnost nije bilo, pogotovo u pojedinačnim kategorijama. Hrvatska sportska pera visoko su vrednovala olimpijsko srebro Čakovčanina Filipa Udea.

Riječ je doista o velikome postignuću u sportu u kojemu Hrvatska prema gimnastičkim velesilama nema ni izbliza ravnopravne uvjete za rad. No, motivacijom i velikim radom mali je div nadoknadio sve nedostatke. Samo nekoliko glasova manje od Udea prikupila je splitska atletičarka Blanka Vlašić. I ona je uzela srebro na Olimpijiskim igrama u Pekingu, stigla još jednom na korak od jack pota Zlatne lige, pobjeđivala je gotovo na svakome mitingu.

U konkurenciji ekipa prvo je mjesto prilično uvjerljivo uzela stolnoteniska reprezentacija. Kod momčadi četvrtfinale izabranika Slavena Bilića na Europskom prvenstvu nije uspjelo skinuti europsko srebro i četvrto mjesto na Olimpijskim igrama rukometne reprezentacije. Sportske novosti dodijelile su i Aci trofej fair play. Za 2008. godinu čast da uzmu taj pehar pripala je jedriličarima Petru Cupaću i Pavlu Kostovu da preuzmu trofej.

Riječ je o Zadranima koji su na Olimpijskim igrama svoj brod posudili danskoj posadi te tim neuobičajnim potezom zaslužili pohvale i čestitke iz cijeloga svijeta. Specijalno priznanje za pothvat godine dobio je Darko Kralj paraolimpijskom pobjedniku i svjetskom rekorderu u bacanju kugle.

(ps)

Jutarnji LIST online, 05.02.2009 08:02

U Kavanu će moći ulaziti i invalidi

Piše: Tomislav Mamić
Foto: Igor Sambolec / Cropix

Pavo Zubak Zubak u atraktivan prostor na Jelačić placu ulaže 10 mil. kuna

Poduzetnik i vlasnik tvrtke AutoZubak, Pavo Zubak, namjerava uložiti oko deset milijuna kuna u preuređenje Gradske kavane na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu, koju mu je Gradsko povjerenstvo dalo u zakup na deset godina. Nakon što preuzme Kavanu do 1. ožujka, Zubak će načiniti i detaljan projekt njezina preuređenja, a u planu mu je, ovoj gradskoj ljepotici vratiti tradicionalni zagrebački duh.

- Za preuređenje se planira 60 dana, nakon čega će Gradska kavana ponovno biti iskonska zagrebačka kavana s tradicionalnom ponudom pića, kava i slastica, ali i s posebnim jelovnikom za doručak i ručak, koji će sadržavati domaće specijalitete zagrebačkoga kraja - stoji u priopćenju tvrtke AutoZubak.

Za osobe s invaliditetom i osobe smanjene pokretljivosti prostor će se prilagoditi, a u Kavanu će se ugraditi dizalo za lakši pristup osobama s invaliditetom.

Uz organizaciju poslovnih ručkova, Zubak namjerava oživjeti i nekadašnje, tradicionalne glazbene večeri, a umirovljenici će i dalje ostati cijenjeni gosti.

Preuređenja će se izvesti u dogovoru s ovlaštenim gradskim službama te uz smjernice i nadzor Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode, a odluku Povjerenstva trebalo bi uskoro potvrditi i Gradsko poglavarstvo.

Podsjetimo, Pavo Zubak je za najam Gradske kavane ponudio 64.000 kuna mjesečno.

Jutarnji LIST online, 05.02.2009 18:33

Laureati za 2008. zlatni paraolimpijci Balek i Kralj

Piše: Vinko Knežević
Foto: Drago Sopta/Cropix

Antonia Balek i Darko Kralj Već po tradiciji Hrvatski paraolimpijski odbor u veljači proglašava najuspješnije članove u prošloj godini, a paraolimpijsku 2008. obilježili su pekinški uspjesi

Pomalo zaboravljena heroina s Paraolimpijskih igara u Pekingu, osvajačica zlatnih kolajni u bacanju koplja i kugle, Antonia Balek, najuspješnija je sportašica s invaliditetom, a njezin atletski kolega Darko Kralj (zlato u bacanju kugle) laureat je u muškoj konkurenciji izbora najboljih u organizaciji Hrvatskog paraolimpijskog odbora (HPO).

I dok je Kralj, nakon uspjeha karijere, cijelo vrijeme imao pozitivan medijski tretman, paraolimpijka godine je ubrzo nakon pekinških Igara postala dio zakulisnih igara vlastitog okruženja, iz kojih se izrodila i sumnja u njezinu stvarnu invalidnost.

Jakeljić - trener godine

Kako je objasnio glasnogovornik Darko Matić, HPO je Antoniji Balek izrekao višemjesečnu suspenziju zbog neprimjerenih javnih istupa “kojima je nanošena šteta i osobama i sportašima s invaliditetom”. Početkom ove godine suspenzija je istekla i kako protiv Kaštelanke nijedna instanca nije pokrenula postupak za moguću prijevaru, njen je velebni uspjeh iznova valoriziran pri izboru najuspješnijih u prošloj godini.

- Osvojila je dvije zlatne paraolimpijske medalje i to se ne može zanemariti, čista matematika - dodao je Matić.

U tako “zlatnoj” konkurenciji pojedinačnih laureata srebrni kopljaš s POI u Pekingu Branimir Budetić morao se zadovoljiti posebnim priznanjem za izvanredne rezultate i promociju paraolimpizma. Osim njega, dobili su ga i Mikela Ristoski (srebro u skoku u dalj na EP-u) te legendarni atletski stručnjak Ivan Ivančić, trener svjetskog rekordera i paraolimpijskog pobjednika Darka Kralja. Trener godine (najuspješniji stručni djelatnik) je Ivica Jakeljić (trener Antonije Balek), a najuspješnija udruga Zagrebački športski savez osoba s invaliditetom.

Nagrađeni i mladi talenti

U ekipnoj konkurenciji naslov najuspješnijih u 2008. pripao je kuglačkoj reprezentaciji slijepih i slabovidnih za osvojeno momčadsko zlato na EP-u u Budimpešti. Kao i svaki put, nagrađeni su i mladi sportaši s invaliditetom - plivači Matija Grebenić i Sanja Milojević te atletičar Matija Podravec.

VJESNIK online, 24. 3. 2009.

Vozila polovna, ali olakšat će život osobama s invaliditetom

Grad i ZET pomogli Savezu gluhih i nagluhih te Društvu za multiplu sklerozu

Savez gluhih i nagluhih osoba i Društvo za multiplu sklerozu dobili su na dar vozila od gradonačelnika Milana Bandića. Ključeve im je Bandić predao u ponedjeljak u 10 sati na trešnjevačkoj remizi, i to predsjedniku Društva multiple skleroze grada Zagreba Ivici Stančinu i predsjednici Saveza gluhih i nagluhih grada Zagreba Katarini Tonković. Kombi je prilagođen osobama s invaliditetom, dok je Savez gluhih i nagluhih osoba dobio osobno vozilo. Vozilo je donacija Grada Zagreba i Holdingove podružnice ZET.
»Vozila su polovna, u dobrom su stanju, u potpunosti ispravna i dosad ih je koristio ZET«, rekao je glasnogovornik ZET-a Tomislav Jurić te dodao kako to nije prva donacija Zagrebačkog holdinga, jer je iz svog voznog parka već nekoliko vozila prepustio organizacijama kojima su bila neophodna. Bandić je na vozilima zahvalio ZET-u i njegovu direktoru Ivanu Toliću, kao i predsjedniku Uprave Zagrebačkog holdinga Ivi Čoviću te sugrađanima. Tom donacijom znatno će se olakšati i unaprijediti svakodnevnica članova Saveza gluhih i nagluhih i Društva za multiplu sklerozu. Uz pomoć djelatnika ZET-a, uz mogućnost pratnje, osobama s invaliditetom u kolicima ulazak u kombi vozilo olakšano je uporabom posebnog dizala. Karakterizira ga sigurnost, a tehnologija koju koristi omogućuje i udobnost pri podizanju i spuštanju putnika.

Sanja Torbica

VJESNIK online, 31. 3. 2009.

Gradnja doma za invalide uskoro na Kajzerici, ne na Jarunu

Dom će biti u sklopu budućeg velikog kompleksa gradske ustanove za zapošljavanje invalida i profesionalnu rehabilitaciju URIHO. Obzirom da je Grad Zagreb osnivač i vlasnik doma, redovito financiranje bit će predviđeno u gradskom proračunu

Nakon gotovo tri desetljeća najavljivanja, uskoro bi konačno trebala započeti gradnja doma za invalide, ali ne kako je to godinama planirano na Jarunu, već na Kajzerici, u sklopu budućeg velikog kompleksa gradske ustanove za zapošljavanje invalida i profesionalnu rehabilitaciju URIHO.
Za 100 korisnika
Dom za odrasle osobe s tjelesnim invaliditetom prostirat će se na 3000 kvadrata, a imat će smještajni kapacitet za 100 korisnika, od kojih 50 za korisnike stalnog smještaja, 30 za dnevni boravak, te 20 za korisnike kojima će osoblje doma pružati usluge u vlastitoj kući, a prema odobrenju Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi.
Sobe će biti jednokrevetne i dvokrevetne, sve s kupaonicom i sanitarnim čvorom primjerene kvadrature. Dom će imati sve potrebne prostore i opremu za rehabilitaciju, rekreaciju, kulturne i kreativne potrebe te zdravstvenu njegu korisnika.
Prostor udrugama
Uz prostor doma također je predviđeno ukupno pet poslovnih prostora od po 150 kvadrata koji će biti dodijeljeni na korištenje udrugama osoba s tjelesnim invaliditetom koje su sudjelovale u pripremi i početnom financiranju Doma za invalide na Jarunu.
Obzirom da je Grad Zagreb osnivač i vlasnik doma, redovito financiranje bit će predviđeno u gradskom proračunu. [gra]

VJESNIK online, 31. 3. 2009.

Prilagođeni prostor olakšat će rad i svakodnevni život

Grad je Hrvatskoj udruzi paraplegičara i tetraplegičara (HUPT) dodijelio prostor za korištenje - stan od 117 četvornih metara u Varićakovoj 20 u Sloboštini

Nakon šest do sedam godina potraživanja, Grad je Hrvatskoj udruzi paraplegičara i tetraplegičara (HUPT) dodijelio prostor za korištenje. Stan od 117 četvornih metara nalazi se u Varićakovoj 20 u Sloboštini, a otvorio ga je zagrebački gradonačelnik Milan Bandić. Osim stana u prizemlju, koji je prilagođen osobama s invaliditetom, još se mora urediti i podrumski dio.
Članovi Udruge izuzetno su sretni ovom dodjelom jer će im prilagođeni prostor olakšati svakodnevni život i druženje.
»Prije smo bili u jednom prostoru gdje je dizalo stalno bilo u kvaru. Sada nam je sve prilagođeno, a stan će nam poslužiti za ured, okupljanja, savjetovanja, radionice i slično«, kazala je Manda Knežević, predsjednica HUPT-a, koja je gradonačelniku prilikom otvaranja stana uručila člansku iskaznicu volontera Hrvatske udruge paraplegičara i tetraplegičara.
Na samome kraju programa otvaranja modnom je revijom predstavljen projekt prilagođene odjeće za osobe s invaliditetom koju kreira i proizvodi Udruga u suradnji s Urihom.
»Osobe u invalidskim kolicima teško pronalaze odjeću klasične proizvodnje. Po uzoru na njemačku firmu Rollimoden želimo potaknuti naše ljude da se uključe u ovu važnu proizvodnju i olakšaju nam svakodnevnicu«, rekla je Knežević.

Martina Cikojević

VJESNIK online, 1. 4. 2009.

U sklopu Urihova centra gradit će i dom za invalide

Prvotna lokacija doma trebala je biti na Jarunu, no od nje se odustalo jer je derutna, a okolni su sadržaji sagrađeni pa je postala neprikladna za osobe u kolicima

Više od dva desetljeća najavljivana gradnja doma za invalide na Jarunu zaživjet će na novoj lokaciji na Kajzerici u Novom Zagrebu, u sklopu Ustanove za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje invalida Uriho.
»O tome kada će radovi početi, zasad je preuranjeno govoriti«, ističe Marinka Bakula, pomoćnica pročelnika Gradskog ureda za zdravstvo, rad, socijalnu zaštitu i branitelje. Ideju o takvom smještaju invalida svojedobno je počela nekolicina udruga, a kompletnom se problematikom od 2003. godine bavi Grad Zagreb koji mu je osnivač i vlasnik.
Ustanove će se financirati iz gradskog proračuna. No, kaže Marinka Bakula, od lokacije na Jarunu se odustalo jer je derutna, a okolni su se sadržaji sagradili pa je ona postala neprikladna za kretanje osoba u invalidskim kolicima.
Dom za invalide bit će zasebna jedinica u sklopu Urihova centra koji će izniknuti na oko 3000 četvornih metara. Smještajni kapacitet je 100 mjesta od čega je njih 50 za osobe na trajnom boravku, 30 je previđeno za dnevnu skrb, a 20 za patronažu, odnosno pružanje usluga u kući po odobrenju Ministarstva zdravstva.
»Smještaj u ustanovu prvo će ostvariti osobe s invaliditetom koje će se na Kajzericu proslijediti preko područnih centara za socijalnu skrb i sukladno zakonu«, kaže Bakula.
Dodaje da će ustanova imati jednokrevetne i dvokrevetne sobe sa sanitarnim čvorom, ali i bazen, fizikalnu terapiju, zdravstveno medicinski dio i restoran.
Trenutačno se radi na stvaranju urbanističkih uvjeta gradnje i kompletiranju građevinske dokumentacije nakon čega slijedi natječaj za izvođača radova. Što se modela financiranja tiče, tražit će se najbolji sustav, kaže Bakula. Dodaje da je prvotni plan doma na Jarunu predviđao 80 mjesta za trajni smještaj odraslih osoba s invaliditetom koji nemaju uvjete za život. Predstavnici Grada i udruga dogovorili su da je Kajzerica najprihvatljivije rješenje.

Uštedjet će jer će sve biti na jednom mjestu
Prema riječima prof. Josipa Držaića, Uriho će imati multifunkcionalnu dvoranu za invalide, rehabilitacijski dio i druge programe. Prednost Kajzerice bit će u velikom smanjenju troškova jer je sada ta gradska ustanova dislocirana na nekoliko mjesta. »To nam sve povećava troškove«, ističe ravnatelj, dodajući kako Uriho danas zapošljava 500 ljudi od čega su njih 300 osobe s invaliditetom. Cilj im je, kaže, po zaposlenosti doseći brojku od 800 djelatnika.

Gradit će i poslovne prostore za udruge
U sklopu Urihova centra na Kajzerici sagradit će se sportska dvorana te radno-okupacijski prostor koji će koristiti i osobe iz doma. Tamo je predviđeno i pet poslovnih prostora od čega će svaki imati nešto više od 100 četvornih metara. Namijenjen je udrugama invalida koje su od početka idejno sudjelovale u pripremi i početnom financiranju ustanove.

Snježana Rajačić

VJESNIK online, 18. 4. 2009.

Sandra to može!

MARIN ŠAREC

Čini se da ljude, ne samo u Hrvatskoj, ništa ne može toliko ujediniti i u pozitivnom smislu motivirati kao nesreća. Vidjeli smo to i prigodom vrlo uspjele humanitarne akcije »Sandra, ti to možeš«, kojom je prikupljan novac za medicinsku rehabilitaciju hrvatske stolnoteniske olimpijke Sandre Paović, teško stradale u prometnoj nesreći u Francuskoj potkraj siječnja.
Akcija koju su inicirali hrvatski sportaši okupljeni u Klubu olimpijaca Hrvatskog olimpijskog odbora, u svojoj je završnici podigla na noge cijelu Hrvatsku. Činilo nam se u ponedjeljak da nema nikoga tko ne trči, vozi bicikl, igra nogomet i stolni tenis ili barem ne okreće telefonski broj kojim donira novac potreban za Sandrino liječenje. A, zasigurno nitko nije mogao ostati ravnodušan gledajući s kakvim veseljem iz bolnice u Rouenu naša stolnotenisačica prati tijek akcije. Akcija je uspjela, nema sumnje uspjet će i Sandra.
Sandra Paović je 54. igračica svijeta u sportu kojim se vrlo ozbiljno bavi 350 milijuna ljudi. Članica je službeno najbolje hrvatske sportske ekipe u 2008. godini, naše ženske stolnoteniske reprezentacije. Njezini sportski rezultati su, međutim, u ovoj priči sasvim nevažni jer jednaku bi pozornost hrvatske javnosti u danoj situaciji privukla i da je prva ili tisuću i prva igračica na svjetskoj stolnoteniskoj ljestvici. Pravedno ili ne, običan čovjek se za nečiju sudbinu najčešće zainteresira tek onda kad se nad nju nadviju tamni oblaci.
Dva detalja iz Sandrine sportske karijere najbolje će pojasniti zašto su se brojni sportaši bez razmišljanja uključili u akciju kojoj je konačni cilj njezin uspješni oporavak. Prvi je onaj sa Svjetskog prvenstva u Osaki 2001. godine, kad je nakon ranog ispadanja s natjecanja sjedila na rubu pločnika ispred dvorane i sama sebi »čitala lekciju« zbog poraza, a drugi je s prošlogodišnjih Olimpijskih igara u Pekingu, kad je za vrijeme četvrtfinalnog nastupa Zorana Primorca dvoranom dominirala njezina glasna podrška kolegi iz reprezentacije. Sandra je uvijek isijavala emocijama i sasvim osebujnom životnom energijom pa je sasvim normalno to što joj se dio toga vraća sada kad joj je najpotrebnije. I u životu i u sportu previše toga ovisi o emocijama i optimizmu da bi Sandrin slučaj nakon svega prošao bez odjeka u javnosti. I u životu i u sportu pobjeda uvijek na kraju počasti one koji se za nju bore.

VJESNIK online, 25. 4. 2009.

Prilagođenih vozila manjka zbog preskupe opreme

Prilagodba vozila za vozačke ispite

Grad Zagreb predstavio je u petak ispred Poglavarstva posebno prilagođeno vozilo za polaganje vozačkog ispita za osobe s invaliditetom. Donacija prilagodbi komandi, čija cijena doseže i 60.000 kuna, uručena je Željku Beku, instruktoru Autoškole »Miramar«.
»Ovo je jedini automobil u Hrvatskoj prilagođen polaganju za osobe s invaliditetom. Radim više od 20 godina s invalidima, a svi instruktori koji se tu i tamo pojave s automatskim mjenjačem ubrzo odustaju«, kazao je Bek. Pojasnio je da u tom poslu nema zarade te da su komande izrazito skupe, stoga je upravo to i glavni razlog zašto se malo instruktora uključuje u ovu vrstu rada.
Također je rekao da je kod polaganja vozačkog ispita jedina razlika između ostalih kandidata i osoba s invaliditetom u tome što potonji sve rade rukama. Cijena polaganja vozačkog ispita za invalide je oko 6000 kuna, a godišnje se pojavi oko četrdesetak kandidata s nekim tipom invalidnosti. Gradonačelnik Milan Bandić kratko je rekao da se očekuje i još jedno vozilo prilagođeno osobama s invaliditetom čije će komande i njihovu ugradnju financirati Grad.
Manda Knežević, predsjednica Hrvatske udruge paraplegičara i tetraplegičara, kazala je da je svaka integracija osoba s invaliditetom bitna za društvo. »Problem je što su autoškole privatizirane tako da sami vlasnici snose troškove pa tako i ugradnju komandi«, istaknula je Knežević.

Martina Cikojević

VJESNIK online, 25. 4. 2009.

Jasen Mesić: Zagreb se nedovoljno brine za osobe s invaliditetom!

Kao jedan od projekata koje će pokrenuti ako postane gradonačelnik, Mesić najavljuje nabavku taksija prilagođenih osobama s invaliditetom

Na problem nedovoljne brige za osobe s invaliditetom u Zagrebu upozorio je u petak na tiskovnoj konferenciji kandidat za gradonačelnika koalicije HDZ-HSS-HSLS Jasen Mesić. On je obišao i neke lokacije u centru grada koje svjedoče o tome koliko svakodnevni život invalida može biti otežan zbog neodgovarajućih ili nepostojećih rješenja.
Tako, na primjer, građevinske skele na Cvjetnom trgu otežavaju kretanje invalidima, a zgrada Pravnog fakulteta nema osiguran pristup. Jedan od gorućih problema je i nedostatak WC-a za invalide u centru grada, na što je upozorio Hrvoje Belamarić, poznati borac za prava osoba s invaliditetom.
»Jedini WC kojim se invalidi mogu poslužiti jest onaj u Bakačevoj ulici u blizini katedrale. Što bi značilo, s oproštenjem, da ako nam je sila, trebamo to obaviti u gaće«, rekao je Belamarić. Dodao je kako, kada su u pitanju rješenja za osobe s bilo kakvim poteškoćama, ne smije biti stranačkih razmirica.
»Invalide se shvaća kao socijalnu kategoriju, a u njihovo obrazovanje se ni najmanje ne ulaže. Samo u Zagrebu 50 ih je posto neobrazovanih, a da su ekonomski neovisni, ne bi bili toliko ranjivi«, zaključio je Belamarić.
Istaknuo kako treba raditi na edukaciji, školovanju i prekvalifikaciji osoba s invaliditetom, koje mogu još puno toga ponuditi društvu. »Neprimjerenog 'urbanizma', to jest gradnje, ima na svakom koraku što se tiče centra. S druge strane, WC-a nema nigdje na Cvjetnom trgu, kao ni Trgu bana Jelačića, a po nekim stvarima neprimjerena je i Tkalčićeva ulica«, spomenuo je Belamarić. S njim se složio i Jasen Mesić te kazao da invalidi, prije svega, ne trebaju milostinju jer su sposobni raditi.
»Treba izdvojiti više sredstava za zapošljavanje, podučavanje i prekvalificiranje osoba s invaliditetom, jer one kao i drugi mogu razviti svoje potencijale. U Gradskom uredu za zdravstvo trenutačno je zaposlena samo jedna osoba s invaliditetom, što je premalo«, kazao je Mesić.
Smatra kako je projekt niskopodnih tramvaja dobar, ali nepotpun ako i sama stajališta nisu prilagođena, a gradu nedostaje i jedan info-pult na kojem bi osobe s invaliditetom mogle dobiti neke potrebne informacije. Također, prema njegovu mišljenju, svaka javna ustanova u gradu trebala bi imati omogućen pristup osobama s invaliditetom.
Kombije za invalide koje je nabavio Grad Mesić smatra preskupima, ali i nedovoljnima, a natuknuo je kako je načuo da se radi o teretnim kombijima. Kao jedan od svojih budućih projekata, ako postane gradonačelnik, najavljuje nabavku taksija za invalide koji će im olakšati kretanje po gradu.

U borbu protiv žvaka, grafita i javnih sramota!
Jasen Mesić, predsjednik Gradskog odbora HDZ-a i kandidat za gradonačelnika, odgovorio je novinarima na još poneka pitanja koja zanimaju javnost ako baš on postane novi zagrebački gradonačelnik. Tako bi se Mesić sa žvakaćim gumama zalijepljenim na cestama borio kemijskim metodama čišćenja, a uspješno uklanjanje žvaka, kao i grafita, ovisi, po njemu, o dobroj i kvalitetnoj tehnici. Što se tiče pljuvanja i mokrenja na javnim mjestima, smatra ih poslom za komunalne redare te bi za takvu »javnu sramotu« naplatio i dobre kazne. Ipak, misli kako ima i bitnijih problema s kojima su Zagrepčani suočeni. Stariji građani koji za vrijeme špice idu na tržnicu i stvaraju »čep« u tramvajima po njemu ne predstavljaju problem i to ne bi rješavao. »Volim građane Zagreba, bili oni stari ili mladi, i svatko ima pravo ići na tržnicu kada ga je volja«, rekao je Mesić. Što se tiče Zoološkog vrta i činjenice da u njemu već dugo nema žirafa, a ni slonova, obećao je da bi slušajući želje građana nabavio one životinje koje oni žele vidjeti u Zoološkom vrtu. Kao i ponudu Zoološkog vrta, namjerava proširiti i turističku ponudu grada i uvesti neke nove sadržaje.

Sanja Torbica

Jutarnji LIST online 28.04.2009 07:49

‘Mi smo tu i mi možemo’

Piše: Velibor Panić

Vojin Perić u jednoj kazlišnoj sceni Razvojem informatičke tehnologije sve se više poslova obavlja računalom, čime osobe s invaliditetom mogu podjednako konkurirati zdravim ljudima za posao

ZAGREB - Zastarjeli princip ‘Mi ne možemo, pomozite nam’, kojim su se osobe s invaliditetom vodile prije 15 do 20 godina, danas su odlučile zamijeniti novim - ‘Mi smo tu i mi možemo’. Ne traže sažaljevanje društva ili priliku za posao samo zato da bi poslodavci u očima društva ispali senzibilni, oni zaista mogu, dokazuju to mnogi primjeri, konkurirati na tržištu rada, a katkad svojim sposobnostima i talentima nadmašiti potpuno zdrave osobe.

Moderna tehnologija

Svaki građanin koji je jučer otvorio najpoznatiji internetski pretraživač Google, najvjerojatnije se iznenadio izgledom loga te megatvrtke. Ovaj put jedan od najpoznatijih svjetskih brendova bio je ispisan na Brailleovu pismu, u sklopu obilježavanje 200. obljetnice rođenja Louisa Braillea. Iako bi se takav potez mogao prikazati kao komercijalni trik i licemjerna senzibilnost te tvrtke, novinar Jutarnjeg lista sasvim je slučajno prije nekoliko mjeseci doznao da je šef odjela za razvoj Googlea u Dublinu gluha osoba. Svojim idejama Google će pokušati internetski svijet približiti gluhim i slijepim osobama, a najpoznatija svjetska tražilica uskoro bi mogla zaživjeti i u svojem zvučnom obliku. Bit će dovoljno, rekao nam je to u ožujku ove godine zaposlenik Googlea Yves Taquet, izgovoriti željenu riječ, a rezultati će biti “izlistani” u svojem zvučnom obliku.

Svoju priliku u razvoju moderne tehnologije vidi i aktivist zagrebačke udruge Zamisli Denis Marijon, koji smatra da se sve više poslova obavlja računalom. Time osobe koje su baš poput njega osuđene na život u invalidskim kolicima mogu ravnopravno konkurirati za svaki takav posao.

Odustao zbog stepenica

Međutim, situacija je u društvu takva da mnogi poslodavci nude invalidima posao, kaže Marijon, “samo zato da bi se pokazali”, što njegovi kolege i on ne prihvaćaju.
Denis Marijon i prijatelji
- Kolega je napravio Bibliju na brajici, na pismu za slijepe štampamo i vizitke, sudjelujemo na Danu karijera. Posebnu podršku dajemo studentima, a pozdravljamo i inicijative fakulteta koji su prilagodili programe, literaturu itd. za studente. Neki fakulteti u Zagrebu prilagodili su ulaze osobama s invaliditetom, no postoje i oni koji to još nisu učinili. Osobno poznajem jednog studenta koji je pokušao upisati jedan fakultet, ali je odustao kada je vidio stepenice. I to samo stepenice - kaže Marijon.

Nevjerojatnom voljom i upornošću zadivljuje i slabovidna studentica Marija Mikulić koja je nedjeljni kros na Bundeku u konkurenciji zdravih studenata “istrčala” na zavidno drugo mjesto. Lani je na istom krosu u organizaciji Sportskih novosti odnijela pobjedu. Osim osoba s invaliditetom koje postižu sportske uspjehe, postoje i oni zaljubljeni u umjetnost. Iako je slijepim glumcima teže, Vojin Perić iz Hrvatskog kazališta slijepih ostvario je zavidnu glumačku karijeru. Iduće će godine obilježiti 30. obljetnicu rada. - Ja od toga živim i ne mogu reći da mi je loše. Međutim, jako je teško doći do uloge u kazalištu kada ste slijepa osoba poput mene. Sve svoje uspjehe vežem uglavnom uz kazalište, ali uz to pišem, imam izlete u svijet filma. Iako je naše društvo napravilo veliki iskorak u odnosu prema invalidima, neke se stvari nisu promijenile. Doplatak za invalidnost još uvijek je najniži u Europi. Iznosi samo 50 eura, što je dvostruko manje nego, primjerice, u Albaniji, koja se tretira kao nerazvijena zemlja - kaže Perić.

‘Film s invaliditetom’stvorili gluhi ton majstor i slijepi direktor kamere

Ne prilaziti osobama s invaliditetom podcjenjivački jedna je od poruka “Filma s invaliditetom” redatelja Marija Kovača koji je nedavno prikazan u Kinu Europa. Posebnost je tog filma, u kojem su glumili naši sugovornici Vojin Perić i Denis Marijom, ta što su ga stvarale upravo osobe s invaliditetom, i to tako da se svatko od njih okušao u onom aspektu snimanja filma u kojem je zdravstveno onemogućen. Tako je direktor kamere slijep, ton majstor gluh, a akcijske (anti)heroje u filmu su glumile osobe u invalidskim kolicima.

Film, s druge strane, “standardna publika’ može teško pratiti jer se zbog pomoćnih sredstava stvara svojevrsni šum u komunika-cijskom kanalu.

Večernji list 3. 05. 2009. | 17:56

INVALIDI Predstavljen ured pravobraniteljice za osobe s invaliditetom

Štite i promiču prava invalida

Autor STELA FILIPI

Pravobraniteljica za osobe s invalidnošću Anka Slonjšak

Foto: STELA FILIPI

ZADAR - U Zadru je danas gostovala Anka Slonjšak, prvobraniteljica za osobe s invalidnošću koja je u Zadarskoj županiji u sklopu tribine Prava osoba s invaliditetom - međunarodna suradnja predstavila rad njihova ureda.

Cilj tribine je bio da predstavi rad ureda i upozna sve zainteresirane s programima, potrebama i problemima udruga osoba s invalidnošću Zadarske županije i da uspostavi suradnju s institucijama.

Kako je istaknula sama pravobraniteljica, ured ima za cilj da štiti, prati i promiče prava osoba s invaliditetom, da unaprjeđuje kvalitetu življenja osoba s invaliditetom ali također mu je cilj da takvim osobama i njihovim obiteljima pomaže i da im putem njihovih upita predlaže mjere i daje razne preporuke.

Ured je s radom započeo 1. srpnja 2008. godine i treći je takve vrste u Europi nakon Švedske i Austrije, a kako ističe pravobraniteljica Slonjšak, do sada su se najčešći njihovi upiti odnosili na nepoznavanje svojih prava, nedovoljnu primjenu zakonskih propisa, posebno u područjima zapošljavanja, pristupačnosti usluga, komunikacijskih i arhitektonskih barijera, raznih oblika diskriminacije, nasilja i drugog.

U raspravu su se odmah uključili zadarski liječnici i čelni ljudinekoliko institucija, a jedna od zadarskih vještakinja iz HZMO-a upozorila je na nepravilnosti s kojima se susreće prilikom vještačenja kod neuromuskularnih bolesti koje su izbačene s liste tjelesnih oštećenja.

Kazala je da se liste hitno moraju promijeniti i vratiti na staro.

VJESNIK online, 4. 6. 2009.

Kosor: Osobe s invaliditetom dodatno se stigmatiziraju

Ministrica Kosor i pravobraniteljica za osobe s invaliditetom Slonjšak

Jadranka Kosor istaknula je kako se mora pronaći način da se u Hrvatskoj usuglase termini

ZAGREB - Potpredsjednica Vlade i ministrica obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti Jadranka Kosor otvorila je u srijedu okrugli stol s temom »Terminologija osoba s invaliditetom i temeljne odrednice Zakona o suzbijanju diskriminacije« koji je organizirao Ured pravobraniteljice za osobe s invaliditetom. Ministrica Kosor istaknula je kako se mora pronaći način da se u Hrvatskoj usuglase termini, a pri tome će pomoći i zaključi s okruglog stola. »Velika je stvar što imamo i Ured za osobe s invaliditetom , a osobno ću predložiti da se svi popisi i zakoni koji se na bilo koji način tiču svih građana Hrvatske daju na mišljenje Uredu pravobraniteljice za osobe s invaliditetom«, rekla je potpredsjednica Vlade. Istaknula je kako je to najbolji način da se izbjegnu mogući propusti i nesporazumi te da se formira jedinstveno stajalište kako bi se izbjegle dodatne diskriminacije osoba s invaliditetom. Jadranka Kosor napomenula je kako se često puta nenamjerno koriste termini, poput osobe s posebnim potrebama ili invalidne osobe, koji dodatno stigmatiziraju i ponižavaju osobe s invaliditetom. Osvrćući se na lokalne izbore, potpredsjednica Kosor naglasila je kako je potrebno napraviti analizu na koliko je lista bilo osoba s invaliditetom te koliko ih je izabrano. »Vlada može napraviti dobre zakone, no da bi se oni provodili, mora postojati razumijevanje na lokalnoj razini«, dodala je ministrica Kosor. [Anita Končar]

VJESNIK online, 30. 6. 2009.

Ruše barijere u glavama ljudi

Hrvatski atletičari s invaliditetom još su jedanput pokazali da se unatoč invaliditetu mogu baviti sportom i postizati sjajne rezultate, a svojim uspjesima da mogu biti najbolji ambasadori Hrvatske

KATARINA DIMITRIJEVIĆ HRNJKAŠ

Osobe s invaliditetom imaju iste potrebe kao i svi ostali ljudi, jednaku potrebu za socijalnom uključenošću, obrazovanjem, radom, uključivanjem u društvene aktivnosti, kulturu i politiku, ali im je potrebna pomoć cijelog društva kako bi svoje potrebe i ostvarili. Te riječi uzastopno ponavlja potpredsjednica Vlade Jadranka Kosor koja koristi svaku priliku kako bi dala punu podršku u svoje osobno ime, ali i u ime Vlade, radu i naporima udrugama osoba s invaliditetom.
Ništa drugo nije bio ni posljednji susret potpredsjednice s atletičarima s invaliditetom koji su se nedavno vratili s Otvorenog europskog atletskog prvenstva za slijepe i slabovidne osobe u Rodosu u Grčkoj, gdje su se naši sjajni sportaši vratili s čak šest odličja. Time su još jednom pokazali da se unatoč invaliditetu mogu baviti sportom i postizati sjajne rezultate, a svojim uspjesima da mogu biti najbolji ambasadori Hrvatske.
Kao što je i sam izbornik reprezentacije Branko Omazić kazao, do Paraolimpijade u Pekingu malo tko je znao za naše sportaše s tjelesnim invaliditetom, no njihov sjajan nastup dao im je kartu u ruke za sva ostala europska i svjetska natjecanja te su već primili pozivnicu za iduću paraolimpijadu u Londonu, gdje se očekuje nastup pozamašnog broja naših natjecatelja. Omazić obećava, čak njih četrdesetak. Kao što je potpredsjednica Kosor rekla, svojim uspjesima pomažu prije svega rušenju predrasuda u glavama ljudi. Da u tome imaju podršku s najviše državne instace, od same Vlade, govori i činjenica da je lani ustrojen Ured pravobraniteljica za osobe s invaliditetom koji ima rijetko koja zemlja. A na njegovo je čelo stala Anka Slonjšak, i sama invalid, koja svojom rijetko zapamćenom upornošću i radom pokazuje da su uspjesi mogući. I zahvaljujući projektu osobnog asistenta pod okriljem Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti invalidi su dobili još jednu pomoć u ostvarenju svih svojih potreba, jer im asistenti kao produžena ruka pomažu u svakodnevnim stvarima, od odlaska liječniku pa do najobičnije šetnje po zagrebačkoj »špici«. Projekt će biti zaokružen uskoro očekivanim zakonom. Hrvatska postaje sve dostupnija zemlja invalidima, zemlja koja ih zna poštovati i pomagati im. Uostalom, to je i moralna obveza društva u kojem invalidi čine čak 11 posto populacije.

Jutarnji LIST online, 06.09.2009 16:52

Dr. Mirjana Krizmanić, umirovljena profesorica Filozofskog fakulteta:
Sve se manje cijeni pošten rad, marljivost i odgovornost

Dr. Mirjana Krizmanić Doživljaj bogatstva ili siromaštva često ne ovisi samo o stvarnom materijalnom stanju pojedinca, već o tome s kim se u svojoj sredini uspoređuje, što očekuje da bi trebao imati ili da mu „po pravu pripada“, potrebama koje može ili ne može zadovoljiti, osobama koje su o njemu/njoj ovisne, postojanju ili nepostojanju stalnog prihoda i mnogim drugim čimbenicima.

U društvu poput našeg u kojem materijalni status najčešće ne ovisi o osobnom radu i zalaganju, obrazovanju i sposobnostima, mnogi se ljudi koji uredno žive svoj život i obavljaju svoje dužnosti smatraju siromašnima, jer unatoč svojim nastojanjima jedva preživljavaju, dok se drugi bahato razbacuju novcem kojeg su stekli bez „truda i motike“. Mi smo, osim toga, iz društva u kojem su socijalne razlike bile daleko manje pa je većina bila na sličnoj razini, odjednom postali društvo u kojem postoje ogromne razlike, pa su tako na jednom kraju oni koji su odjednom postali vlasnici dvoraca s jezerima i teniskim igralištima, a na drugom, na primjer, umirovljeni učitelji ili profesori koji nakon podneva posjećuju tržnice ne bi li našli koju upotrebljivu glavicu salate ili odbačenu voćku. Ima u našem društvu i mnogo uistinu siromašnih, koji se ne mogu zaposliti ili rade, a ne dobivaju plaću, mnogo onih koji su odradili cijeli radni staž pa jedva žive sa svojom mirovinom, dok oko njih živi 4 do 5 puta više privilegiranih umirovljenika s dvostruko većom mirovinom od njihove.

Kruh i krigla vode Kad bismo u nekom dobro kontroliranom istraživanju mogli kako treba ispitati doživljavaju li Hrvati sebe uistinu siromašnima i na čemu se sve taj doživljaj siromaštva temelji, vjerujem da bismo ustanovili da se ne radi samo o doživljaju neimaštine, već i o doživljaju nepravde zbog koje je do te neimaštine došlo, doživljaju straha od budućnosti društva u kojem se to moglo dogoditi, očaju zbog činjenice da mnogi sposobni, marljivi i obrazovani mladi ljudi ne mogu dobiti posao za kojeg su se školovali, a svakodnevno mogu u novinama pročitati da su na takvim mjestima zaposleni nečiji poluobrazovani ili čak i sasvim neobrazovani rođaci, prijatelji, djeca i unuci, supruge i ljubavnice, tete i stričevi.

Na sve je to došla svjetska kriza, koja je samo otkrila našu odavno postojeću prezaduženost i nesposobnost upravljanja državom koju smo konačno dobili, pa se standard većine ljudi još dodatno smanjio. Sve to kod mnogih ljudi može doprinijeti doživljaju siromaštva, u koji se u sve većoj mjeri ugrađuje i strah od onog što nas sutra čeka.

Ali uz materijalno osiromašenje i nesigurnost kojoj su izloženi, mnogi bi se Hrvati trebali smatrati osiromašenima i zbog toga što se u našem društvu izgubilo mnogo vrijednog što smo nekad imali, a gubitak svake vrijednosti čini nas siromašnijima. Sve se manje cijeni pošten i predan rad, marljivost i lojalnost, odgovornost i solidarnost. Oni koji požrtvovno rade za male plaće smatraju se budalama, a oni koji usto još nalaze snage i za rad u opću korist, nerijetko mogu čuti savjet da posjete koju psihijatrijsku ustanovu. Više nije sramota biti uhvaćen u laži i prijevari, krađi ili pljački, da o sukobu interesa uopće i ne govorimo. Sve je to kad se otkrije samo i isključivo krivnja onih koji su to objavili i time narušili „ugled naše zemlje“, „našeg sveučilišta ili „našeg zdravstva“. Pa kako da se onda, za ime Božje, ne osjećamo siromašnima?

VJESNIK online, 10. 9. 2009.

Dodijeljene 82 svjedodžbe informatičkog obrazovanja

Tečaj je projekt Udruge invalida Samobora i Svete Nedelje da bi se poboljšala kvaliteta života, zapošljavanja i društvene uključenosti osoba s invaliditetom kroz informatičko obrazovanje

SAMOBOR - Na svečanosti u Pučkom otvorenom učilištu podijeljene su svjedodžbe osobama s invaliditetom koje su završile tečaj informatičkog obrazovanja i edukacije u sklopu projekta »Znanje i kompetencije, prilika za osobe s invaliditetom«.
Svjedodžbe su dobile 82 osobe s invaliditetom koje su završile tečajeve za zvanje računalnog operatera, specijalista za poslovnu informatiku, web-dizajnera i grafičkog dizajnera. Tečaj je projekt Udruge invalida Samobora i Svete Nedelje, a financiralo ga je Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi da bi se poboljšala kvaliteta života, zapošljavanja i društvene uključenosti osoba s invaliditetom kroz njihovo informatičko obrazovanje. Jedan od polaznika tečaja bio je i Silvio Mucko koji je rekao kako je održani tečaj odličan primjer kako se i osobe s invaliditetom mogu uključiti u zajednicu i svojim radom pridonijeti njezinom boljitku. Silvio je završivši tečaj za web-dizajnera odmah dobio priliku pokazati naučeno na poslu dizajniranja internetske stranica Udruge invalida Samobora i Svete Nedelje, koja mu je tu zadaću povjerila.
Voditeljica projekta Davorka Amić istaknula je kako se obrazovanje pokazalo kao najbolji instrument borbe protiv socijalne isključenosti osoba s invaliditetom i istaknula kako je cilj projekta bio »ne podijeliti ribu, nego naučiti članove Udruge kako da sami ulove ribu« i snađu se na sve zahtjevnijem tržištu rada.

Marko Henč

VJESNIK online, 15. 9. 2009.

Otvoreno natjecanje »Web za sve«

Svi autori i korisnici internetskih sadržaja koji prate CARNetovu korisničku mrežu mogu se prijaviti na natjecanje webova - Webfestival 2009., i to sve do 2. listopada, na adresi http://webfestival.carnet.hr/ 2009/prijava. Cilj festivala je potaknuti korisnike i autore na internetu, osobito autore web-stranica javnih i obrazovnih ustanova te digitalnih obrazovnih materijala, da obrate pažnju na karakteristiku internetskih sadržaja. Naime, u procjenu će biti uključene internetske stranice i sjedišta koja do 2. listopada svoje sadržaje učine pristupačnijim i prijave se na natjecanje. [A. Končar]

VJESNIK online, 22. 9. 2009.

ECDL diplome dobilo 29 slijepih i slabovidnih osoba

Informatičko usavršavanje upisano u radne knjižice. Tečaj je završilo njih 29, četvero je pred završetkom, a pet je odustalo

Polaznici tečaja informatičkog opismenjavanja u Hrvatskoj udruzi za promicanje i razvoj tiflotehnike (HUPRT) u ponedjeljak su, na Tribini grada Zagreba, dobili svoje ECDL diplome koje će im biti upisane u radne knjižice. Nakon sedam mjeseci program je završilo 29 polaznika, četiri korisnika su pred završetkom, a petero ih je odustalo.
»Ova vrsta opismenjavanja je svojevrsno usavršavanje, a diplome smo podijelili u tri kategorije: ECDL operater, specijalist i napredni korisnik. S tim diplomama korisnici mogu raditi u pozivnim centrima ili službama servisnih informacija te u administrativnim poslovima«, rekao je Nikola Glibo, predsjednik HUPRT-a. Program je financijski poduprlo Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, a predavači i stručni suradnici bili su članovi Hrvatskog informatičkog saveza i Učilišta Algebra.
»Drago mi je što smo dio vašeg projekta jer je informatička pismenost danas nužna, a nadam se da će ovaj program postati i dio obrazovanja za slijepe i slabovidne osobe te da će im otvoriti vrata za tržište rada«, istaknula je Mira Pekeč Knežević, zamjenica pravobraniteljice za osobe s invaliditetom. Pročelnica Gradskog ureda za socijalnu skrb i osobe s invaliditetom Višnja Fortuna istaknula je kako će Grad i dalje poticati obrazovanje osoba s invaliditetom.
»Dobio sam diplomu za ECDL specijalista, a i sam držim tečajeve jer imam 30 godina radnog iskustva. Ova diploma više znači mladima jer im daje veću šansu za zapošljavanje«, rekao je Nijaz Škaljo, polaznik programa.

Marina Bencun

Slobodna Dalmacija on-line 11.10.2009. | 12:05

SJEVER I JUG: Lažnjaci u penziji

Doista mi je pun kufer tih lijenčina i neradnika, bez ikakva valjana razloga umirovljenih u najboljim godinama života, koji žive na grbači zaposlenika i njihovih poslodavaca, pritisnutih enormnim poreznim nametima države posve izgubljenog kompasa, odlučne da pljačka one koji rade i šakom i kapom dijeli novac iz proračuna onima koji planduju i zaobilaze posao u širokom luku.

Imam čvrst alibi i puno moralno opravdanje za takvu tvrdnju: nakon 37 godina neprekinutog radnog staža, u zvanju koje je Winston Churchill proglasio divnim ako ga se što prije napusti, radeći svakodnevno svoj novinarski posao, gnušam se nad neradnicima koji su se raznim smicalicama, lažnim potvrdama i plemenskim vezama dokopali prijevremene mirovine, pa sada obilje slobodnog vremena troše bauljajući po sportskim kladionicama i birtijama, ispijajući pive ili gemište, metiljajući o nogometu i predsjedničkim kandidatima ili radeći na crno nekoliko sati na dan, od čega zarađuju više nego liječnik, sudac ili profesor s reguliranim radnim statusom.

Kakva je to država u kojoj je prosječna dob umirovljenika 50 godina, a oko 73.000 stanovnika penzionirano je u dobi od 35 do 49 godina? Kako te fulirante nije stid priznati da im je samo 40 godina i da su već umirovljenici, jednako kao i starci koji su cijeli svoj radni vijek odradili u nekakvoj željezari, koksari, Janku Gredelju ili Salonitu, a danas se hrane u pučkim kuhinjama?

Smije nam se civilizirani svijet, rugaju nam se zemlje u kojima je takav omjer zaposlenih i prerano umirovljenih posve nezamisliv, Svjetska banka podignula je kažiprst upozorenja, a mi se samo tupo gledamo, sliježemo ramenima i zajedničkim odricanjem hranimo lijene bitange u najboljim godinama života.

Ne samo što nam treba hitna revizija sramotne pretvorbe iz razdoblja stvaranja države, kako bi se otkrilo tko je opljačkao sva dobra naših očeva i djedova, armije pravih umirovljenika koji nakon desetljeća predanog rada kopaju po kantama za smeće, nego nam treba i hitna pretvorba neradnika u radnike, neovisno o tome je li riječ o braniteljima, policajcima, baletanima ili sijačima šećerne repice.

Jer jednostavno nije normalno, izuzmu li se opravdani zdravstveni razlozi, da ljudi u najboljim godinama ništa ne rade, primaju mirovinu i opterećuju državni proračun koji se puni stalnim povećanjem nameta onima kojima pošteno rade svoj posao.

Nakon što smo se dogovorili da petnaestak godina nakon završetka rata više nećemo otkrivati nove branitelje, nakon upozorenja analitičara da će se broj nezaposlenih do kraja godine popeti na vrtoglavih 300.000, ali i nakon poraznog saznanja da u ovoj zemlji najlošije prolaze oni koji rade, vrijeme je da se Vlada, Sabor i Pantovčak zapitaju kamo ide ova zemlja?

I da jedini odgovor ne bude sočna psovka, iako se takav, kao prvi na jeziku, nameće kao najlogičniji. Nezaposleni i prerano umirovljeni, dakle ljudi bez rada kao uporišta vlastite egzistencije, zapravo su ljudi bez stvarnog identiteta, izgubljeni u vremenu i prostoru i vjerojatno samo prividno zadovoljni time što žive na tuđoj grbači, kao socijalni slučajevi ili penzionerski lažnjaci.

I sve se to događa u zemlji pogođenoj demografskom katastrofom, u kojoj je više ljudi starijih od 65 godina nego djece do 15 godina. Čudno je što svi ti prerano umirovljeni lažnjaci, lažni invalidi, lažni generali i lažni socijalni slučajevi nisu zatražili da im Sabor izglasa praznik nerada, koji bi se sa spajanjem dana mogao protegnuti na veći dio godine, s iznimkom Prvog maja, blagdanom onih malobrojnih koji nešto rade.

Jesu li lijenčine i neradnici, korisnici prijevremenih i natprosječno visokih povlaštenih mirovina, sretniji i zadovoljniji od onih koji rade? Ne vjerujem, jer ljudi koji su izbjegli podvrgavanje radnoj disciplini i obveze zaposlenika zapravo su invalidi duha i samo prividni pobjednici u mutnim poslovima kojima se bave, a u stvarnosti gubitnici svega onoga što ih definira ljudskim bićima, korisnim i ponosnim članovima ljudske zajednice.

Mogao bi se taj problem riješiti relativno jednostavno, postrojavanjem balavih umirovljenika i provjerom njihovim zdravstvenih i radnih sposobnosti, ali je vlast prelijena da se uhvati u koštac s problemom koji nas svrstava među države s posebnim potrebama. Ili možda i država računa na prijevremenu mirovinu, kako bi se mogla preseliti u sportske kladionice i birtije i živjeti sretno do kraja života na grbači nekolicine bedaka koji još rade?

REPUBLIKA HRVATSKA - PRAVOBRANITELJICA ZA OSOBE SA INVALIDITETOM

12. listopada 2009. godine pravobraniteljica održala dva izlaganja na stručnom skupu Web pristupačnost: Web za sve!

13. 10. 2009.

12. listopada 2009. godine pravobraniteljica održala dva izlaganja na stručnom skupu Web pristupačnost: Web za sve! Skup se održao u sklopu Webfestivala 2009., događanja koje tradicionalno prati CARNetovu korisničku konferenciju, a ove godine se bavio temom web pristupačnosti, odnosno prilagođavanja web sadržaja korisnicima s invaliditetom, specifičnim teškoćama učenja te korisnicima treće životne dobi.

Teme o kojima je na skupu bilo riječi obuhvaćale su uvod u područje web pristupačnosti, pomoćne tehnologije koje osobama s invaliditetom omogućavaju pristup i korištenje sadržaja na Internetu, pristupačnost digitalnih obrazovnih materijala kao i pristup obrazovanju na daljinu, pravni okvir za osiguravanje web pristupačnosti u Hrvatskoj i Europi te prezentaciju aktualnih projekata u Hrvatskoj koji se bave tom važnom temom.

Stručni skup bio je namijenjen širokoj javnosti, a osobito pripadnicima akademske i školske zajednice, web dizajnerima i stručnjacima koji se bave webom, autorima i izdavačima digitalnih obrazovnih materijala, javnim službama, knjižnicama i drugim važnim akterima na tom području.

Pravobraniteljica je održala izlaganje na temu Pomoćne tehnologije za korištenje Interneta i sadržaja na Internetu za osobe koje imaju poteškoće s motorikom ruku i Pravni okvir za osiguravanje web pristupačnosti u Hrvatskoj.

Uz pravobraniteljicu i niz hrvatskih stručnjaka iz obrazovne zajednice te relevantnih institucija i nevladinih organizacija, na skupu je govorio i stručnjak na području web pristupačnosti iz World Wide Web konzorcija, gospodin Shadi Abou-Zahra. Dan nakon skupa pravobraniteljica je u svom Uredu održala sastanak s gospodinom Abou-Zahrom i predstavnicima Udruge Zamirnet, suorganizatorom skupa. Udruge Zamirnet u suradnji s udrugama osoba s invaliditetom i akademskom zajednicom radi na projektima kojima se ostvaruje pristupačnost internetskih sadržaja. Na sastanku je dogovorena suradnja Ureda i Udruge pri čemu će Ured u skladu sa svojim zakonskim ovlastima pružiti potporu projektima Udruge kako bi što više internetskog sadržaja učinilo pristupačnim osobama svih vrsta invaliditeta, ali i starijoj populaciji što čini oko 65 % korisnika Interneta.

Vjesnik online 06.11.09

»Surfaju« internetom i dopisuju se s unucima

Organizirane besplatne informatičke radionice za umirovljenike. Svladavaju se osnove korištenja računala, pretraživanje interneta, dopisivanje e-poštom te pisanje i pospremanje dokumenata

Da bi ovladale tajnama interneta i olakšale komunikaciju s prijateljima i rodbinom u inozemstvu, umirovljenica Antonija Jušić i Ankica Limpić upisale su se na besplatne informatičke radionice koje za umirovljenike organizira Knjižnica grada Zagreba.
»S internetom je počela jedna nova era, a budući da se svi moji znanci koriste računalom, ne želim ostati informatički nepismena«, navela je kao jedan od razloga za pohađanje tečaja Antonija Jušić. Kazala je kako je zadovoljna svojim učiteljicama jer su izuzetno strpljive pa neke stvari može ponavljati sve dok ih ne zapamti.
»Budući da tražim i novog kućnog ljubimca, a to je toy pudlica, pri tome će mi pomoći i internet«, objasnila je Jušić. Ankica Limpić upisala se na tečaj da bi mogla biti u kontaktu s unucima koji žive u Finskoj.
»Prošli sam tjedan unuku poslala e-poštu, a danas očekujem odgovor«, dodala je. Kaže kako kod kuće nema računalo, a neće ga ni nabavljati jer se boji visokih telefonskih računa. Radionica informacijske pismenosti za treću životu dob u knjižnici se održava utorkom i četvrtkom od 10 do 12 sati.
Prema riječima voditeljice radionica Sanje Bunić, program se provodi od početka travnja, a do sad ga je prošlo sedamdesetak umirovljenika.
»Budući da je interes velik, popunjeni su termini sve do sredine siječnja iduće godine«, rekla je voditeljica programa te dodala kako u knjižnici primaju donacije računala. Svi koji se odluče na tečaj savladat će osnove korištenja računala, pretraživanje interneta, dopisivanje e-poštom te pisanje i pospremanje dokumenata.

Anita Končar

HRT 18.11.09.

Gorući problemi osoba s invaliditetom

Pravobraniteljice za osobe s invaliditetom Anka Slonjšak održat će konferenciju na kojoj će iznjeti iskustva u jednogodišnjem radu Ureda te istaknuti gorće probleme osoba s invaliditetom u Hrvatskoj.

Na konferenciji će sudjelovati i ministar obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti Tomislav Ivić te predsjednik Zajednice saveza osoba s invaliditetom Hrvatske dr. Zorislav Bobuš.

19.11.09

A. Slonjšak: Ne štedite na osobama s invaliditetom

ZAGREB - Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom Anka Slonjšak u srijedu je na konferenciji za novinare, u povodu prve obljetnice rada tog ureda, pozvala Vladu da usprkos teškoj gospodarskoj situaciji ne smanjuje proračunski novac na stavkama koje osobama s invaliditetom i djeci s teškoćama u razvoju omogućuju očuvanje zdravlja, obrazovanje i zapošljavanje. »Neprihvatljivo je da jedinice lokalne i područne samouprave nisu u suradnji s državnim institucijama uspjele osigurati novac za financiranje pomagača u nastavi koji bi barem dijelu djece s teškoćama omogućio da se zajedno sa svojim vršnjacima školuju u redovnim školama«, rekla je Anka Slonjšak. Po njezinoj ocjeni, i dalje je prisutna praksa koja onemogućuje stjecanje onih znanja i vještina koje će osobama s invaliditetom omogućiti zapošljavanje na otvorenom tržištu rada, jer se još uvijek obrazuju za zanimanja koja tržište više ne treba. [Hina]

Vjesnik online 20.11.09

Pravobraniteljica: Problemi s pristupom informacijama

ZAGREB - Osobe s invaliditetom često su diskriminirane zbog fizičke nepristupačnosti i nemogućnosti pristupa informacijama, istaknuto je u četvrtak na sastanku pravobraniteljice za osobe s invaliditetom Anke Slonjšak s predstavnicima institucija za zaštitu ljudskih prava u Hrvatskoj u povodu prve obljetnice rada njezina ureda.
Posebno velike probleme s pristupom informacijama imaju osobe u seoskim sredinama, rekla je Slonjšak. Istaknula je kako ljudi često govore o tome da su diskriminirani, no, dodala je, trebalo bi poraditi na tome da shvate što je to diskriminacija u pravome smislu riječi, čime bi im postalo razvidno kada su im povrijeđena prava. Gordana Lukač-Koritnik, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, smatra da nam nije potrebno »poboljšanje« zakona i institucija, nego one koje imamo treba početi primjenjivati. Predstavnica UN-ova programa za razvoj Jasmina Papa pozvala je Ured pravobraniteljice za osobe s invaliditetom da im se pridruži i potpiše Povelju o pristupačnosti, koju su dosad potpisali svi istarski gradovi. Ta se pristupačnost ne odnosi samo na fizičku pristupačnost, nego i na pristup informacijama, napomenula je Jasmina Papa. U povodu prve obljetnice rada Ureda pravobraniteljice za osobe s invaliditetom, u četvrtak će u njegovim prostorijama biti otvorena i izložba Marije Hrženjak »Među nama«, koja mnogim fotografijama prikazuje emocionalna stanja osoba s invaliditetom.

HSUTI, 23.11.2009

Godišnjica rada Ureda pravobraniteljice za osobe s invaliditetom

Ured pravobraniteljice za osobe s invaliditetom započeo je s radom 1. srpnja 2008., a dana 19. studenog 2009. obilježena je godina dana rada Ureda. Svečanom obilježavanju prisustvovala je i predsjednica HSUTI-ja mr.med.sc. Mirjana Dobranović.

Obilježavanje godišnjice rada Ureda za osobe s invaliditetom započeo je Hrvatskom himnom nakon čeka se okupljenim sudionicima pozdravnim govorom obratila pravobraniteljica za osobe s invaliditetom gospođa Anka Slonjšak koja je iznijela jednogodišnja iskustva rada Ureda te istaknula goruće probleme osoba s invaliditetom u Hrvatskoj.
Zahvalila je svima na dolasku, na njihovoj podršci kroz godinu dana rada.
Saborska zastupnica Ljubica Lukačić također je pozdravila prisutne, pohvalila rad Ureda kao i njihovo nastojanje da život osoba s invalidietom bude što kavlitetniji.
Uslijedio je prigodni progam koji su izvele osobe s invaliditetom, Božo Bezjak koji je recitirao pjesmu iz zbirke pozije „Ljubi bližnjega svoga“, izveden je isječak igrokaza Edina Okanovića „Moj komadić neba“, nakon čega je uslijedila glazbena izvedba gospodina Ljubomira Benjaka. Ovom prilikom predsjednica HSUTI-ja mr.med.sc. Mirjana Dobranović pokolonila je Uredu pravobraniteljice samostajaću reklamu Nacionalne kampanje za zapošljavanje osoba s invaliditetom.

tportal.hr

SP ATLETIKA

Nakon srebra Matić osvojio i zlato

Miroslav Matić je osvojio i drugu medalju

Datum objave: 29.11.2009 20:10 Autor: Hina

Hrvatski paraolimpijci nastavljaju nizati odlične rezultate na svjetskom prvenstvu u atletici za osobe s amputacijama, niskoga rasta i u kolicima u indijskom Bangaloreu.

Petog dana natjecanja Miroslav Matić je osvojio zlatnu medalju u bacanju čunja sa osvojenih 799 bodova. Drugi je bio Rus Mikhail Kostromin sa 730 bodova, dok je bronca pripala Mhohammedu Hadim Aloaidiu iz Katara sa osvojenih 588 bodova.

Za Matića, koji je član atletskog kluba Srce iz Rijeke, ovo je druga medalja na SP-u nakon što je u bacanju diska osvojio srebrnu medalju.

Hrvatska je do sada na SP-u osvojila ukupno pet medalja. Osim Matića, dvije medalje, i to zlato u disku i broncu u bacanju kugle, osvojila je Jelena Vuković, dok je Darko Kralj osvojio zlato u bacanju kugle.

Večernji list, 23.04.2010 / 09:33

PREMIJERKA Jadranka Kosor IPAK NAJAVILA DA SE NEĆE UKINUT POVLASTICE SVIM INVALIDIMA

Kosor: Stopostotni invalidi ipak neće morati plaćati cestarinu

Očito da je došlo do nesporazuma - samo je kratko prokomentirala svoju odluku J. Kosor. Stopostotni ratni i civilni vojni invalidi ipak će biti oslobođeni plaćanja cestarina

Piše: Petra Maretić-Žonja, IČ/VLM

Stopostotni ratni i civilni vojni invalidi ipak će biti oslobođeni plaćanja cestarina. Novu odluku donijela je premijerka Jadranka Kosor iako je u četvrtak bilo rečeno kako će u novom Zakonu o javnim cestama biti ukinuta ta povlastica za sve osobe s invaliditetom.

– Očito da je došlo do nesporazuma - samo je kratko prokomentirala svoju odluku J. Kosor.

Dodala je i kako Vlada brojnim proračunskim sredstvima i dalje podupire invalide te da stoga ne treba odmah samo kritizirati odluke vlasti.

Vesna Škulić (SDP): Sramota je udariti na osobe s invaliditetom
Ukidanje povlastice oslobađanja od plaćanja cestarine osobama s invaliditetom presedan je u svijetu i besramno kršenje ljudskih prava. Istaknula je to na svojoj konferenciji za novinare SDP-ova zastupnica Vesna Škulić dodavši kako je sramota udariti na osobe s invaliditetom na kojima se najmanje može uštedjeti.

- U Hrvatskoj ništa do sada nije napravljeno u prilagodbi javnog prijevoza. Zbog toga je ova odluka udar na ljudska prava, na pravo na kretanje ljudi s invaliditetom. Mnogi od njih odlaze na rehabilitaciju iz jednog grada u drugi, neki i po nekoliko puta mjesečno. Sada će svojih 1200 ili 1300 kuna invalidnine koju primaju davati za cestarinu i gorivo - ogorčena je Škulić. Prozvala je osobno premijerku Jadranku Kosor napomenuvši kako je država izgubila kontrolu nad sustavom. Prisjetila se i 2004. godine kada je Kosor bila na čelu Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti i kada je, kaže, obećavala da će, čim država bude imala novca, ukinuti PDV na uvoz osobnih automobila za osobe s invaliditetom.

- Sada je 2010. godina. Ona se popela na konja i zaboravila na obećanja. I sada se kažnjavaju oni koji se ne bi trebali i čiji se glas ne čuje. O njima je Kosor najviše govorila dok je bila u oporbi, a danas im nije osobno ni objavila ovu sramotnu odluku - kaže Škulić.

Pravobraniteljica Vladi: Zadirete u prava osoba s invaliditetom
Nakon što je Vlada jučer najavila ukidanje prava osobama s invaliditetom na besplatnu vožnju autocestama, oglasila se i pravobraniteljica za osobe s invaliditetom Anka Slonjšak.

Ona je uputila preporuku Vladi u kojoj ističe da predložena izmjena Zakona o javnim cestama, kojom osobe s invaliditetom gube pravo na oslobađanje od plaćanja cestarine, zadire u njihova postojeća prava i ima neželjene posljedice na položaj u kojem se nalaze te traži da se izmjena Zakona o javnim cestama odgodi.

Slonjšak u preporuci naglašava kako time posebno zakinute osobe koje ne mogu koristiti javni prijevoz i kojima osobni automobil služi kao pomagalo i jedino sredstvo mobilnosti.

Ukidanjem invalidima besplatne vožnje autocestama bilo bi pogođeno oko 24.000 invalida, a država će time uštedjeti 30 milijuna kuna. Osobama s invaliditetom i dalje ostaje oslobođenje od plaćanja naknade za javne ceste pri registraciji vozila.

Slobodna Dalmacija, 23.04.2010. | 22:07

OSOBE S TEŠKIM TJELESNIM OŠTEĆENJIMA PUTUJU RADI LIJEČENJA, A NE ŠOPINGA

VAPAJ NEMOĆNIH Udar na invalide neće spasiti Hrvatsku

Nakon odluke o ukidanju povlastica na plaćanje cestarine, članovima Udruge TOMS iz Trogira trošak putovanja do liječnika u Zagrebu porast će za 500 kuna

PIŠE Milena Budimir

Kad članovi Udruge TOMS iz Trogira kombi-vozilom krenu prema Zagrebu kako bi nekog od svojih štićenika odveli na specijalistički pregled, sve redom osobe s visokim invaliditetom, trošak putovanja popne im se na 2000 kuna. Nakon Vladine odluke o ukidanju povlastica invalidima na plaćanje cestarine, taj će im iznos porasti za 500 kuna.

− Ogorčeni smo, jer ne koristimo povlastice za skitnju, nego za potrebu. Pitanje je tko sve ima te dojučerašnje povlastice, i na koji su ih način dobili − razočaran je odlukom predsjednik TOMS-a Ivica Bašić.

Uštede na zastupnicima

S njim se slaže i kolega mu i supatnik iz Imotskog Josip Bilić Pavlinović.

− Kad već mora, neka bude ovako, ali neka se zaustavi na tome. Potiho nam se uzima već godinama, a ovo sad je svojevrsni probni balon − veli nam predsjednik Udruge osoba s invaliditetom Imotskog.

Dodaje da su invalidi živjeli i prije nego što je autocesta izgrađena, pa će se snaći i sada, samo se pita je li Vlada pristupila rješavanju problema na pogrešan način.

− Sjetite se 1998. godine, kad su nam ukinuli pravo na uvoz automobila s povlasticom. Objašnjenje je bilo “zbog nepravilnosti u Pravilniku”, ali nitko se nije upitao tko je napisao taj Pravilnik. A to je učinila Vlada − ogorčen je Bilić Pavlinović. Ogorčeni su i u splitskom Društvu multiple skleroze.

− Štednja na najslabijima moralno je najgora! Invalidima su primanja ionako mala i ono malo što smo od države dobivali sada nam se uzima, pa ćemo postajati sve ovisniji o drugima, umjesto obrnuto − veli nam njihov predsjednik Ante Marić Banje.

Pitaju se i oni je li se moglo “uštipnuti”, kad se već štipa, primjerice, na prijevozu saborskih zastupnika. Ogorčene su osobe s invaliditetom i na često spominjani broj invalida u Hrvatskoj, a navodno ih je oko pola milijuna.

Niječu taj podatak i kažu nam da je broj puno manji, no jednako se tretiraju i oni koji su nesrećom ostali bez malog prsta na ruci i oni koji su godinama u kolicima. O lažnim bi se invalidima dalo govoriti, vele, navodno su se lažne potvrde o tjelesnom invaliditetu plaćale oko 5000 eura...

− Godinama upozoravamo na to da se stvari događaju u neskladu s realnošću − veli predsjednik Mreže udruga osoba s invaliditetom Dalmacije Ante Raos.

− Nemoguće je da se na ove povlastice troši 34 milijuna kuna, stvaran je iznos maksimalnih osam milijuna! Dodaje da ovo nije kraj, nego samo početak restrikcija, i uvjeren je da je idući Vladin potez u borbi protiv recesije svojevrsni napad na invalidska pomagala − uvođenje carine na njih.

Škulić: Premijerka zaboravila obećanja

Jadranka Kosor obećala je 2004. godine da će ukinuti PDV na osobne automobile prilagođene osobama s invaliditetom. Danas, u 2010. godini, ona se popela na konja i zaboravila svoja obećanja − ustvrdila je u petak saborska zastupnica SDP-a Vesna Škulić, kritizirajući Vladu što je ukinula oslobađanje od plaćanja cestarine osobama s invaliditetom.

− Hrvatska je jedina zemlja u svijetu koja je u krizi prvo počela štedjeti na osobama s invaliditetom. Riječ je o svjetskom presedanu. Ukidanjem prava na besplatnu vožnju autocestama najtežim će se invalidima dodatno ograničiti mogućnost kretanja − kazala je Vesna Škulić, prigovarajući Vladi što će ubuduće cestarinu morati plaćati iz svojeg džepa invalidi čija mjesečna invalidnina iznosi 1200 ili 1300 kuna.

Umjesto da kažnjava zloupotrebe u korištenju prava, država je ovim potezom kaznila osobe s invaliditetom, zaključila je SDP-ova zastupnica. M.K.S.

Po rupama na staroj cesti

Ukidanje cestovnih povlastica za invalide neće utjecati na “Pinov” besplatni prijevoz osoba s invaliditetom između Splita i Zagreba, jer naša udruga ni do sada nije imala pravo na besplatno korištenje autoceste. Nastavit ćemo, dakle, brojiti rupe na staroj cesti D1 punih pet sati, umjesto tri sata do Zagreba.

Mislim da je velika pogreška ukidati pravo na cestovne povlastice osobama s invaliditetom, ali i da je zaista trebalo napraviti reviziju dodijeljenih povlastica, jer se mnogi voze na društveni trošak bez valjanog razloga, uvjeren je Petar Periš, voditelj splitske udruge za prijevoz invalidnih osoba “Pino“. P. Dorić

Hvidra: Ukinite sramnu odluku

Hvidra Grada Zagreba ne podržava izmjenu Zakona o javnim cestama, te smatramo da je to zadiranje u egzistenciju osoba s invaliditetom, kojima je vozilo pomagalo i sredstvo mobilnosti, budući da je javni prijevoz za nas nedostupan. Molimo Vladu da hitno preispita Odluku...

Kosor ispravlja pogrešku: stopostotnim invalidima ipak besplatna cestarina

Stopostotni invalidi (ratni vojni i civilni) i dalje će biti pošteđeni plaćanja cestarine, najavila je premijerka Jadranka Kosor.

Vlada će pripremiti amandman kojim će se od izmjena i dopuna Zakona o javnim cestama izuzeti stopostotni invalidi, dodala je Kosor.

Premijerka će tako samo dan nakon što je donijela odluku o ukidanju povlastica za 24.334 invalida ispraviti pogrešku. Vlada je ovim zakonom koji je izazvao buru u javnosti planirala uštedjeti 40 milijuna kuna.

- Očito je da je došlo i do jednoga nesporazuma, ali molim vas da vodite računa o svim proračunskim aktivnostima za invalide u Hrvatskoj od kojih Vlada nije odustala - izjavila je premijerka Kosor u središnjici HDZ-a.

Odbacila je optužbe SDP-ove saborske zastupnice Vesne Škulić, koja je ustvrdila da je Hrvatska jedina zemlja koja u krizi počinje štedjeti na najranjivijoj skupini.

Ponedjeljak, 22. 11. 2010.

"Žalosno da čovjek koji se borio za ovu državu ne može na more!"

Orebić - odmaralište Perna Zaista je jadno i sramotno da hrvatski branitelji nemaju jedno prilagodljivo odmaralište za invalidne osobe na moru. Kako krajem prošle godine vele branitelji na HTV-u da nije ugodno na javnoj plaži doći u kolicima s mnogo ožiljaka po tijelu, amputiranom nogom i k tome biti para/tetraplegičar s oduzetim tijelom…??! Začudo da im se jedno odmaralište s bazenom nije dosad napravilo, a prošlo je već 20 godina od Domovinskog rata. Zavrijedili su i to novo a nikako neko preuređeno od bivše JNA! Prije svih trebali su se pobrinuti oni kojima su branitelji omogućili udobne fotelje i velike plaće.

Dakako i civilne osobe s invalidnošću imaju iste probleme već desetljećima. Prije 35 godina para i tetraplegičari iz Kraljevice ljetovali su van sezone (9 mj.) u nekad poznatom vojnom odmaralištu u Orebiću - Perna. O tome je pisalo u Novim koracima. Vani udruge paraplegičara imaju vlastita odmarališta, primjerice u Sloveniji, dok mi možemo samo maštati o tome. Pravo veli jedan tetraplegičar da Hrvatska udruga paraplegičara i tetraplegičara neće imati vlastito odmaralište još najmanje 20 godina??! ...Jedino ako ne oduzmu ("Tko je jamio, stat ćemo mu na vrat!") nelegalno stećenu imovinu - velike novce - čega sada ima dosta u Hrvatskoj!

REPUBLIKA HRVATSKA PRAVORANITELJICA ZA OSOBE S INVALIDITETOM

Dana 12. svibnja 2010. godine održan je sastanak sa volonterima Otvorene računalne radionice „Svi smo protiv“.

13. 05. 2010.

Predstavnici Otvorene računalne radionice „Svi smo protiv“ održali su sastanak u Uredu pravobraniteljice za osobe s invaliditetom kako bi upoznali pravobraniteljicu i suradnike o aktivnostima koje su proveli u 2009. godini te prijedlozima koji bi omogućili unapređenje informatičke pismenosti osoba s invaliditetom.

Zamjenici gđi.Pekeč – Knežević uručen je poklon, portret izrađen u tehnici laserske intarzije koju je složila Ivona Krunić, u sklopu radno proizvodnih aktivnosti. Gđica Krunić je osoba s intelektualnim teškoćama, korisnica radionice „ROTOR“. Pravobraniteljici je uručena figura svečenika u obliku držača staklenih boca u izradi osoba koje svoje zatvorske kazne odrađuju u udruzi kroz rad za opće dobro. U nizu prijedloga predstavnika Otvorene računalne radionice razgovaralo se i o mogućnostima da institucije ne bacaju otpisana računala već da se njihovi dijelovi mogu dostaviti udruzi kako bi volonteri iskoristili iste za nova računala koja se mogu prilagoditi i dodijeliti osobama s invaliditetom. Predloženo je da se kapaciteti navedene udruge iskoriste kao servis za popravak, obnovu ili proširenje informatičke opreme osoba s invaliditetom. Udruga je također informirala predstavnike Ureda kako je započela raditi na projektu stvaranja mobilnih timova za informatičku edukaciju osoba s invaliditetom koji su u potpunosti nepokretni.

Pokažite srce

VIDEO: Pomozite borcu u invalidskim kolicima

Hrvoje Antonio Belamarić

Kriza je i nema se, svi znamo, no i dalje ogromna sredstva trošimo na nepotrebne 'poduhvate'. Kad već nema HZZO ni grad u kojem živi, potrošite bar vi koju kunu za terapiju Hrvoja Belamarića.

Hrvoje Antonio Belamarić, novinar zagrebačkog Radija 101 od rođenja je osoba s invaliditetom - zbog cerebralne paralize kreće se u kolicima. I ove godine bi trebao na rehabilitaciju u specijalnu bolnicu kako bi održao i poboljšao svoje motoričke sposobnosti na koje utječe njegovo kronično stanje. No budući je riječ o netipičnom invalidu koji nije zatočen u kući i čiji svijet ne omeđuju televizija i povremeni posjeti iz vanjskog svijeta, već aktivno govori o svom stanju, on bez kompleksa progovara i o potrebi za donacijom.

Ovim putem Hrvoje želi pokazati da su invalidi u Hrvatskoj postali socijalni slučaj i koliko je teško skupiti i minorni iznos potreban za nužnu terapiju. U njegovom slučaju 20.000 kuna - jer troškovi putovanja i liječenja invalida redovito nadmašuju one potrebne za pokretnu i u potpunosti samostalnu osobu koja ne treba pratnju.

Želite li pomoći, a ne samo žaliti, uplatite koliko možete na njegov žiro račun kod Privredne banke Zagreb 2340009 – 3206490807 .

Novac mu je potreban za podmirenje dijela troškova za rehabilitaciju u specijalnoj bolnici za rehabilitaciju 'Kalos' na Korčuli.

Godišnja rehabilitacija u ovom centru mu poboljšava fizičko, ali i psihičko stanje te pomaže da može normalno funkcionirati kroz život. "Posjećujem rehabilitacijske centre u toplicama ili na moru. Rehabilitacija mi se sastoji od fizikalne terapije, masaže mišića i podvodne masaže ili kupke. Pomaže mi da mi se oporave leđa i zglobovi te se lakše krećem u invalidskim kolicima i općenito postignem bolju pokretljivost cijelog tijela. Za ovaj put treba mi pomoć i druge osobe koja je njegovateljica i za to sve mi treba 20.000 kuna molim vas da uplatite na moj račun. Unaprijed puno hvala," piše Hrvoje.

Video: Franjo Tot

T.T

Net.hr29.06.2010.

NoviList.hr

Datum objave: 16.8.2010 u 20:01h

Nakon što smo izvijestili o slučaju iz Vlaške

Pao strop u Domu umirovljenika, ozlijeđen

68-godišnjak

ZAGREB – Dan nakon što smo izvijestili o padu stropa u stanu u Vlaškoj kojeg su za dlaku izbjegli majka i kćer, policija je izvijestila da je u Domu za starije i nemoćne »Trešnjevka« također došlo do odrona plafona. Ozlijeđen je 68-godišnji korisnik Doma, srećom lakše, koji je u istoj sobi na drugom katu spavao s drugim korisnikom(1942). Strop je pao prošle noći iza 2 sata kada su korisnici doma bili u dubokom snu. Prava je sreća da ozljede nisu bile veće jer se sa stropa odvalila gromada nezanemarive veličine – 3,4 sa 4,1 metara. Šezdesetosmogodišnjak je ozlijedio prednji dio glave i prevezen kolima Hitne pomoći. Riječ je o starijem dijelu kompleksa u kojem su bili boravili štićenici. Svi korisnici s drugog kata premješteni su u sobe obližnjih zgrada Doma, kazala nam je ravnateljica trešnjevačke ustanove za skrb umirovljenika Blaženka Vilić. Pretpostavlja se da je strop propao zbog dotrajalosti.

– Riječ je o starijem dijelu kompleksa. Zgrada je izgrađena daleke 1936. godine za ondašnje ministarstvo slatkovodnog ribarstva. Dakle, zgrada je nanamjenska za jednu takvu ustanovu kao što je naša. Pretpostavljam da je strop pao zbog starosti. Kad se strop odvalio mogli smo vidjeti trske koje su bile ugrađene unutra, te čavle koji su držali drvene gredice a sad su korodirali. Najesen se očekuje adaptacija prvog kata, no, nažalost nemamo novaca za obnovu drugog kata. Održavanje starog dijela je skupo i često puta nauštrb novijeg kompleksa o kojem se također mora voditi briga da ne dođe do neugodnih iznenađenja. Brinemo se za sigurnost naših korisnika i djelatnika – kazala je ravnateljica Vilić.

Na drugom kraju grada u stanu u Vlaškoj 99 Miljenka Debeljak imala je također posla sa sređivanjem posljedica urušavanja stropa u svojoj spavaćoj sobi. Predstavnici Gradsko-stambeno komunalnog gospodarstva jučer su došli u stan obitelji Debeljak– Vugrinec i napravili zapisnik, a po hitnom postupku slučajem se bavi i Građevinska inspekcija.

– Prijavila sam sve inspekciji u Vinogradskoj kako bi ispitali zašto je došlo do odrona stropa. Od policije još čekam zapisnik. Kad sve to kompletiran znat ću što dalje– kazala nam je Debeljak koja u stanu, jedina u zgradi, ima ntatus »zaštićenog najmoprimca« i formalnu vlasnicu.

– Ja živim u ovoj zgradi još od 1951.godine. Moja majka je bila nositelj stambenog prava a promjenom zakona 90-tih spala sam na zaštićenog najmoprimca. Kad se sjetim da smo vlastitu kuću u Varaždinu zamijenili za ovaj stan, nikako ne mogu biti zadovoljna – ispričala nam je naša sugovornica koja je u subotu izbjegla nesreću zaklonivši se iza čvrste zidne pregrade u istoj prostoriji dok su gromade stropa uništile spavaću sobu.

Vanja VESIĆ

VJESNIK online, 15. 1. 2011.

Slonjšak: Moramo biti svjesni svojih prava kao ljudskih prava, a ne milosrđa društva

Anka Slonjšak, Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom

Područje pristupačnosti je jedan od preduvjeta za uključivanje osoba s invaliditetom u zajednicu i bez obzira na sve pozitivne planove i mjere, nedovoljno se čini, kaže prva hrvatska pravobraniteljica za osobe s invaliditetom Anka Slonjšak u razgovoru za Vjesnik

Prava osoba s invaliditetom u praksi se i dalje često krše, upozorili su ovoga tjedna predstavnici regionalnih pravobraniteljskih ureda Hrvatske, Slovenije, Srbije, BiH, Crne Gore, Kosova, Mađarske i Austrije u Zagrebu na okruglom stolu o ulozi pravobraniteljskih ureda u zaštiti i promicanju prava osoba s invaliditetom. O radu zagrebačkog skupa razgovarali smo s Ankom Slonjšak, pravobraniteljicom za osobe s invaliditetom.

• Koji su glavni zaključci okruglog stola?

- Cilj okruglog stola bio je uspostavljanje suradnje i razmjene iskustva u radu. Zaključeno je da je takva suradnja vrlo korisna i da ju je potrebno nastaviti, posebno oko pojedinih specifičnih pitanja vezanih uz osobe s invaliditetom, od kojih su se nametnula pitanja pristupačnosti, deinstitucionalizacije, skrbništva i kvalitete zdravstvene zaštite.

• U odnosu na zemlje čiji su predstavnici nazočili okruglom stolu, je li zaštita prava osoba s invaliditetom u Hrvatskoj bolja ili lošija?

- Razina zaštite prava usko je povezana s društveno-gospodarskim razvitkom neke zemlje pa stoga ne bih uspoređivala zaštitu odnosno različitu razinu potpore koju zemlje omogućuju osobama s invaliditetom. Tako Austrija, Mađarska i Slovenija imaju nešto viši standard svih svojih građana pa tako i osoba s invaliditetom. Hrvatska, usprkos nešto nižem standardu nego što ga imaju osobe s invaliditetom u Austriji, predvodi u odnosu na ostale zemlje u regiji.

• Koliko su zakoni koji se odnose na osobe s invaliditetom dobri i provode li se u praksi?

- Svi zakoni koji se odnose na ostale građane, odnose se i na osobe s invaliditetom. Jedina specifičnost je što se unutar zakonskih rješenja treba osigurati da ona budu primjenjiva i provediva na uistinu sve građane pa tako i na osobe s invaliditetom. Propisi u Hrvatskoj moraju se uskladiti s međunarodnim dokumentima koji su po svojoj snazi iznad njih, moraju biti provedivi u praksi, no očito je da nisu predviđene adekvatne sankcije za njihovo kršenje, niti dovoljna financijska sredstva za provedbu. Zbog toga osobe s invaliditetom pojedina prava i dalje ne ostvaruju, na primjer u područjima obrazovanja i zapošljavanja.

• Broj pritužbi osoba s invaliditetom na kršenje ljudskih prava prošle godine bio je jednak kao i 2009., kada ih je bilo oko 960. U kojim segmentima ih je bilo najviše?

- Izrada izvješća za 2010. godinu je u tijeku, ali u 2009. najviše pritužbi je bilo u području socijalne zaštite, mirovinskog osiguranja, rada i zapošljavanja, pristupačnosti i pravosuđa. Najveći broj pritužbi, telefonskih savjetovanja i intervencija odnosio se na područje socijalne zaštite jer osobe s invaliditetom najveći broj svojih prava i potreba proizašlih iz invaliditeta ostvaruju upravo kroz taj sustav. No, veliki broj pritužbi ujedno je i jedan od pokazatelja neujednačenosti kriterija ostvarivanja prava u sustavu socijalne zaštite u različitim područjima Hrvatske.

• Jesu li pritužbe izraženije kod pojedinih kategorija invalida?

- Najveći broj pritužbi prema izvješću iz 2009. stigao je od civilnih osoba s invaliditetom, koje imaju različite stupnjeve tjelesnog oštećenja.

• S obzirom na to da ste prva pravobraniteljica za osobe s invaliditetom u Hrvatskoj, kakvom ocjenjujete zaštitu osoba s invaliditetom otkako je uspostavljen pravobraniteljski ured?

- Smatram da doprinosimo podizanju razine svijesti o položaju i potrebama osoba s invaliditetom u društvu, posebno o važnosti uključivanja u zajednicu na ravnopravnoj razini s drugim građanima. Kao primjere u individualnim slučajevima navela bih postupanja kojima smo omogućili uključivanje djeteta s teškoćama u razvoju u redovni dječji vrtić, ili potaknuli lokalnu sredinu da osigura potrebnu potporu kako bi učenik s teškoćama pohađao školu zajedno sa svojim vršnjacima u svojoj sredini ili kad se zahvaljujući našem upornom inzistiranju osobi isplati neka financijska potpora za koju je bila zakinuta.

• Trenutno je u izradi novi pravilnik HZZO-a o ortopedskim pomagalima kojim će, između ostaloga, i osobe s invaliditetom lakše ostvariti pravo na neko od pomagala. Kakva je dosad bila opskrbljenost pomagalima osoba s invaliditetom, jesu li možda zakinuti za skuplja pomagala?

- Pravilnik o uvjetima i načinu ostvarivanja prava na ortopedska i druga pomagala u 2009. godini mijenjan je četiri puta, a u 2010. tri puta. Takve učestale promjene dovodile su do nesnalaženja liječnika primarne zdravstvene zaštite, liječnika specijalista, djelatnika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje te samih korisnika pomagala u primjeni i korištenju prava. Stoga je Ured ukazao na potrebu organiziranja stručnih skupova na kojima bi se razmijenila iskustva, utvrdile ujednačene upute u primjeni u praksi, te uklonili problemi s kojima se susreću korisnici pomagala, a tiču se kriterija ostvarivanja prava, kvalitete, doplate, informacija, teškoća pri isporuci... Prilikom obilaska županija primijetila sam nesrazmjer u kriterijima ostvarivanja prava na ortopedska pomagala te njihovu neujednačenu kvalitetu. Ista ortopedska pomagala različitih dobavljača različite su kvalitete, a postoji i razlika između nabavne cijene pojedinih pomagala i cijene koju odobrava HZZO. Mnoga pomagala koja osobama s invaliditetom olakšavaju funkcioniranje nisu bila na popisu ortopedskih pomagala i upravo je naš ured pokrenuo inicijativu da se razmotri koja pomagala bi se trebala uvrstiti u novi popis te smo predložili da se osobe s invaliditetom uključe u povjerenstvo koje o tome raspravlja.

• Na koji način osobe s invaliditetom ostvaruju pravo na mirovinu, jesu li neke skupine invalida zakinute, odnosno ostvaruju li teže pravo na invalidsku mirovinu od drugih?

- Da bi osiguranik mogao ostvariti pravo na invalidsku mirovinu moraju biti ispunjena dva uvjeta - postojanje invalidnosti i uvjet mirovinskog staža, što znači trećina radnog vijeka pokrivena mirovinskim stažem. Nerijetko se građani tuže da su unatoč određene bolesti, povrede ili oštećenja, odbijeni u zahtjevu za ostvarivanjem prava na invalidsku mirovinu. Činjenica da je kod jedne osobe utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja nije sama po sebi dovoljna da se ostvari pravo na invalidsku mirovinu. Prema Zakonu o mirovinskom osiguranju, invalidnost postoji kada je kod osiguranika, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost trajno smanjena za više od polo vice prema tjelesno i psihički zdravome osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti - profesionalna nesposobnost za rad, ili kada nastane trajni gubitak radne sposobnosti - opća nesposobnost za rad.

Iznimka su slučajevi kada je invalidnost nastala zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu jer tada osiguranik stječe pravo na invalidsku mirovinu bez obzira na duljinu staža, a izračun mirovine je za osiguranika povoljniji. Smatram važnim naglasiti da se razdoblje radnog vijeka skraćuje za vrijeme koje je osiguranik proveo na odsluženju vojnog roka i bio prijavljen kao nezaposlena osoba na Zavodu za zapošljavanje. Praksa Ureda pokazuje da mnoge osobe s invaliditetom nisu upoznate s ovom činjenicom.

Postoji razlika između onih osoba s invaliditetom koje su otišle u invalidsku mirovinu prije mirovinske reforme, odnosno stupanja na snagu novog Zakona o mirovinskom osiguranju 1998., jer su tim zakonom ukinuta određena prava i umanjena su dotadašnja prava osoba s invaliditetom.

• Koja prava imaju roditelji djece s invaliditetom odnosno s posebnim potrebama u smislu skraćenog radnog vremena, prava na plaćeni ostanak kod kuće, prava na rehabilitaciju ili njegu djeteta?

- U Nacionalnu strategiju izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom ugrađena je obveza definiranja prava na skrb u obitelji, pa je od 2007. uvedeno novo pravo na status roditelja njegovatelja. Roditelj dobiva naknadu od 2500 kuna uz plaćene doprinose za mirovinsko osiguranje. Ovo se pravo može ostvariti na temelju najtežih oštećenja kod djeteta, što podrazumijeva potpunu nepokretnost, potrebu pružanja medicinsko-tehničkih zahvata ili više vrsta težih oštećenja. Tu su i pravo na dopust, pravo na skraćeno radno vrijeme, doplatak za pomoć i njegu, pravo na njegu u kući. Pravo na rehabilitaciju postoji i u sustavu socijalne skrbi i to od predškolske do odrasle dobi. Rehabilitacija se provodi kroz dnevne, poludnevne i cjelodnevne boravke, povremene boravke do 12 sati tjedno, a ustanove koje pružaju usluge rehabilitacije sve su više usmjerene na pružanje usluga u domu korisnika.

• Koliko su prisutne fizičke barijere za invalide, u smislu onemogućavanja pristupa određenim mjestima?

- Područje pristupačnosti je jedan od preduvjeta za uključivanje osoba s invaliditetom u zajednicu i bez obzira na sve pozitivne planove i mjere, nedovoljno se čini. Najveći problemi su osiguravanje financijskih sredstava za provedbu pozitivnih propisa, nedostatne sankcije, neovisno je li riječ o javnim objektima ili stambenim zgradama u privatnom vlasništvu, te zloporaba parkiranja na mjestima predviđenim za osobe s invaliditetom. Tu su još i neprilagođenost stajališta i perona, javnih površina te komunikacijske prepreke i nedostatak potpore osobama s oštećenjem sluha i vida.

Nedostatak svijesti o mogućnostima kvalitetnijeg i aktivnijeg življenja za osobe s invaliditetom i njihove obitelji zapravo je najveći problem, jer ako osoba nije svjesna svojih prava kao ljudskih prava, a ne milosrđa društva, neće tražiti njihovo ostvarivanje niti inzistirati na provedbi propisa koji ih osiguravaju, niti će tražiti zaštitu kad se oni krše. Upravo zbog toga Ured kao jednu od svojih glavnih zadaća ima osvještavanje društva i samih osoba s invaliditetom.

Zapošljavanje invalidnih osoba

• Koliko su razvijene poticajne mjere zapošljavanja osoba s invaliditetom, gdje najlakše dolaze do posla i koliki je postotak zaposlenosti?

- Premda se Hrvatska potpisivanjem niza dokumenata snažno opredjelila za intenziviranje zapošljavanja osoba s invaliditetom, a Zakonom o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom definirala i konkretne mjere s ciljem poticanja njihova zapošljavanja, nisu dobiveni očekivani rezultati. Poticaji zapošljavanju nisu se pokazali dovoljno motivirajućima za potencijalne poslodavce. Pojedine odredbe zakona ostavljaju prostor za različita tumačenja i u praksi ne jamče veću zapošljivost na otvorenom tržištu rada. Uputili smo i konkretne prijedloge izmjena Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom, koji regulira zapošljavanje osoba s invaliditetom.

Osobe s invaliditetom bi najlakše trebale dolaziti do posla u državnim tijelima koja sukladno navedenom zakonu imaju obvezu zaposliti određeni broj osoba s invaliditetom - do kraja 2011. na svakih 35 zaposlenih trebaju zaposliti jednu osobu s invaliditetom. No, to nije tako jer ne postoji kontrola kvotnog zapošljavanja, niti uplate doprinosa, niti su propisane sankcije za one koji ne poštuju zakonske odredbe.

Osobe s invaliditetom teško se zapošljavaju u gotovo svim područjima. Najlakše do posla dolaze visoko obrazovane i stručno kompetentne osobe, što pokazuje u kojem smjeru se trebamo kretati ako želimo postići dugoročno bolje rezultate u zapošljavanju osoba s invaliditetom.

• Bi li trebalo ostvariti određene pomake ka kvalitetnijem obrazovanju mladih s invaliditetom? U čemu su najveće prepreke?

- U većini slučajeva propisi nisu usklađeni s odredbama međunarodnih dokumenata i nacionalnih strategija. Iako je 2008. donesen Zakon o obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi koji je jasna pravna podloga za postizanje inkluzivne edukacije, još uvijek nisu osigurani za to potrebni uvjeti. Nedostaje pravilnik koji bi trebao utvrditi teškoće kod učenika i za njega primjerenu podršku. Trenutno je osiguravanje podrške asistenata u nastavi prepušteno lokalnoj samoupravi ili udrugama i ovisi o materijalnim mogućnostima lokalne zajednice. Kao najveću prepreku izdvojila bih nedostatak senzibiliteta okoline, jer čak i kad je uspješno provedena inkluzija djeteta u redovnoj školi, primjećujemo dosta poteškoća u prihvaćanju djeteta u njegovoj sredini.

12 posto hrvatskih građana su invalidi

Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, u Hrvatskoj je trenutno registrirano 531.423 osobe s invaliditetom, od čega je 40,1 posto žena te 59,9 posto muškaraca. Udio djece među invalidnim osobama je 6,3 posto, a registrirano ih je 33.631.

Nataša Gajski Kovačić

Zakon o socijalnoj skrbi

Socijalna pomoć trebati će se zaraditi i humanitarnim radom

25.03.2011
Hrvatska

Prema prijedlogu zakona oni koji pokušaju neosnovano dobiti socijalnu pomoć i tako prevariti državu morat će platiti kaznu od 10 do 20 tisuća kuna

Korisnici socijalne naknade prema novom prijedlogu Zakona o socijalnoj skrbi od sada će, prema tumačenju ministra zdravstva Darka Milinovića morati tu naknadu i zaraditi i to humanitarnim radom.

Vlada (Foto: Bruno Konjević (Cropix)) "Ako je radno sposoban morat će se odazvati pozivu na humanitarni rad. Ne vidim razloga zašto se ne bi izdvojio sat-dva da se primjerice pomogne slijepcu da ode u trgovinu", rekao je ministar Milinović na današnjem zasjedanju Vlade dodajući kako bi prema novom Zakonu sva socijalna skrb išla preko njegova ministarstva a neće biti raspoređena po različitim ministarstvima kao što je bio običaj do sada.

Govoreći o novom zakonu premijerka Jadranka Kosor često koristila termine racionalizacija i pravda. Kako je objašnjeno invalidi, bolesna djeca, stari i nemoćni kako najugroženije skupine dobit će "stvarniju potporu" kroz državna ali i sredstava lokalne vlasti, a dodatnih rezanja neće biti osim što bi se broj korisnika mogao - smanjiti.

Tako bi onaj tko odbije posao mogao ostati bez socijalne naknade. Za prvu odbijenu ponudu za posao ostat će bez trećina pomoći a nakon što to uradi drugi puta neće na nju imati pravo. Sukladno tradiciji Vlade Jadranke Kosor najavljeno je i povjerenstvo koje će se zvati "Nacionalno vijeće za proučavanje i prepoznavanje socijalnih problema u društvu", koje bi trebale biti u svrhu socijalna pomoć dođe u prave ruke.

Najavljene su i strože kontrole korisnika socijalne naknade, kako bi se smanjile zloporabe pa tako neće biti slučaj da netko ima trosobni stan u Zagrebu i da prima pomoć. Ministar Milinović najavio je kako će se definirti imovinski cenzus koji će imati isključivu svrhu bržeg radnog aktiviranja korisnika socijalne skrbi. Prema prijedlogu zakona oni koji pokušaju neosnovano dobiti socijalnu pomoć i tako prevariti državu morat će platiti kaznu od 10 do 20 tisuća kuna. U slučaju da se naknadno utvrdi da su primali novac bez osnove, morat će taj novac i vratiti.

autor: index/ eZ

FORUM PARAPLEGIA.HR

Slavonci rade odmaralište za invalide

« Studeni 23, 2011, 16:59:18 »

Trebaju pomoć
Gradit će odmaralište za osobe s invaliditetom

Iako je turistička zemlja, Hrvatska ima vrlo malo smještajnih kapaciteta koji su pristupačni ljudima koji se kreću uz pomoć invalidskih kolica. Oni koji jesu pristupačni arhitektonski, to nisu po cijeni, jer radi se o hotelima kategorije 4 i 5 zvjezdica.
Udruga paraplegičara i tetraplegičara iz Osijeka je pokrenula inicijativu izgradnje odmarališta koje bi bilo pristupačno osobama koje se kreću uz pomoć invalidskih kolica a za to im je potrebna pomoć.

Udruzi je moguće direktno donirati sredstva uplatom na žiro-račun: 2360000-1101990619.

O projektu je moguće više doznati na web stranici udruge http://www.upit-os.hr/projekti/gradimo-zajedno , a također na toj web stranici se nalazi rubrika web-shop gdje se nude proizvodi koji su produkt članova udruge.

Kupnjom ovih proizvoda također direktno pomažete realizaciji ove ideje koja će zasigurno podignuti razinu životne kvalitete osoba s najtežim invaliditetom.

Danas.hr
22.11.2011.

IZBORI Pravobranitelj upozorava

Pravo glasa nema 17.000 osoba s invaliditetom

Oko 17.000 osoba s invaliditetom lišeno je poslovne sposobnosti, a većina njih potpuno, pa neće moći izaći na izbore jer su brisani iz biračkog popisa kao i osobe koje su umrle ili izgubile hrvatsko državljanstvo, upozorava pravobranteljica, te ističe kako su time još više postali nevidljivi građani ove zemlje i nisu ni dio biračkog tijela

Objavljeno: 03. 12. 2011. u 17:40 Zadnja izmjena: 03. 12. 2011. u 17:40

ZAGREB - Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom Anka Slonjšak u povodu današnjeg Međunarodnog dana osoba s invaliditetom upozorila je da osobama s invaliditetom treba dati priliku, uključiti ih u odluke koje se tiču njih samih, omogućiti im da rade i time stječu sredstva za samostalan život, neovisnost i samopouzdanje.

FOTO: VJESNIKOVA ARHIVA

Obilježavanje 3. prosinca, Međunarodnog dana osoba s invaliditetom se ove godine u Hrvatskoj gotovo podudara s izborima za zastupnike u Sabor. Oko 17.000 osoba s invaliditetom lišeno je poslovne sposobnosti, a većina njih potpuno, pa neće moći izaći na izbore jer su brisani iz biračkog popisa kao i osobe koje su umrle ili izgubile hrvatsko državljanstvo, upozorava pravobranteljica, te ističe kako su time još više postali nevidljivi građani ove zemlje i nisu ni dio biračkog tijela.

"Oni su smješteni u ustanovama socijalne skrbi što znači da ne žive u svojim domovima, u svojim obiteljima niti u svojim zajednicama. Iako je u hrvatskom zakonodavstvu regulirano glasovanje na izborima za osobe koje su lišene slobode, nije regulirano glasovanje za osobe koje žive u ustanovama jer im država ne može osigurati skrb na drugačiji način."

Obilježavanje Međunarodnog dana osoba s invaliditetom neka bude poticaj da se otvorimo prema drugačijima i počnemo razmišljati o invaliditetu kao dijelu ljudske različitosti i bogatstva, a isto tako i o tome kako svi mi možemo doprinijeti da unatoč različitostima budemo jednaki u svojim pravima i dostojanstvu, stoji u poruci pravobraniteljice

Pravobraniteljica Slonjšak podsejća da je više puta upozoravala kako je štednja na osobama s invaliditetom dugoročno skupa. Štednjama u zdravstvenom sustavu, uskraćivanjem usluga koje bi pridonosile prevenciji samog nastanka invaliditeta ili njegovog pogoršanja dolazi do pogoršanja invaliditeta za čiju sanaciju je potrebno izdvojiti višestruko veća novčana sredstva. Unatoč započetom procesu deinstitucionalizacije, oblikom skrbi države o osobama s invaliditetom njihovim smještavanjem u institucije, troši se daleko više sredstava no što bi se iz proračuna moralo izdvajati za financiranje različitih oblika potpore življenju u zajednici. Nadležna tijela ne spominju u javnosti da je skrb o osobama s invaliditetom veliki financijski teret za državu, ali to se može zaključiti iz njihovih postupaka. Svi prijedlozi za poboljšanje položaja osoba s invaliditetom koji iziskuju veća materijalna izdvajanja ostaju ignorirani, ističe se u poruci.

Dodaje se kako pravobraniteljica posjećuje mlade ljude u domu za starije i nemoćne i svjedoči teškoj situaciji u obiteljima iscrpljenima svakodnevnom i cjelodnevnom sveobuhvatnom skrbi o njihovom članu s teškoćama, bez nedovoljne pomoći i podrške koju bi trebala pružiti zajednica, odnosno njezine službe. Obitelj je u većini slučajeva prepuštena samoj sebi.

Također naglašava kako je drugi problem, možda još i značajniji, nedostatak razvijanja svijesti u široj društvenoj zajednici o nužnosti poštivanja dostojanstva osoba s invaliditetom, poštivanja njihovih prava, prvenstveno prava na jednakost i jednako postupanje kao i sa svim drugim građanima te pravom na jednake prilike.

U Hrvatskoj je dvije godine na snazi Zakon o suzbijanju diskriminacije koji vrlo široko naročito štiti pravo osoba s invaliditetom na jednako postupanje. No, koliko je vidljivo iz prakse i prema broju pritužbi upitna je provedba.

PUNO PROBLEMA

Uz Svjetski dan osoba s invaliditetom: 280 propisa, a problemi isti

Autor/izvor: SEEbiz / H
Datum objave: 02.12.2011. - 13:30:08

ZAGREB - Hrvatska je potpisnica svih najvažnijih međunarodnih dokumenata o pravima osoba s invaliditetom čija su prava regulirana kroz 280 različitih propisa, no i dalje se javljaju brojni problemi kada ih treba pretočiti u svakodnevni život, ocijenili su danas u povodu Međunarodnog dana osoba s invaliditetom, 3. prosinca, predstavnici Koalicije za život u zajednici koja okuplja osam udruga.

"Kad pogledamo papirologiju onda je naš život idealan, ali kad se to želi pretočiti u život nailazimo na brojne probleme", upozorila je na konferenciji za novinare predsjednica Udruge za promicanje istih mogućnosti Mirjana Dobranović.

Kao posljednji primjer navela je novi Zakon o socijalnoj skrbi koji je, regulirajući pravo na naknadu mladima do prvog zapošljavanja na novi način, doveo do toga da su su mlade osobe, koje su u lipnju završile obrazovanje, u zrakopraznom prostoru jer je neizvjesno kada će im i tko isplatiti 350 kuna koji su im barem neka pomoć do pronalaženja posla.

U Koaliciji nisu zadovoljni dosadašnjim radom krovne udruge - Saveza osoba s invaliditetom Hrvatske, jer ga vode osobe koje nisu i same osobe s invaliditetom, no pozdravljaju najave o namjeri osnivanja samostalnog ministarstva socijalne skrbi.

Inače, osam udruga koja su uključene u Koaliciju okupile su se oko dokumenta Platforma 19, kojim traže punu primjenu članka 19 Konvencije o pravima osoba s invaliditetom i njihovo ravnopravno uključivanje u društvo. Smatraju da su te osobe marginalizirane i isključene iz zajednice, bez odgovarajuće materijalne i druge potpore za neovisan život.

Ističu kako u Hrvatskoj osam tisuća osoba živi u institucijama socijalne skrbi, segregirane od društva i zajednice, pa Koalicija zahtijeva od politike da radi na razvoju službe potpore u zajednici kako bi se konačno zaustavila praksa smještaja u institucije.

Svoj primjer ispričala je predsjednica udruge Udruge za samozastupanje Senada Halilčević koja se, kao osoba s intelektualnim poteškoćama, nakon sedam i pol godina provedenih u instituciji uspjela izboriti za život u zajednici putem Udruge za promicanje inkluzije. Sljedeći joj je korak izlazak iz programa inkluzije, ali kaže da koliko god se tome veseli toliko i strahuje jer joj država ne daje nadu da će joj pružiti potrebnu podršku.

"Država je ostala 'gluha i slijepa' na potrebe osoba s invaliditetom, a potpore nema jer mnoge udruge vode osobe koje nisu invalidi i situaciju iskorištavaju da bi napravili nešto za sebe", ustvrdila je predsjednica Hrvatske udruge gluhoslijepih osoba Dodir Sanja Tarczay.

Koalicija je dosad održala niz sastanaka s parlamentarnih strankama a, kako kažu, i u idućoj će godini nastaviti podsjećati političare na njihova obećanja, a tijela državne uprave na njihove zakonske obveze.

Vecernji hr. - OBJAVA: 04.03.2012 / 22:00

ZABRINUTI JER UGOVORI NISU PRODULJENI, A NOVCA ZA PLAĆE IMA JOŠ SAMO ZA OŽUJAK

Opačić: Osobni asistenti financirat će se kao i dosad

Projekt koji zapošljava 570 ljudi angažiranih da pomažu distrofičarima, paraplegičarima i slijepima ide dalje, poručuje ministrica

Milanka Opačić, potpredsjednica Vlade i ministrica socijalne politike i mladih

Piše: Romana Kovačević Barišić

Što će biti s osobnim asistentima osoba sa stopostotnim invaliditetom, hoće li se ugasiti projekt koji zapošljava 570 ljudi da pomažu u svakodnevnom životu onima koji to sami ne mogu? Zabrinuto se to pitaju u Društvu osoba oboljelih od multiple skleroze Zagrebačke županije, gdje zapošljavaju deset osobnih asistenata, ali nakon 29. veljače nemaju ugovore za njih, kao ni novca za plaće.

– Ne znam moram li otpustiti tih desetero ljudi jer imamo još samo za njihove doprinose za ožujak, ali ne i za plaće, a što će biti dalje ne znamo. U ministarstvu su mi rekli da je osiguran dio novca, a da dio još čekaju iz lutrijskih sredstava. Ako ih otpustim, šest mjeseci ne smijem nikoga zaposliti, a korisnici koji su stopostotni invalidi i oduzeti su im donji ekstremiteti ostat će bez pomoći – zdvojna je Branka Lukić iz županijskog Društva oboljelih od multiple skleroze.

U jednakoj su situaciji, kaže, i društva distrofičara, paraplegičara, tetraplegičara i slijepih, gdje djeluju osobni asistenti. To su ljudi koji na pola radnog vremena invalidnoj osobi pomažu u odlascima liječniku, obavljanju osnovne higijene, šetnji i slično. Već šestu godinu, koliko projekt traje, svake godine strepe hoće li se ugovori produljiti.

No, ministrica socijalne politike i mladih Milanka Opačić poručuje da razloga za strah nema.

– Isti je novčani iznos osiguran kao i dosad i ugovori će biti potpisani, dakle projekt i dalje jednako financiramo. Problem je bio samo u tome što je nova Vlada počela s radom uoči Nove godine, u vrijeme proračunske praznine, i bila je riječ o privremenom financiranju – objašnjava M. Opačić.

posi.hr

Nedjelja, 18. ožujka 2012.

Održan sastanak s ministrom zdravlja prof.dr.sc. Rajkom Ostojićem

Pravobraniteljica i suradnice su održale sastanak 9. ožujka 2012. u prostorijama Ministarstva zdravlja te iznijele probleme iz područja zdravstvene zaštite osoba s invaliditetom koji su se temeljem pritužbi Uredu pravobraniteljice za osobe s invaliditetom pokazali kao gorući: predviđeno osnivanje spinalnog centra, unaprjeđenje sustava zaštite mentalnog zdravlja, stomatološka zaštita osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju te zaštita prava pacijenata. Pravobraniteljica je ministra ujedno upoznala s djelokrugom rada Ureda pravobraniteljice za osobe s invaliditetom i problemima koje je Ured uočio u zaštiti prava osoba s invaliditetom.

Pitanje zaštite zdravlja je jedno od najznačajnijih područja za osobe s invaliditetom, a u tom dijelu Ured zaprima veliki broj pritužbi. Tijekom dosadašnjeg djelovanja Ured je u svrhu unapređenja sustava i kvalitete zdravstvene usluge uputio više preporuka i prijedloga za izmjenom propisa te inicijativa koje su se odnosile na pojedinačne slučajeve kršenja prava osoba s invaliditetom.S tim u vezi organiziran je i sastanak s ministrom zdravlja prof.dr.sc Rajkom Ostojićem i djelatnicima Ministarstva zdravlja. Što se tiče problematike osnivanja spinalnog centra ministar je upoznat s njome i u razgovoru s pravobraniteljicom je istaknuo kako će se založiti za konkretiziranje aktivnosti kojima bi se što prije postigao zacrtani cilj. Najavio je i sazivanje sastanka s Povjerenstvom za spinalni centar.
Vezano uz temu unaprjeđenja sustava zaštite mentalnog zdravlja, ministar je upoznat s nužnošću razvoja psihijatrije u zajednici i rehabilitacije, potrebom deinstitucionalizacije i izvanbolničkog liječenja. S tim u vezi je napomenuo kako se planira oformiti Državni zavod za mentalno zdravlje iz kojeg bi se djelovanje spuštalo na razinu županija. Ministrova suradnica za područje bolničke zdravstvene zaštite navela je i potrebu podizanja razine svijesti liječničke struke o promjeni cjelokupnog koncepta sveobuhvatnog tretmana osoba sa psihičkom bolešću. Govorilo se i o uvjetima u psihijatrijskim bolnicama čiji obilazak je izvršio i Ured pravobraniteljice. Potvrđena su zajednička stajališta o uočenim problemima pri čemu su iz Ministarstva zdravlja naglasili potrebu suradnje s Ministarstvom socijalne politike i mladih posebice na problematici zbrinjavanja pacijenta nakon otpusta iz bolnice odnosno neopravdanih hospitalizacija zbog nemogućnosti da se pacijenti zbrinu u sustavu socijalne skrbi.

Ministar je upoznat i s problemom stomatološke zaštite osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju odnosno nepostojanjem primjerene stomatološke zdravstvene zaštite u slučajevima kada se stomatološki zahvati moraju obavljati pod općom anestezijom. To zahtijeva poseban prostor, opremu te sudjelovanje liječničkog tima, a takvi uvjeti postoje uglavnom u sklopu kliničkih bolničkih centara u pojedinim regijama uz iznimku Slavonije i Baranje gdje se ovakva zaštita uopće ne pruža dok se na području Dalmacije na zahvat čeka godinama. Ministar je stoga najavio poduzimanje mjera u njegovoj nadležnosti u cilju rješavanja problema na području Splita i Osijeka.

Na sastanku se govorilo i o zaštiti prava pacijenata.
Sukladno Zakonu o zaštiti prava pacijenata oformljena su županijska i Nacionalno povjerenstvo za zaštitu prava pacijenata međutim prema dostupnim informacijama taj je sustav podbacio. Ministar i suradnici svjesni su problema pa se planira održati sastanak s Pučkim pravobraniteljem kako bi se vidjelo na koji način se može riješiti ovaj problem pri čemu se pretpostavlja da će biti potrebna izmjena Zakona o zaštiti prava pacijenata.
Pravobraniteljica je izvijestila ministra kako se zaprimaju pritužbe pacijenata koji nisu dobili informaciju o svome zdravstvenom stanju i o nepoštivanju liječničke etike i deontologije odnosno problemima u komunikaciji s medicinskim osobljem. Ministar smatra da se radi o pojedinačnim slučajevima o kojima treba provesti analizu i utvrditi o kojim se zdravstvenim ustanovama i pojedincima radi te s obzirom na navedeno poduzeti ciljane akcije u smislu edukacije i drugih sličnih mjera.

UDRUGA PARAPLEGIČARA I TETRAPLEGIČARA
OSJEČKO-BARANJSKE ŽUPANIJE
UPIT-Osijek
www.upit-os.hr

	Obavjest udrugama invalida
	Autor Administrator
	Petak, 08 Lipanj 2012 09:19

Poštovani ovim putem Vas obavještavamo da poduzeće Gumo-mont grupa doo na lokaciji I.Gundulića 120. Osijek svim Vašim članovima koji koriste invalidska kolica ta ista ćemo Vam besplatno održavamo što se tiče guma tj. Kompletne usluge tipa popravak točkova na kolicima je besplatan.
Isto tako Vam nudimo besplatan odvoz kolica sa kućne adrese te ista Vraćamo nazad porpravlljena.
U ponudi imamo i Vanjske i unutarnje gume za invalidska kolica koje ćemo Vam omogućiti po nabavnoj cjeni.
Gumo-mont grupa i njeni djelatnici nisu nikad naplaćivali takve usluge za sve koji su ih trebali ali došli smo do saznanja da malo Vas zna za takvu praksu koja se primjenjuje kod nas.
Ova obavjest je pisana sa dobrim namjerama i molili bi Vas da se krivo ne protumači.
Isto tako molimo Vas obavjestiti i druge udruge i osobe sa invaliditeom.

Danilo Sekulić
Direktor

Više informacija možete potražiti na njihovoj web strenici : www.gumomont.com

Mobitelu : 099 401 26 82

E-mail adresi : gumomont@gmail.comgumomont@gmail.com

http://www.novi-zagreb.com/

Gradnja doma za invalide uskoro na

Kajzerici, ne na Jarunu

01.04.2009,

Nakon gotovo tri desetljeća najavljivanja, uskoro bi konačno trebala započeti gradnja doma za invalide, ali ne kako je to godinama planirano na Jarunu, već na Kajzerici, u sklopu budućeg velikog kompleksa gradske ustanove za zapošljavanje invalida i profesionalnu rehabilitaciju URIHO.

Dom za odrasle osobe s tjelesnim invaliditetom prostirat će se na 3000 kvadrata, a imat će smještajni kapacitet za 100 korisnika, od kojih 50 za korisnike stalnog smještaja, 30 za dnevni boravak, te 20 za korisnike kojima će osoblje doma pružati usluge u vlastitoj kući, a prema odobrenju Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi.

Sobe će biti jednokrevetne i dvokrevetne, sve s kupaonicom i sanitarnim čvorom primjerene kvadrature. Dom će imati sve potrebne prostore i opremu za rehabilitaciju, rekreaciju, kulturne i kreativne potrebe te zdravstvenu njegu korisnika.
Prostor udrugama
Uz prostor doma također je predviđeno ukupno pet poslovnih prostora od po 150 kvadrata koji će biti dodijeljeni na korištenje udrugama osoba s tjelesnim invaliditetom koje su sudjelovale u pripremi i početnom financiranju Doma za invalide na Jarunu.
Obzirom da je Grad Zagreb osnivač i vlasnik doma, redovito financiranje bit će predviđeno u gradskom proračunu.

Jutarnji LIST online

SVE ZA SLAVU I NOVAC

Skandalozne sportske prevare: Lagali su i glumili paralizu i sljepilo da bi osvojili zlato

Autor: Tanja Rudež Objavljeno: 03.06.2012

Paraolimpijka Monique van der Vorst godinama se pretvarala da je prikovana za kolica, no mogla je hodati

Nizozemka Monique van der Vorst vratila se 2008. godine s Paraolimijskih igara u Pekingu s dvije srebrne medalje. Njezin je pothvat izazvao divljenje i poštovanje: naime, Monique je 1998. godine kao 13-godišnja djevojčica podvrgnuta operaciji noge nakon čega je ostala prikovana za invalidska kolica. Nije se predala nego se posvetila sportu, konkretno biciklizmu za hendikepirane te je kao invalidna sportašica osvojila niz europskih i svjetskih titula. Početkom 2008. doživjela je prometnu nesreću zbog čega se njezino stanje pogoršalo. Nakon pet mjeseci intenzivne rehabilitacije Monique se plasirala na Paraolimpijske igre i vratila se s dvije srebrne medalje oko vrata.

+Problem u glaviroblem u glaviblem u glavi

No, to nije kraj priče oko Monique van der Vorst; paraolimpijka je u ožujku 2010. ponovno doživjela prometnu nesreću. Nedugo nakon toga počela je osjećati svoje noge, a zatim je postupno učila hodati. Počela je voziti trkaći bicikl te intenzivno trenirati i naposljetku je potpisala ugovor s profesionalnim biciklističkim timom ističući kako bi se 2016. željela natjecati na Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru. Činilo se da je samo nebo granica za Monique van der Vorst. No, njezino čudesno ozdravljenje zaintrigiralo je stručnjake koji su odlučili ponovno istražiti cijeli slučaj. Istraga, okončana početkom travnja, pokazala je kako je Monique u vrijeme dok je osvajala medalje kao invalidna sportašica, mogla hodati. - Problem nije bio u njezinoj leđnoj moždini nego u njezinoj glavi - izjavio je prof. Thomas Jansen sa Slobodnog sveučilišta Amsterdam.

Slučajem Monique van der Vorst nedavno se pozabavio i ugledni njemački tjednik Spiegel u temi posvećenoj rastućem problemu varanja u invalidnom sportu. Izvanredna postignuća osoba s invaliditetom, poput našeg Darka Kralja, svjetskog rekordera u bacanju kugle za paraolimpijce, u javnosti pobuđuju poštovanje i divljenje. Zahvaljujući zvijezdama poput južnoafričkog paraolimpijca Oscara Pistoriusa, u medijima poznatog kao Blade Runner zbog njegovih protetičkih nogu, paraolimpijska su natjecanja postala vrlo gledana. Tako je, primjerice, Paraolimpijske igre u Pekingu preko TV-a gledalo čak 3,8 milijardi ljudi dok se u prva tri tjedna prodaje za Paraolimpijske igre u Londonu prodalo milijun ulaznica. No, baš kao i u svakom natjecanju, i u invalidnom sportu prisutne su varke.

Jedna od najpoznatijih prevara dogodila se 2000. na Paraolimpijskim igrama u Sydneyju kada je zlatnu medalju u košarci kod lagano mentalno retardiranih ljudi odnio španjolski tim. No, među 12 španjolskih natjecatelja svega dvojica su imali laganu mentalnu retardaciju dok su preostala 10-torica bili posve zdravi muškarci koji su se na podlu varku odlučili kako bi povećali šanse španjolske reprezentacije za osvajanje zlata. Jedan od natjecatelja bio je i Carlos Ribagorda, novinar poslovnog magazina Capital, koji je načuo glasine kako su u španjolskom paraolimpijskom timu natjecatelji bez mentalne retardacije. Po povratku u Španjolsku, Ribagorda je u medijima razotkrio prevaru. Izbio je veliki skandal, a Španjolcima je ubrzo oduzeto zlato.

Klasifikacijski sustav

To je bila velika afera zbog koje su Španjolci izbačeni iz Međunarodnog paraolimpijskog odbora (IPC). Kako bi se spriječile takve prevare, u lakoj mentalnoj retardaciji danas su samo dvije ili tri discipline u atletici te jedna u plivanju, jer se u tim disciplinama lako mogu otkriti moguće prevare - rekao je specijalist ortoped dr. Boris Kirin, predsjednik zdravstveno-klasifikacijske komisije Hrvatskog paraolimpijskg odbora. Također, Kirin je i predsjednik zdravstvene komisije Hrvatskog atletskog saveza osoba s invaliditetom i međunarodni IPC-ov klasifikator za atletiku.

ZAGREPČANI OČAJNI

'Prijeti nam ruševina u kojoj se kote štakori'

Uzalud, čini se, očajni Zagrepčani koji žive nedaleko od nedovršenog Doma invalida na Jarunu svako malo pitaju zašto se ne uredi njegov okoliš i unutrašnjost. Nadležne, naime, ne brine ni smrad crkotina, ni štakori, ni iskorištene narkomanske igle...

Nedovršeni Dom invalida na zagrebačkom Jarunu već godinama zjapi prazan, te predstavlja prijetnju za stanovnike u okolici. Među njima je i naša čitateljica, koja se za pomoć obratila našem kriznom stručnom timu zamolivši nas da saznamo u čijem je vlasništvu nekretnina i tko je odgovoran za stanje u kojem se ista nalazi.

"Ta ruševina je postala divlje odlagalište otpada, obrasla je svim i svačim, najviše topolama koje nas guše, unutra se kote štakori, smrdi po crkotinama, svuda naokolo su iskorištene (narkomanske) igle i prazne pločice Heptanona i da ne nabrajam sve u detalje...", piše čitateljica (podaci poznati redakciji).

Ničija zemlja?

Iz Grada su nas podsjetili na povijest slučaja, koja dokazuje da problem na koji upozorava i naša čitateljica doista predugo traje. Gradnju Doma invalida još 1982. započeli su Društvo invalida cerebralne paralize, Društvo distrofičara i Društvo paraplegičara, a zemljište za njega dobili su od tadašnje Općine Trešnjevka, pod uvjetom da projekt završe u roku od tri godine. No, zbog pomanjkanja novca, objekt je doveden do faze u kojoj se i danas nalazi. Godine 1992. investiciju je preuzeo MORH, a kako se ni nekoliko godina nakon toga ništa nije događalo, 1999. donesena je odluka da se objekt vrati Gradu, koji će financirati dovršetak izgradnje.

Budući da društva nisu ispunila svoju obvezu o roku gradnje u tri godine, Grad Zagreb je zatražio upis u zemljišne knjige. Istovremeno, budući da je objekt izgubio na kvaliteti, a radovi oko zgrade koje je obavljao Crveni križ onemogućuju pristup osobama s invaliditetom objektu, Grad se odlučio za novu gradnju objekta koji trebaju tri društva, i to na području Kajzerice.

Iz Gradskog ureda za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom doznali smo da su iz Ureda za zdravstvo i branitelje pregledali objekt te zbog dotrajalosti odustali od njegove prenamjene za neke druge djelatnosti. A dok se sva ta pravna i financijska zavrzlama rješavala, građani se, zbog prijetećeg stanja, nisu žalili samo na adrese medija.

Koga briga za higijenu dok se ne riješe papiri!

"Obratili smo se Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi, Upravi za sanitarnu inspekciju, Službi županijske sanitarne inspekcije... Prema dobivenim podacima, navedena Uprava nije poduzimala radnje vezane uz spornu građevinu s obzirom da nije u njihovoj nadležnosti, te smatrajući da je građevina u nadležnosti Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-prave poslove i imovinu grada koji je dužan zaštiti objekt, ograditi ga i spriječiti neovlašten ulazak", odgovorila nam je u priopćenju pročelnica Ureda za socijalnu zaštitu Višnja Fortuna.

Prema svemu ovome, dolazi se do općepoznatog zaključka: prebacivanje loptica u Lijepoj našoj i dalje savršeno funkcionira.

Tako se naša čitateljica, pa i svi ostali koji su ista pitanja postavljali godinama sada mogu samo nadati da će Grad po odluci suda i upisu u zemljišne knjige zasukati rukave i organizirati veliko čišćenje. Da će komunalne službe u međuvremenu nekoga kazniti zbog nereda teško je povjerovati s obzirom na dosadašnje iskustvo.

Ukoliko imate pitanja vezana za rad Vlade i ostalih institucija, pojedine poteze ili njihov izostanak, a tiču se područja koja smo predstavili, pišite nam na strucnitim@portal.net.hr

Danas.hr

Z.G.
16.07.2012.

Želim napomenuti da su i osobe s paraplegijom i tetraplegijom sudjelovale u financiranju nedovršenog Doma invalida na Jarunu. Također je i čuvena tvrtka FOTOKEMIKA iz Zagreba pomogla pri financiranju Doma. Naime, Kolor servis Fotokemike mi je darovao film u boji "spektar-100" i besplatno razvio film i napravio slike. Prilikom zahvale, ujedno sam zamolio za financijsku pomoć Društvu tjelesnih invalida pri izgradnji Doma invalida na Jarunu. Fotokemika se odazvala i poslala svoj novčani prilog. Rečeno mi je kako ih je na to potakla moja učinkovitost i svestranost u tehničkoj kulturi kao tjelesno hendikepirane osobe (izrada teleskopa, fotoamaterstvo, šah...). Bilo je to davnih 80-tih godina prošlog stoljeća, dok je predsjednik Društva tjelesnih invalida bio Tihomir Perhat - osoba s tetraplegijom.

Jedan takav dom sa pratećim objektima (zaštitna radionica sa sobicom s krevetom i prilagodljivi WC za kolica...) neophodan je i jedino je rješenje za zapošljavanje hendikepiranih osoba u kolicima (tetraplegija, multipla skleroza, mišićna distrofija...) koji su ovisni o drugoj osobi (dok se ne usavrše humanoidni roboti!) prilikom spremanja u kolica i na radno mjesto. Stoga jasno je da je zapošljavanje invalidnih osoba (u kolicima) vrlo skupo. Međutim, poduzetnici ne trebaju generalizirati i tvrditi da učinkovito rade samo invalidne osobe sa zdravim rukama. Sada je prioritetno znanje i vještina na otvorenom tržištu rada, te priliku imaju i invalidi koji slabo vladaju rukama!!! Nije bitna dijagnoza - već rezultati rada! Jer, izuzeci uvijek postoje i da bi te "hendikepiranog" poslodavac zaposlio, moraš pri radu nadmašiti zdravu osobu i biti vrli ekspert u nekoj djelatnosti: primjerice u informatici, prevođenju stranih jezika, inovacijama... Zašto invalidna osoba nebi bila uspješna i u općim uvjetima rada i kao krojač, obućar, drvodjelja, te kao takva bila od koristi svom poslodavacu. Bitna je nova ideja na tržištu rada: novi dizajn odjela, obuće, namještaja koji bi se dopao mnogim kupcima, a koju je invalidna osoba u stanju dati radeći i kod kuće!

Ž. K.

11.09.2012.
NEMA VIŠE POPUŠTANJA

Ministrica Opačić za RTL Danas: Zatvorit ćemo još neke domove!

Inspekcije su čak sedam puta upozoravale na katastrofalne uvjete u domu u Đakovačkoj Breznici, ali ministarstvo Darka Milinovića ignoriralo je prijave. Tek u utorak - 120-ero ljudi spašeno je iz doma strave i užasa te smješteno u druge domove.

Milanka Opačić, potpredsjednica Vlade i ministrica socijalne politike i mladih

Gladni i prljavi, u pretrpanim sobama, bez uvjeta za život dostojan čovjeka! Tako su godinama preživljavali štićenici Doma za psihičke bolesnike u Đakovačkoj Breznici kod Đakova.

Inspekcije su čak sedam puta upozoravale na katastrofalne uvjete, ali ministarstvo Darka Milinovića ignoriralo je prijave.

Tek u utorak - 120-ero ljudi spašeno je iz doma strave i užasa te smješteno u druge domove. Zašto kreće inspekcija u cijeloj državi uživo u RTL-u Danas rekla je ministrica Milanka Opačić.

"Još će nekoliko domova biti zatvoreno u skoro vrijeme. U petak će inspekcija dostaviti u ministarstvo popis s domovima koji ne zadovoljavaju kriterije", uvjerava ministrica.

Na pitanje može li dom u Đakovačkoj Breznici ponovno dobiti dozvolu za, Opačić kaže:

"Morali bi se jako potruditi i vjerno pokazati da mogu voditi brigu o tim ljudima."

Autor: RTL

posi.hr

Reagiranje Pravobraniteljice za osobe s invaliditetom povodom saznanja o situaciji u Domu za psihički bolesne odrasle osobe u Berznici Đakovačkoj

Subota, 15. rujna 2012.

Domu za psihički bolesne odrasle osobe u Berznici Đakovačkoj Zastrašujući slučaj kršenja ljudskih prava i zlostavljanja korisnika Doma za psihički bolesne odrasle osobe u Đakovačkoj Breznici ukazuje na slabosti sustava socijalne skrbi u pružanju minimalne zaštite i sigurnosti najugroženijim građanima. Prema podacima Ministarstva socijalne politike i mladih, trenutačno u Hrvatskoj postoji 114 državnih i nedržavnih domova i drugih pravnih osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi za djecu i mladež bez odgovarajuće roditeljske skrbi, djecu i mladež s poremećajima u ponašanju, djecu s teškoćama u razvoju i odrasle osobe s invaliditetom, te psihički bolesne odrasle osobe, u kojima je svim oblicima skrbi zbrinuto ukupno 12813 korisnika. Naglašavamo da problem brige o osobama s mentalnim i intelektualnim invaliditetom ne smijemo promatrati samo kroz uvjete koje svojim korisnicima osiguravaju ustanove socijalne skrbi, već je problematična sama činjenica da je više od 12 000 građana RH izdvojeno iz njihove sredine samo zato što njima i njihovim obiteljima nismo osigurali odgovarajuću pomoć i podršku u zajednicama u kojima žive.

Smještaj osoba s invaliditetom u instituciju ne odgovara ljudskoj prirodi: boravak velikog broja korisnika na jednom mjestu, podložnost pravilima i dnevnom redu ustanove, nemogućnost sadržajnog života u zajednici, nemogućnost razvijanja svojih interesa i odlučivanja o promjenama u svojem životu, neučinkovit sustav kontrole – sve to čini ustanovu najmanje prihvatljivim oblikom skrbi za osobe s invaliditetom. Sa stanovišta zaštite ljudskih prava radi se o diskriminaciji kada se osoba kojoj je zbog invaliditeta potreban neki oblik podrške izdvaja u instituciju samo zato što odgovarajući oblici podrške u zajednici nisu osigurani.

Želimo upozoriti javnost da se Republika Hrvatska brojnim međunarodnim dokumentima obvezala da će reformirati takav vid skrbi kao i da će pomoći osobama koje su već dugi niz godina smještene u takvim uvjetima, da se i vrate u zajednicu iz koje su izdvojene. Konačni cilj je zatvaranje ili maksimalno smanjivanje broja smještenih osoba. Sredstva koja se sada troše na njihovo obnavljanje, gradnju i nadziranje, te stručni kapaciteti tih domova (stručnjaci i drugi zaposlenici domova, programi) trebaju se usmjeriti u razvoj usluga u zajednici i prilagodbu sustava ljudima. Nužno je zamijeniti ustanove programima podrške koji omogućuju stanovanje i pomoć za život u zajednici i koji osobama s invaliditetom daju mogućnost sadržajnijeg življenja.

Neobično je da predstavnici Vlade RH osim opće ocjene o zanemarenosti sustava propuštaju istaknuti da su se obvezali i donijeli plan reforme tog sustava, odnosno transformacije ustanova u pružatelje izvaninstitucionalnih usluga.

Slučaj Doma za psihički bolesne odrasle osobe u Breznici Đakovačkoj ne bi trebao samo ostati slučaj nad kojim se zgraža javnost, nego bi nadležnom Ministarstvu trebao biti ozbiljan poticaj da se započete aktivnosti na transformaciji ustanova konkretiziraju i da u konačnici budemo svjedoci smanjenja broja stalno smještenih korisnika u institucijama.

Hypo savjetnik

Ministrica Milanka Opačić: Fondovi EU potpora su borbi protiv siromaštva

26/10/2012 by ZB

	Posebnu pozornost posvećujemo osiguravanju jednakih mogućnosti

Milanka Opačić, potpredsjednica Vlade i ministrica socijalne politike i mladih objašnjava kako ministarsvo već ima bazu projekata koje će kandidirati na 70 milijuna eura vrijedan Europski socijalni fond čim Hrvatska uđe u Europsku uniju

* Na koji način Ministarstvo socijalne politike i mladih koristi sredstva iz fondova EU za provedbu socijalne politike u Hrvatskoj u kontekstu strategije “Europa 2020″?

- Borba protiv siromaštva i socijalne isključenosti u razdoblju do 2020. jedan je od ključnih prioriteta EU, ali i nacionalni prioritet. Sredstva iz pretpristupnih fondova EU Ministarstvo koristi za projekte koji se odnose na potporu osjetljivim skupinama pri njihovu socijalnom uključivanju kroz pristup zapošljavanju i na razvoj socijalnih usluga u zajednici koje pridonose općoj zapošljivosti, kako potporom za što samostalniji život skupinama u nepovoljnom položaju, tako i potporom za usklađivanje radne i obiteljske uloge onim osobama koje brinu o ovisnom članu obitelji. Posebna pozornost posvećuje se osiguravanju jednakih mogućnosti vezano uz nejednakosti u regionalnom razvoju i uz manjinske skupine te poticanju partnerstva javnog, nevladinog i privatnog sektora u pružanju usluga u zajednici s ciljem održivosti projekata. Pored toga, provode se projekti za unaprjeđenje rada s osjetljivim skupinama te za jačanje kapaciteta stručnjaka iz sustava socijalne politike u daljnjem razvoju socijalnih usluga. Cilj Ministarstva je i nadalje osiguravati uvjete za provođenje razvojnih projekata usmjerenih promicanju socijalnog uključivanja i suzbijanju siromaštva, promicanju zapošljavanja te jačanju kapaciteta dionika na području socijalne politike.

* Koliko je projekata provedeno u sektoru socijalne politike u okviru pretpristupnog programa IPA – Razvoj ljudskih potencijala i koja je njihova ukupna vrijednost ?

- Iznimno smo zadovoljni što je do sada unutar tri programa dodjele bespovratnih sredstava uspješno provedeno 56 projekata namijenjenih dugotrajno nezaposlenim korisnicima socijalne pomoći, osobama s invaliditetom i ženama u nepovoljnom položaju na tržištu rada. Projekte su provodile organizacije civilnog društva, javne i privatne institucije, regionalne razvojne agencije i jedinice regionalne i lokalne samouprave, često u međusobnom partnerstvu. Pored tri programa dodjele bespovratnih sredstava istovremeno su provedena i tri projekta kojima su ostvareni uvjeti za poboljšanje međusektorske suradnje u području osoba s invaliditetom, žena u nepovoljnom položaju te korisnika socijalne pomoći. Ukupna vrijednost svih navedenih projekata je gotovo osam milijuna Eura.

* Koje su se konkretne aktivnosti realizirale tim projektima? Kakav je utjecaj provedenih projekata na lokalnu zajednicu te na socijalno osjetljive skupine društva?

- Više od 4500 osoba u nepovoljnom položaju – osoba s invaliditetom, osoba s niskim stupnjem obrazovanja, starijih osoba, dugotrajno nezaposlenih osoba, žena, korisnika socijalne pomoći, pripadnika nacionalnih manjina i ostalih socijalno osjetljivih skupina društva - sudjelovalo je do sada u projektnim aktivnostima. Od ukupnog broja osoba uključenih u projektne aktivnosti, njih 40,5% steklo je neku vrstu diplome ili certifikata za zanimanje ili vještine kojima su povećali mogućnost zapošljavanja. Vrijedan je podatak i da su 553 osobe stekle neku vrstu zaposlenja bilo kroz projektne aktivnosti, bilo nakon završetka projekta na otvorenom tržištu rada.

Između Ministarstva i Hrvatskog zavoda za zapošljavanje potpisan je Protokol o postupanju u pružanju usluga dugotrajno nezaposlenim korisnicima pomoći za uzdržavanje, a pri centrima za socijalnu skrb pilotiran je model mentorstva kao dodatne vještine u radu s korisnicima pomoći za uzdržavanje. Pored toga, napravljena je izvanredna Studija o položaju žena na tržištu rada i procjena Aktivnih mjera zapošljavanja temeljem čega je razvijen prijedlog novog seta mjera aktivne politike zapošljavanja žena i novih metoda rada u područnim službama Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i centrima za socijalnu skrb. U pogledu osoba s invaliditetom, u osam županija doneseni su Akcijski planovi za zapošljavanje osoba s invaliditetom koji su svi usvojeni kao prilozi županijskim Strategijama razvoja ljudskih potencijala, a pri Fondu za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom izrađen je nacionalni web portal.

Uvjereni smo da ukupnim učinkom svih postignutih rezultata značajno razvijamo ljudske potencijale svih dionika i korisnika na području socijalnog uključivanja te da rezultati imaju utjecaja na povećanje opće zapošljivosti skupina u nepovoljnom položaju.

* Hrvatskoj će ulaskom u EU biti na raspolaganju oko 70 milijuna eura iz Europskog socijalnog fonda. Što će to značiti za sustav socijalne politike?

- Mogućnost korištenja znatno većeg iznosa sredstava svakako će pozitivno utjecati na nastavak već započetih projektnih aktivnosti koji pridonose reformskim procesima u sustavu socijalne politike, prije svega vezano uz deinstitucionalizaciju socijalnih usluga. Sukladno već ranije pripremljenoj bazi projekata, u ovom prvom razdoblju po pristupanju EU nastavit će se s projektima koji pridonose širenju mreže socijalnih usluga u zajednici što će omogućiti njihovu značajno bolju usklađenost sa specifičnim potrebama osjetljivih društvenih skupina i istovremenu dostupnost u lokalnim zajednicama. Istovremeno, Ministarstvo je uključeno u proces programiranja za programsko razdoblje od 2014. do 2020. gdje je prema nacrtu dokumenata, vezanih uz korištenje Europskog socijalnog fonda vidljivo da se i nadalje otvaraju mogućnosti sufinanciranja usluga u zajednici, usluga za olakšavanje pristupa zapošljavanju za teže zapošljive skupine, usluga za usklađivanje posla i obiteljskog života, socijalnog poduzetništva, volonterstva, socijalnih inovacija, aktivnog starenja, jačanja kapaciteta dionika na području socijalne politike i drugo. Ministarstvo ima i pripremljenu određenu bazu projekata koja se usklađuje sukladno zahtjevima programiranja za ovo sedmogodišnje programsko razdoblje.

* Kroz europske strukturne fondove moći će se, između ostalog, financirati projekti vezani uz samozapošljavanje, suzbijanje siromaštva i poticanje socijalnog uključivanja. Kako će Ministarstvo olakšati korisnicima da dođu do novca iz EU fondova?

- Uspješno povlačenje sredstava iz fondova EU ovisi o bazi kvalitetnih projekata i njihovoj brojnosti. Upravo iz tog razloga potiču se i podržavaju potencijalni prijavitelji u pisanju i provedbi projekata. Već sada je vidljiv trend povećanja prijava na natječaje što je vrlo ohrabrujuće i za buduće natječaje. U sustavu socijalne politike već postoji određeni broj organizacija civilnog društva i ustanova koje su stekle iskustvo u pisanju i provedbi projekata te vjerujemo da će u budućem razdoblju njihovi kapaciteti biti još jači u tom području.

Ministarstvo redovito sudjeluje u Javnim partnerskim konzultacijama koje se provode diljem Hrvatske vezano uz korištenje sredstava fondova EU, kao i stručnim radionicama za pripremu i provedbu projekata koji se sufinanciraju iz sredstava tehničke pomoći. Pored toga, koriste se i razne druge prilike u redovitim kontaktima s dionicima iz područja socijalne politike za pružanje informacija o tome što se i kako planira postići u sustavu putem fondova EU. Razmjena iskustava i primjeri dobre prakse među dionicima, koji su do sada provodili projekte, također mogu poslužiti kao iznimno važan alat za motivaciju i poticaj onima koji će se na natječaje tek prijavljivati.

* Koje mjere Ministarstvo planira poduzeti kako bi potaknulo razvoj društvenog (socijalnog) poduzetništva?

- Prema Programu Vlade Republike Hrvatske za mandat 2011. – 2015. kao jedna od ključnih sastavnica socijalne politike prepoznata je i potreba poticanja socijalnog poduzetništva u suradnji s jedinicama lokalne samouprave i organizacijama civilnog društva. U okviru dosadašnjih projekata Ministarstva, namijenjenih socijalnom uključivanju i sufinanciranih pretpristupnim fondovima EU, socijalno poduzetničke aktivnosti već su prihvatljive za sufinanciranje i određeno iskustvo postoji. Imajući na umu da je socijalno poduzetništvo EU prepoznala kao prioritet vezano uz Europski socijalni fond u bazi projekata Ministarstva pripremljen je i jedan program bespovratne pomoći u cijelosti namijenjen socijalnom poduzetništvu s ciljem zapošljavanja teže zapošljivih skupina.

Posebno ističemo da je Ministarstvo i sunositelj u izradi prijedloga Strategije za socijalno / društveno poduzetništvo za razdoblje 2013. – 2020. i uvjereni smo da će izrada Strategije dodatno osigurati održivost rezultata takvih projekata.

Jednostavnije procedure

Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju pojednostavit će se procedure vezane uz prijave na projekte i prijave na natječaje jer će se podnositi na hrvatskom jeziku, što će pridonijeti lakšem snalaženju naših prijavitelja na natječaje u odnosu na dosadašnju dosta kompliciranu proceduru. Vjerujemo da će i to biti dodatan poticaj onima koji se do sada upravo zbog zahtjevnih postupaka prijave na natječaj možda i nisu odlučili prijaviti.

Potencijali

Razvijamo ljudske potencijale svih dionika i korisnika na području socijalnog uključivanja i to utječe na povećanje zapošljivosti skupina u nepovoljnom položaju.

Provedba

3 programa dodjele bespovratnih sredstava

56 uspješno provedenih projekata namijenjenih dugotrajno nezaposlenim korisnicima socijalne pomoći i ostalima u nepovoljnom položaju na tržištu rada

4500 osoba u nepovoljnom položaju sudjelovalo je do sada u projektnim aktivnostima

553 osobe stekle su neku vrstu zaposlenja kroz projektne aktivnosti ili nakon završetka projekta na otvorenom tržištu rada

15. STUDENOG 2012. 14:07h

Iz proračuna izdvojeno više sredstava za osobe s invaliditetom

Invalidska kolica

Potrebno je konstantno ulagati napore i raditi nove iskorake za bolji položaj osoba s invaliditetom u Hrvatskoj, povećati njihovu zastupljenost u političkom životu i ukloniti prepreke s kojima se susreću, rekla je danas potpredsjednica Vlade i ministrica socijalne politike i mladih Milanka Opačić prilikom otvorenja dvodnevnog Regionalnog seminara o sudjelovanju osoba s invaliditetom u političkom i javnom životu koji se održava u zagrebačkom hotelu International.

Istaknula je da je ove godine iz državnog proračuna izdvojeno više sredstava za osobe s invaliditetom te povećan broj asistenata za pomoć tim osobama za 130.

"Nadam se da će kvaliteti života osoba s invaliditetom pridonijeti projekt inkluzivnog dodatka (novčana potpora namijenjena osobama s invaliditetom radi stvaranja uvjeta za izjednačavanje mogućnosti za njihovo uključivanje u svakodnevni život), koji bi preraspodijelio novačnu naknadu", rekla je ministrica upozorivši na prostorne barijere s kojima se i dalje susreću osobe s invaliditetom u svome kretanju.

"Pozivam visokoškolske ustanove da nađu načine kako premostiti te barijere kako bi studenti s poteškoćama u kretanju mogli doći na svoja predavanja", naglasila je dodavši da će se njezino ministarstvo truditi biti u kontaktu s predstavnicima udruga za osobe s invaliditetom. Napomenula je da će se do 15. prosinca znati koji će se programi za udruge financirati u sljedećoj godini i koliko je sredstva za njih odobreno, a sredstva će se, istaknula je, usmjeriti za najpotrebnije.

Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom Anka Slonjšak istaknula je da je pristupačnost jedan od osnovnih preduvjeta kako bi se osobe s invaliditetom uključile u normalan život upozorivši da je više tisuća osoba s invaliditetom i dalje smješteno u institucije (domove), a liste čekanja za njih su duge. Napomenula je da Hrvatskoj nedostaje pružatelja usluga za pomoć osobama s invaliditetom te da usluge za te osobe nisu dovoljno razvijene u lokalnoj zajednici.

Dodala je da je njezin Ured posljednju godinu zabilježio velik broj pritužbi osoba s invaliditetom kojima je oduzeta poslovna sposobnost (njih 16.355), a time i biračko pravo. Smatra da postoji raskorak teorijskog dijela Konvencije o pravima osoba s invaliditetom i prakse te nužnim ocijenila promjene u obiteljskom zakonodavstvu i Zakonu o registru birača.

Podsjetila je da je u Hrvatskoj 2012. godine bilo 350 udruga za osobe s invaliditetom za koje smatra da imaju veliku zagovaračku ulogu u kreiranju politika prema osobama s invaliditetom.

"Ništa o nama bez nas", zaključila je Slonjšak.

O ulozi Vijeća Europe u promicanju sudjelovanja svih građana u demokratskim procesima u Europi i glasačkim pravima osoba s invaliditetom govorio je Ugo Mifsud Bonnici iz Venecijanske komisije. Podsjetio je na UN-ovu deklaraciju o ljudskim pravima koja svakome jamči pravo sudjelovati u procesu vlasti te da svaki građanin ima glasačko pravo koje mu ne smije biti oduzeto.

Svrha organizacije dvodnevnog seminara je promocija Preporuke CM/Rec (2011) 14 Odbora ministara država članicama o sudjelovanju osoba s invaliditetom u političkom i javnom životu. Uz hrvatske, na seminaru sudjeluje i dvadesetak predstavnika 9 zemalja s područja jugoistočne Europe: Bugarske, BiH, Crne Gore, Grčke, Moldavije, Makedonije, Rumunjske, Slovenije i Turske te predavači međunarodnih organizacija koje se bave pitanjima osoba s invaliditetom. (Hina)

posi.hr

Priopćenje pravobraniteljice za osobe s invaliditetom povodom Međunarodnog dana osoba s invaliditetom 3.12.

Međunarodni dan osoba s invaliditetom Teška gospodarska situacija u kojoj se nalazimo ne bi smjela biti zaprekom za stvaranjem društva koje osigurava uključenost osoba s invaliditetom u sve dijelove društva i prihvaćanje njihovih oštećenja kao dijela ljudske različitosti.

U svrhu zaštite ljudskih prava osoba s invaliditetom podsjećam na stajalište koje smo usvojili ratificiranjem Konvencije o pravima osoba s invaliditetom da sudjelovanje osoba s invaliditetom u društvu – bilo da je riječ o radu, obrazovanju, zdravstvenoj zaštiti ili participaciji u donošenju odluka – nije otežano zbog oštećenja koje osoba ima, nego zbog različitih prepreka koje stvara društvo.

Pitanja osoba s invaliditetom nisu pitanja samo jednog resora nego njihovo unaprjeđivanje traži da svi resori osvijeste potrebu kako usluge koje pružaju građanima moraju biti dostupne različitim kategorijama građana uključujući i djecu s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom.

Puno uključenje u društvo znači da se osobe s invaliditetom mora prihvatiti i poštivati kao ravnopravne sudionike. Na njihove potrebe se treba gledati kao na sastavni dio društvenog i ekonomskog poretka, a ne kao na „posebne“ potrebe.

U svakodnevnom životu osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju to znači da one ne smiju biti zbog svog oštećenja isključene iz redovnog obrazovanja, da ih se nakon stjecanja kvalifikacija koje odgovaraju potrebama tržišta rada ne pasivizira kroz socijalne naknade nego da im se osigurava kompenzacijska naknada za povećane troškove koji proizlaze iz njihova invaliditeta i osigurava podrška kako bi u punoj mjeri mogli ostvariti svoje preostale potencijale na otvorenom tržištu rada; da im se podrška za neovisan život u zajednici pruži tamo gdje žive, a ne da se moraju izdvojiti iz svoje sredine i provesti ostatak života u ustanovi gdje se za njih nađe mjesta, često bez svojih osobnih stvari prepuštene živjeti životom koji diktira domski raspored.

U skladu sa sadašnjim trenutkom naglašavamo da uklanjanje prepreka na koje svojim ovogodišnjim motom Uklanjanjem prepreka do stvaranja inkluzivnog društva pristupačnog svima pozivaju Ujedinjeni narodi ne znači uvijek izdvajanje dodatnih financijskih sredstava. Budući da su velik dio prepreka one društvene, pravne i političke, ovime pozivamo da se u trenucima kad su proračunska sredstva uistinu ograničena, usmjerimo na uklanjanje onih prepreka koje najčešće proizlaze iz nepoštivanja propisa, nedovoljnih kontrola i nesankcioniranja kršitelja zakona, te nezainteresiranosti i predrasuda.

MINISTRICA MILANKA OPAČIĆ PREDSTAVILA NAČIN FINANCIRANJA PROGRAMA I PROJEKATA UDRUGA IZ DRŽAVNOG PRORAČUNA U 2013. Manje novca za udruge, ali svako financiranje odsad će biti javno
- Neka ministarstva nisu pratila trošenje novca dodjeljena udrugama. Udruge moraju plaćati sve svoje obveze, sada će se to kontrolirati i u slučaju nenamjenskog trošenja novca tražit će se povrat - najavila je potpredsjednica Opačić

Piše: Romana Kovačević Barišić Vecernji hr. - Objava: 18.12.2012. Od danas će se prvi put na web stranicama moći vidjeti planovi pojedinih ministarstava za financiranje udruga u 2013. godini, a i javnosti će biti vidljivo koja se udruga kandidirala za koji projekt i za koliko novca. Način financiranja programa i projekata udruga iz državnog proračuna u 2013. godini predstavila je potpredsjednica Vlade i ministrica socijalne politike i mladih, Milanka Opačić. U 2012. godini formirali su međuresorno povjerenstvo svih ministarstava koja financiraju projekte udruga, a na čelu kojeg je M. Opačić. Uspostavljen je sustav pravodobnog planiranja i koordinacije financiranja, ujednačili su uvjete za natječaje i uveli zajednički informacijski sustav za praćenje financiranih projekata udruga. - Neka ministarstva nisu pratila trošenje novca dodjeljena udrugama. Udruge moraju plaćati sve svoje obveze, sada će se to kontrolirati i u slučaju nenamjenskog trošenja novca tražit će se povrat. Lutrijska sredstva ove su godine niža nego lani pa će biti manje novca, i treba voditi računa da se plasiraju udrugama koje vode projekte za potrebe građana - najavila je potpredsjednica Opačić. Više se neće moći događati da se iste aktivnosti višestruko financiraju. Nadalje, po novom Zakonu o udrugama, o kojem će do 18. siječnja trajati javna rasprava i bit će donijet do kraja ožujka, udruge financirane iz javnih izvora neće smjeti sudjelovati u podupiranju rada političkih stranaka. Iz proračuna za 2013. godinu za udruge se planira dati 600 milijuna kuna, putem otprilike 82 natječaja iz 19 državnih tijela. Pojedini trogodišnji ugovori sklopljeni uoči izbora nažalost su ugovorne obveze, napomenula je Opačić, koje su isfinancirane do kraja godine a nastojat će se isfinancirati i sljedeće godine sve što je direktna usluga korisnicima. Nastojimo udruge potaći da se okrenu ka europskim fondovima koji su izdašni, napomenula je Opačić, i već se rade edukacije za udruge kako bi mogle pisati programe za europske fondove. Napravili su i pravila igre za financiranje Saveza udruga invalida, ti su kriteriji u javnoj raspravi. Krenuo je natječaj za financiranje temeljnih udruga za osobe s invaliditetom, a do kraja godine će i natječaj za ženska skloništa, kako bi se krajem siječnja krenulo s prvim isplatama. Zaklada za razvoj civilnog društva bila je velika potpora Ministarstvu socijalne politike i mladih, koje je ostalo bez dijela sredstava zbog ugovorenih trogodišnjih obaveza. Ravnatelj Ureda za udruge, Igor Vidačak, istaknuo je važnu ulogu udruga koje pružaju usluge građanima umjesto države i doprinose razvoju mnogih područja kao što su zdravstvena politika, djelovanje mladih, zaštita manjina, zaštita okoliša itd., ali je u dijelu javnosti stečena kriva predodžba da se svaka registrirana udruga - a ima ih 47.000 - mora i financirati od države.

ProfitirajTV OBJAVA: 17.01.2013

Javno-privatno partnerstvo
Projekt Kajzerica kreće u realizaciju

Gradonačelnik Milan Bandić: Projekt Kajzerica kreće u realizaciju

Gradonačelnik Milan Bandić potpisao je dva sporazuma o zajedničkoj suradnji na realizaciji projekta Kajzerica.

Projekt Kajzerica obuhvaća uređenje prometne infrastrukture, izgradnju vrtića i škole po principu javno-privatnog partnerstva, izgradnju crkve i nekoliko kapitalnih objekata: Doma za osobe s invaliditetom i rehabilitacijskog kompleksa URIHO-a, Obrtničkog doma i Regionalnog centara za razvoj poduzetničkih kompetencija jugoistočne Europe pri Ministarstvu gospodarstva.

Sporazum za Ustanovu za rehabilitaciju hendikepiranih osoba profesionalnom rehabilitacijom i zapošljavanjem (URIHO) potpisali su predsjednik Hrvatskog saveza gluhih i nagluhih Andrija Halec i ravnatelj ustanove URIHO-Zagreb Josip Džaić, a sporazum za Obrtnički centar predsjednik Obrtničke komore Zagreb Ivan Obad i predsjednik Udruženja obrtnika Grada Zagreba, Vlado Crkvenac.

”Ovo je veliki dan za hrvatsko obrtništvo, a naročito za obrtnike Grada Zagreba” ocijenio je Ivan Obad uoči potpisivanja sporazuma u Gradskoj upravi zahvalivši gradonačelniku i svima koji su radili na realizaciji projekta Kajzerica.

Obad je naveo kako će se izgradnjom Obrtničkog centra s učilištem zagrebački obrtnicima i poduzetnicima omogućiti stjecanje kvalitetnih i konkurentnih znanja te prodaja roba i usluga na velikom tržištu EU i izrazio zadovoljstvo što projekt podržava i Vlada.

Vlado Crkvenac je, u ime Udruženja obrtnika Grada Zagreba, najvećeg od 116 takvih udruženja u Hrvatskoj, podsjetio da su s Gradom Zagrebom dobro surađivali i proteklih godina, posebice kada je riječ o godišnjim stipendijama učenika za obrtnička zanimanja, povoljnijim kreditima za poduzetnike, smanjivanju spomeničke rente i najamnine za obrtnike, kao i mogućnostima otkupa poslovnih prostora u gradskom vlasništvu.

Ravnatelj ustanove URIHO-Zagreb Josip Džaić rekao je kako će sporazum s Gradom Zagrebom značiti puno i URIHO-u i osobama s invaliditetom u smislu zapošljavanja i profesionalne rehabilitacije.

”Kako bi ustanova mogla nastaviti razvoj, potrebni su joj novi prostori i veseli me da više nije upitno hoće li ustanova preživjeti i hoće li invalidi tražiti svoja prava na ulicama” rekao je Džaić navodeći da URIHO danas broji 500 zaposlenika i 300 ljudi koji sudjeluju u radionicama.

I predsjednik Hrvatskog saveza gluhih i nagluhih Andrija Halec je izrazio zadovoljstvo što će osobe s invaliditetom doći do boljeg standarda u ostvarivanju svojih životnih ambicija, posebice iz Saveza koji u radionicama URIHO-a sudjeluje više od 50 godina.

Gradonačelnik Bandić je najavio da izgradnja škole i vrtića kreće na proljeće te izrazio uvjerenje da će za tri-četiri godine biti dovršene sve ustanove.

21.03.2013. NA OBISKU JE BILA PODPREDSEDNICA EVROPSKE ZVEZE PARAPLEGIKOV V Slovenijo je 15. marca prišla na obisk podpredsednica Evropske zveze paraplegikov (ESCIF), Nizozemka Winnifred de Moes. Pri nas se je zadržala pet dni in obiskala kar precejšen del naše deželice. V soboto je občudovala čudesa Postojnske jame in bila navdušena nad našim koščkom obale, DP Istre in Krasa pa jo je povabilo na zaključek seje Upravnega odbora in na ogled novih delovno-bivalnih prostorov.

MINISTAR HRVATSHIH BRANITELJA IZRAČUNAO

Matić: Svaki lažni branitelj državu košta oko milijun eura

Autor: HINA
Objavljeno: 28. ožujka 2013. u 14:43

Ministar hrvatskih branitelja Predrag Matić

"Svi koji koriste prava iz zakona, a nemaju na to pravo, kada uzmete sve mirovine koje će primiti, stambeno zbrinjavanje i sve druge beneficije, poput liječenja, udžbenika i dionica, računica je jednostavna. Ugrubo, to je milijun eura", rekao je ministar Predrag Matić

ZAGREB Ministar hrvatskih branitelja Predrag Matić ponovio je danas da svaki lažni branitelj državu godišnje košta oko milijun eura.
»Računica je jednostavna. Svi koji koriste prava iz zakona, a nemaju na to pravo, kada uzmete sve mirovine koje će primiti, stambeno zbrinjavanje i sve druge beneficije, poput liječenja, udžbenika i dionica, računica je jednostavna. Ugrubo, to je milijun eura. Možda 900 tisuća, a možda 1,1 milijun«, rekao je ministar Matić novinarima nakon sjednice Vlade.
Nije želio reći koliko je lažnih branitelja prijavljeno od objave Registra hrvatskih branitelja.
»Ne želim govoriti o brojevima. Oko toga nema ničeg spektakularnog. Trebale su godine da se stekne politička volja i da se taj registar konačno objavi, a sada neka institucije rade svoj posao«, poručio je Matić.
»Ako i jednoga skinemo, a već smo skinuli, državni proračun je uštedio milijun eura, a moralna čistoća ljudi koji su na onom najčasnijem popisu ostaje neupitna«, izjavio je ministar hrvatskih branitelja Predrag Matić.

Opačić pozvala udruge da se okrenu europskim fondovima

5.4.2013. 17:06-Agencija VLM

Ministrica je podsjetila kako za 43 udruge iz trogodišnjeg programa od 1. lipnja istječu ugovori.

Photo: Sanjin Strukic/PIXSELL

Ministrica socijalne politike i mladih Milanka Opačić danas je potpisala ugovore s udrugama osoba s invaliditetom i socijalno-humanitarnim udrugama kojima se nastavlja financiranje trogodišnjeg programa pod nazivom "Razvoj i širenje mreže socijalnih usluga koje pružaju organizacije civilnog društva", izvijestilo je Ministarstvo.

- Kroz vaše programe 7595 korisnika ostvarilo je svoja prava. Da nije bilo vas i pomoći stručnjaka koje ste vi educirali, osobe s invaliditetom i djeca s višestrukim oštećenjima ostali bi bez potpore koja im je potrebna - zahvalila se Opačić okupljenim predstavnicima udruga.

Podsjetila je kako za 43 udruge iz trogodišnjeg programa od 1. lipnja istječu ugovori.

- Stoga apeliramo na udruge da se okrenu i financiranju iz europskih fondova, s obzirom da Ministarstvo ima sve manje sredstava, a potrebe su sve veće - naglasila je Opačić.

Ministarstvo socijalne politike i mladih potpisalo je ugovore sa 70 udruga te osiguralo sredstva za provedbu navedenog programa u 2013. godini u iznosu od 32.063.663,00 kuna. Trenutačno se u Hrvatskoj financira 118 trogodišnjih programa udruga koje djeluju u području socijalne skrbi. Dio sredstava je osiguran u proračunu, a dio prikupljen iz Hrvatske lutrije.

Marina, Nikolina i Tanja dokaz su da i osobe s invaliditetom mogu uspjeti!

Zagreb, 25.04.2013. Autor: Ana Pejičić Dejanović/D.M.

U Hrvatskoj živi više od 500.000 osoba s invaliditetom. Većina ih se svakodnevno bori s raznim preprekama i predrasudama okoline, stoga i ne čudi što se vrlo malen broj njih uspije zaposliti. Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom podsjetila je da je to obveza Hrvatske.

USPJEŠNE SU UNATOČ INVALIDITETU

Iako je zbog krize vrlo teško pronaći posao, a posebice osobama s invaliditetom, nasreću postoje svijetli primjeri koji pokazuju da i oni mogu biti korisni i sretni članovi zajednice.

Žene s kojima smo razgovarali su, unatoč invaliditetu, uspješne u svom poslu. Marina je poduzetnica, Nikolina profesorica, a Tanja likovna umjetnica.

'Prije četiri sam godine otvorila svoj obrt za proizvodnju ukrasnih predmeta i uzgoj cvijeća. Za sada je sve u redu. Znači, dobro poslujem, zadovoljna sam s time', kaže poduzetnica Marina Habijanec.

'Djeca mi u razredu puno pomažu. Baš fizički. Znači, dodati stvari, pobrinuti se oko tehnike, laptopa, donijeti, otići, napraviti nešto. Ne mogu pisati na ploču, ali evo, zadnjih godina imamo, Bogu hvala, i laptope', kaže vjeroučiteljica Nikolina Pavlović.

'Bavim se kiparstvom. Radim u svom atelijeru', kaže likovna umjetnica Tanja Šupe.

Nikolina i Marina su u kolicima, dok Tanja ne vidi i ne čuje. Komunicira uz pomoć svoje asistentice. 'Čovjek je snalažljiv ako to želi. Sve se radi samo na malo drugačiji način', kaže Tanja.

No, još je mnogo onih koji različitosti ne prihvaćaju. 'Samo 500 žena s invaliditetom se zaposlilo prošle godine, odnosno 921 muškarac. I to su uglavnom bile osobe koje su imale srednju stručnu spremu i prvenstveno u pomoćnim zanimanjima. Znači, govorimo o zanatskim zanimanjima', kaže pravobraniteljica za osobe s invaliditetom Anka Slonjšak.

Često nerazumijevanje društva i okoline osobama s invaliditetom zadaje probleme. 'Recimo, nekakvo nerazumijevanje ljudi koji bi trebali neke administrativne poslove odraditi, pa to ne razumiju kad vi dođete nešto obaviti kod njih', pojašnjava Marina Habijanec.

'Mislim da je najvažnija ta neka otvorenost ljudi. Da ljudi više razmišljaju o mogućnostima, a manje o potencijalnim preprekama', kaže Nikolina Pavlović.

'Da osobe s invaliditetom, da žene s invaliditetom mogu i žele. Samo im treba pružiti priliku', kaže pravobraniteljica Slonjšak.

Invalidi i još k tome žena: "Šansa za posao je dvostruko veća muškarcu nego ženi s invaliditetom"

Piše: Media servis
četvrtak, 25.4.2013.

Parking za invalidne osobe

Ilustracija: Wikimedia Commons

USPJEŠNE žene s invaliditetom u Hrvatskoj svakako postoje, no još uvijek su iznimke u društvu. Poruka je to s okruglog stola u organizaciji pravobraniteljice za osobe s invaliditetom Anke Slošnjak, koja je istaknula potrebu takvih žena za potporom zajednice kako bi potpuno ispunile svoje radne potencijale.

"Potrebna im je snažna potpora zajednice u otvaranju onih radnih mjesta koja odgovaraju njihovim individualnim mogućnostima i sposobnostima. Ova se potpora mora ogledati ne samo u projektima s ograničenim trajanjem i nesigurnom održivosti, već treba biti dobro strukturirana i utemeljena na multidisciplinarnom pristupu s jasnim ciljevima", rekla je Anka Slošnjak. Suorganizator okruglog stola bio je Program Ujedinjenih naroda za razvoj u Hrvatskoj čija je stalna predstavnica Louisa Vinton istaknula još jedan problem s kojim se žene s invaliditetom susreću.

"Žene s invaliditetom suočavaju se s većim preprekama nego muškarci s invaliditetom. Globalno, gotovo je dvostruko vjerojatnije da će muškarci s invaliditetom imati posao nego žene s invaliditetom. Ta situacija nije samo nepravedna, nego je ekonomski kontraproduktivna jer lišava zajednicu talenata i doprinosa značajne grupe ljudi", rekla je Vinton. Gordana Jurčević iz Mreže žena s invaliditetom objasnila je kako se takvim ženama može pomoći.

"Žene s invaliditetom žele učiti, žele raditi, pokazati svoje potencijale, ali treba nam pružiti priliku, a društvo je to koje nam mora osigurati podršku, što kroz sustav, što kroz civilno društvo, što kroz svijet rada", zaključila je Jurčević. Neke od žena s invaliditetom koje su usprkos svim zaprekama ostvarile svoje poslovne ciljeve podijelile su svoja iskustva. Među njima su poduzetnica Marina Habijanec te profesorica katehetike Nikolina Pavlović.

"Ja sam vjeroučiteljica, radim već 14. godinu, imamo jako dobar kolektiv i kolege. Ne bismo voljeli da nas se svrstava, niti da mi sami sebe gledamo u smislu: ja sam invalid i žena, pa mi zato dajte posao. Mislim da se radi baš o tome da gledamo mogućnosti, a ne prepreke", rekla je Nikolina Pavlović.

"Završila sam srednju ekonomsku školu u Centru Dubrava i nakon dugog niza godina traženja posla odlučila sam sama otvoriti obrt i krenuti sama s poslom. U tom sam poslu puno naučila o sebi, koliko stvari ja zapravo mogu", kaže Marina Habijanec.

"Ne doživljavam se kao osobu s invaliditetom, ne kao taj neki identitet. Doživljavam se kao Marinu Habijanec, osobu koja može puno stvari."

OBJAVA: 01.05.201

PAPA FRANJO NA PRAZNIK RADA ODRŽAO OPĆU AUDIJENCIJU:

'Društvo u kojemu nemaju svi mogućnost da rade nije pravedno'

Nemojte se plašiti zauzimanja, žrtvovanja i ne gledajte na budućnost sa strahom, poručio je papa mladima.


Rad nam daje dostojanstvo, naglasio je Franjo	Foto: Reuters/PIXSELL
Piše: Iz Rima Silvije Tomašević/VLM

- Rad nam daje dostojanstvo, a oni koji ne rade nemaju to dostojanstvo. Mnogi bi htjeli raditi, ali ne mogu - kazao je papa Franjo tijekom mise koju je predvodio danas, kao svakog jutra, u kapeli hotela Santa Marta u Vatikanu u kojem i dalje boravi.

Papa Franjo je danas na praznik rada održao i opću audijenciju srijedom na Trgu sv. Petra.

- Kada je društvo organizirano na način da nemaju svi mogućnost da rade, onda to društvo nije pravedno - kazao je Franjo.

- Dostojanstvo nam ne daje vlast, novac, kultura, ne! Rad nam daje dostojanstvo! - naglasio je papa Franjo i naznačio kako danas „postoje mnogi društveni, politički i ekonomski sistemi koji izrabljuju osobe“.

Papa poziva na novo zauzimanje kako bi se povećao broj zaposlenih i prijavljuje društveno shvaćanje ekonomije kao da ona treba biti egoistički profit izvan parametara društvene pravde. Upozorio je na robovanje na radu, te svoje misli uputio mladima i pozvao ih da ne gube nadu.

- Zauzmite se u vašem dnevnom zadatku, u učenju, na radu, u prijateljskim odnosima, u međusobnom pomaganju. Vaša budućnost ovisi i o tome na koji ćete način živjeti ove dragocjene godine vašeg života. Nemojte se plašiti zauzimanja, žrtvovanja i ne gledajte na budućnost sa strahom. Održite nadu živom, uvijek postoji svjetlo na horizontu - poručio je Papa mladima.

VELIKA PROMJENA

POLA MILIJUNA INVALIDA MORA PONOVO NA VJEŠTAČENJE Otkrivamo nova pravila za dobivanje pomoći

Autor: Kristina Turčin Jutarnji hr. - Objavljeno: 06.07.2013

Invaliditet se više neće dodjeljivati po postocima, već s obzirom na količinu tuđe pomoći koju osoba treba.

Osobne invalidnine, doplatak za pomoć i njegu i druga materijalna prava koja se isplaćuju osobama s invaliditetom od početka sljedeće godine bit će objedinjeni u tzv. inkluzivni dodatak, a kriteriji za njihovu dodjelu, rekla je jučer na okruglom stolu ministrica socijalne politike Milanka Opačić, trebali bi biti pravedniji.

Naime, sve osobe s invaliditetom, kojih u registru ima više od 500.000, trebale bi u idućem roku proći novo vještačenje da bi im se odredila razina invaliditeta. Branitelji, vojni invalidi, takvu reviziju neće morati proći. Prema prijedlogu Zakona o inkluzivnom dodatku, invaliditet se više neće dodjeljivati po postocima, kao do sada, već s obzirom na količinu tuđe pomoći koju osoba treba.

Iznosi približno isti Ako osoba funkcionira bez tuđe pomoći ili je, u slučaju starijih osoba, smanjena funkcionalnost uobičajena za njihovu dob, neće više imati status invalida. Postojat će sedam razina invaliditeta i sedam razina materijalne pomoći, s tim da se minimalni i maksimalni iznosi neće bitno mijenjati u odnosu na sadašnje. No novost je da će inkluzivni dodatak - kojem je cilj olakšati osobama s invaliditetom uključivanje u svakodnevni život - ovisiti o dohodovnom cenzusu, što je među udrugama izazvalo veliko negodovanje.

- To je statusna naknada i ne smije ovisiti o tome hoće li netko od nas raditi ili ne. Inače stimulira nerad - čulo se na okruglom stolu.

Koliko će to koštati Očekuje se da će dio invalida izgubiti pravo na invalidninu, ali da će veći broj njih dobiti pravo na minimalne iznose, što bi ukupna izdvajanja moglo povećati za oko 80 milijuna kuna. Bez odgovora je pak ostalo pitanje u kojem će se roku provesti novo vještačenje svih invalida i koliko će to koštati.

posi.hr

Srijeda, 03. srpnja 2013.

Priopćenje Pravobraniteljice za osobe s invaliditetom vezano uz teze zakona o inkluzivnom dodatku – naknada za invaliditet ne može biti socijalna naknada

Invalid u kolicima na morskoj obali Ministarstvo socijalne politike i mladih provelo je od 3. lipnja do 3. srpnja 2013. javnu raspravu o tezama Zakona o inkluzivnom dodatku. Radi se o zakonu od kojeg osobe s invaliditetom puno očekuju, a koji se već nekoliko godina najavljuje kao velik zaokret u politici za osobe s invaliditetom. Svrha uvođenja inkluzivnog dodatka je prije svega izjednačavanje položaja osoba s invaliditetom sa drugim osobama. Poznato je da invaliditet sam po sebi iziskuje dodatne troškove radi uključivanja u život zajednice – to su npr. troškovi pratnje, tuđe pomoći i njege, prijevoza (osobnog i javnog), nabavke lijekova i pomagala, prevladavanje inih prepreka građevinskih i organizacijskih i dr. Osoba s invaliditetom ne može bez dodatne potpore (novčane) sudjelovati u obrazovanju, zapošljavanju, korištenju slobodnog vremena, korištenja javnih usluga i sadržaja. Stoga bi upravo to morala biti namjena inkluzivnog dodatka.

Stav je pravobraniteljice da ova potpora ne smije ovisiti o prihodu pojedinca. Inkluzivni dodatak treba biti novčana naknada koja služi uključivanju u svakodnevni život u zajednici – stoga je ona nadoknada za povećane troškove pri zadovoljavanju potrebe osobe s invaliditetom, kako bi se njezin položaj izjednačio sa osobama bez invaliditeta (izjednačavanje mogućnosti).

To je obaveza koja proizlazi iz Ustava RH, koji obvezuje na posebnu skrb za osobe s invaliditetom, te Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, koja već u uvodnim odredbama ističe potrebu omogućavanja osobama s invaliditetom puno i ravnopravno sudjelovanje u životu zajednice.

Iz teza koje su prezentirane, vidljivo je, da inkluzivni dodatak obuhvaća sedam razina novčanih naknada, a objedinjava dosadašnja prava osoba s invaliditetom – osobnu invalidninu, doplatak za pomoć i njegu, naknade do zaposlenja i dječji doplatak. Spornim držimo namjeru da se inkluzivni dodatak priznaje ovisno o dohodovnom cenzusu osobe, iako kod nekih od postojećih prava cenzus nije bio propisan.

Budući da je inkluzivni dodatak socijalno davanje, teško da bi se trebalo govoriti o inkluzivnom dodatku, jer se ne zasniva na potrebi nego na dohodovnom primanju.

Upozoravamo da će uvođenjem dohodovnog cenzusa osobe s invaliditetom biti stavljene u lošiji položaj, a činjenica je da većina osoba s invaliditetom već sada živi u uvjetima siromaštva. Posljedice ovakvog zakonskog uređenja za dio osoba s invaliditetom uzrokovati će pogoršanje njihovog položaja i socijalnu izolaciju.

Kapitalac

Revizija invalidnina koja će rezultirati povećanjem izdataka

06 Subota Srp 2013

Moram priznati da sam se na trenutak ponadao da se zaista radi o pokušaju da se revizijom reduciraju proračunski izdaci u tu svrhu no najavljene izmjene modela trebale bi u neznatnoj mjeri smanjiti broj invalida no povećati minimalne naknade ostatku, a u sumi i ukupne izdatke za 80 milijuna kuna. Za invalidnine je ove godine u proračunu planirano nešto više od 700 milijuna kuna, dakle očekivano povećanje je preko 10%, dok se kao doplatak za pomoć i njegu planira još cca. 422 milijuna HRK. Ukupno preko 1,1 milijarde HRK. Postoji tu još stotinjak milijuna dodatnih troškova za državne progame poput onog za “osnaživanje osoba s invaliditetom” koji iznosi preko 38mn HRK, poticaji za zapošljavanje invalida cca 30mn HRK itd..

No i obećano povećanje troškova nije zadovoljilo udruge invalida, naime ustanovit će se novi inkluzivni dodatak koji će ovisiti o dohodovnom cenzusu pa će tako invalidi koji su sposobni raditi primiti manje inkluzivnog dodatka u odnosu na one koji to nisu u stanju. Udruge tvrde da to mora biti statusna naknada, dakle jednaka za sve, jer u protivnom stimulira nerad. Ima tu i istine koja bi mogla postati stvarnost kada ljudi proaktaju rupe u sistemu i počnu koristiti mogućnost da ne rade jer im se više isplati primati viši inkluzivni dodatak. Isto potiče bujanje birokracije i osnaživanje državne vlasti koja bi trebala ispravljati nastale nepravde povećanjem svoje uloge, što posljedično ide na štetu građana jer čini dodatni trošak i smanjuje njihova prava (prije svega imovinska i pravo na osobni izbor). Istovremeno, vidjet ćemo koliko je zapravo jaka želja tih ljudi da se integriraju u društvo i pokušaju raditi. Ova mjera također je u direktnoj suprotnosti sa mjerama poticaja zapošljavanja invalida i onom za njihovo osnaživanje i olakšanje reintegracije u društvo.

Udruge invalida trebale bi se usprotiviti uvođenju ikakvog oblika inkluzivne naknade jer dugoročni negativni efekti te mjere nadmašuju kratkoročnu korist time što stvaraju antagonizam među kategorijama invalida te će se vrlo brzo pokazati problemom to što se neki provlače i koriste dok drugi igraju pošteno i trpe. Pri tome ni jedna skupina među njima neće razmišljati o tome koliko trpe porezni obveznici čijim novcem se rasipaju, a možda ćemo svjedočiti i scenama poput ove na slici na ulicama gradova.

Prosvjed osoba s invaliditetom...

Koliko će revizija koštati još nije poznato. Proračun kaže da “povjerenstvo” u normalnim okolnostima godišnje potroši 640.000 proračunskih kuna, a revizija baš svih invalidnosti sasvim sigurno će taj iznos višekratno povećati. Iznos invalidskih mirovina na godišnjoj razini je astronomskih 5.8 mlrd HRK. Hoće li revizija invalidnosti osim invalidnina povući i pitanje revizije invalidskih mirovina? Pitanje je treba li i željeti da se to uopće desi kako za posljedicu ne bismo imali isti problem – povećanje izdataka i dodatno opterećenje poreznih obveznika.

Svako dobro,

vaš Kapitalac

Udruga Sjaj

Udruga Sjaj. Udruga za društvenu afirmaciju osoba s duševnim smetnjama

Inkluzivni dodatak i prava iz socijalne skrbi
Objavljeno 09 Ruj

Na poziv potpredsjednice Vlade Republike Hrvatske i ministrice socijalne politike i mladih gđe. Milanke Opačić, koordinator Kristijan Grđan nazočio je sastanku u Ministarstvu socijalne politike i mladih u vezi prijedloga Zakona o inkluzivnom dodatku kojim bi se pojedina socijalna prava kao i dio prava vezanog uz dječji doplatak objedinila u pravo na inkluzivni dodatak prema novom propisu.

Ministrica Milanka Opačić izložila je probleme uz donošenje novog zakona, koji su s obzirom na njegovu svrhu izjednačavanja mogućnosti osoba s invaliditetom suočeni sa velikim financijskim preprekama te ukazala da bi reformom socijalnih naknada došlo do ukidanja prava za najmanje 29.000 korisnika. Slijedom navedenog, ministrica iskazala je odluku o suspenziji procesa donošenja novog propisa dok se ne stvore potrebni preduvjeti za njegovu provedbu.

Uz druge organizacije civilnog društva, udruga Sjaj prihvatila je odluku Ministarstva socijalne politike i mladih s obzirom na gospodarsku situaciju u Republici Hrvatskoj. Smanjenje socijalnih prava osobama s invaliditetom nije cilj koji se želio postići donošenjem Zakona o inkluzivnom dodatku, jer ih se time izlaže većem siromaštvu, pa je sugerirano da se u daljnjem radu nastoji pronaći rješenje koje inkluzivni dodatak neće vezivati uz sustav socijalne skrbi. Udruga Sjaj istaknula je da su postojeće naknade u sustavu socijalne skrbi ispod relativne linije siromaštva, što je protivno Europskoj socijalnoj povelji te je, prije svega, potrebno omogućiti da osobe s invaliditetom nisu izložene siromaštvu da bi im se nad time pružila potpora radi osiguranja jednakih mogućnosti.

Udruga Sjaj vjeruje kako Ministarstvo socijalne politike i mladih neće zaustaviti proces reforme bez obzira na nedonošenje zakona te da će nastojati, reformom sustava vještačenja radi ostvarivanja prava po osnovi invaliditeta (osnivanje jedinstvenog tijela vještačenja) i povezivanjem drugih resora, pronaći načina da u skladu sa gospodarskom situacijom omogući izjednačavanje prava osoba s invaliditetom, a time i osoba s duševnim smetnjama u Hrvatskoj.

Opačić: Oko 6500 ljudi protuzakonito je primalo socijalne naknade

Zagreb, 19.11.2013., 10:46 Autor: V.Š.

Nakon rasprave o jučerašnjim događajima u Vukovaru, Sabor je nastavio sjednicu raspravom o novom prijedlogu Zakonu o socijalnoj skrbi.

Ministrica socijalne politike i mladih Milanka Opačić rekla je kako u sustavu ima 115.000 ljudi koji primaju socijalnu naknadu, a do sada su maknuli 6500 ljudi koji su protuzakonito primali naknade.

'Zbog neuređenog sustava nažalost nije bilo dovoljno kontrole i ti ljudi su primali mimo zakona određena prava. Što znači da su nam uzimali novce doista za one kojima je to najpotrebnije', izjavila je Opačić.

Opačić je dodala i da se uvodi veća zaštita samaca i samohranih roditelja.

'Samci u ovom trenutku žive od 600 kuna, svatko od nas zna što se sa 600 kuna može kupit i koliko se sa 600 kuna može preživjeti. Nastojat ćemo u nešto povećati naknadu za samohrane roditelje koji su isto tako u svim studijama ona kategorija koja se nalazi negdje blizu stope siromaštva', rekla je ministrica u Saboru.

Vlada tim zakonom predlaže objedinjavanje četiri socijalne naknade u jednu, koja bi se zvala 'zajamčena minimalna naknada' i mogla bi iznositi najviše 2.900 kuna. Vlada predlaže da ta naknada objedini četiri dosadašnje naknade sa socijalnom komponentom - produženu novčanu naknadu koja je do sada bila uređena Zakonom o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti, pomoć za uzdržavanje koja je bila uređena Zakonom o socijalnoj skrbi, te prava na opskrbnine koje su uređene Zakonom o pravima hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji te Zakonom o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata.

U Banskim dvorima ističu kako zajamčena minimalna naknada znači pravedniju raspodjelu socijalnih transfera, jer će pripasti svakoj osobi koja nema dostatne prihode za život, a ne može ih ostvariti ni prodajom svoje imovine niti stavljanjem te imovine u neku funkciju.

DNEVNIK.hr

Ministrica obećala
Opačić: Od 1.1. vraćamo punu invalidninu djeci s višestrukim oštećenjima

09.12.2013

U Zagrebu je obilježena peta godišnjica djelovanja Pravobraniteljstva za osobe s invaliditetom, jedinog u Europi kojem je na čelu osoba s invaliditetom Anka Slošnjak.

"Čestitke na ovih pet godina rada i truda , skupili ste oko sebe jedan jako dobar tim i svi zajedno ste nam jedan veliki partner", tim je riječima ministrica socijalne politike i mladih Milanka Opačić pohvalila djelovanje pravobraniteljstva, te dodala kako su mnogi projekti koji su otišli u Sabor ove dvije godine, posljedica zajedničkog rada između Ministarstva i Ureda pravobraniteljice.

"Vratili smo prava djeci s višestrukim oštećenjima, u Zakonu o socijalnoj skrbi, koja su ostajala bez pola invalidnine onog trena kada bi kretala u školu. Mi mislimo da je to nepošteno, da je to diskriminatorski i evo od 1.1. sljedeće godine, to pravo je vraćeno i imat će pravo na punu mirovinu", istaknula je Opačić.

Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom Anka Slošnjak naglasila je da su unatoč slaboj financijskoj situaciji pokrenuli puno projekata, da je povećana prepoznatljivost potreba osoba s invaliditetom, kako kod institucija, tako i zakonodavno, ali i da je pred njima još puno posla.

"Nastavit će se i dalje kao i do sada, ali s tim da, sve više želimo da budemo što više na terenu s osobama s invaliditetom i zapravo nam je interes da pritisnemo donositelje odluka. Potrebna je mreža ureda, da savjetnici budu što više na terenu i što bliže osobama s invaliditetom", naglasila je Slošnjak.

Dobru suradnju pravobraniteljice i drugih institucija pohvalila je i povjerenica za osobe s invaliditetom u Uredu predsjednika RH Vesna Škulić.

"Imamo jako dobru suradnju, međusobno se možemo osloniti jedni na druge, što je jako bitno. I mislim da bi tako trebale i sve ostale institucije", poručila je Škulić.

I pročelnica Gradskog ureda za socijalnu zaštitu i osoba s invaliditetom Višnja Fortuna, cijeni rad pravobraniteljice, ali je svjesna kako se još puno treba raditi na pravima invalida kako u Zagrebu, tako i u cijeloj Hrvatskoj.

"Oni su sigurno ravnopravni građani grada Zagreba, tako moraju biti i u Hrvatskoj. I ni jedan zakon u Saboru se ne bi smio donijeti, a da na to nema primjedbu, prijedlog ili mišljenje, Ured pravobraniteljice za osobe s invaliditetom. Je li to tako, mislim da nije, ali pravobraniteljica se zato bori, veliki je borac, ne odustaje i to je najvažnije i jako dobro vodi ured", poručuje Fortuna.

autor: Media Servis /eZd

"Osobe s invaliditetom traže jednake mogućnosti, a ne milosrđe"

Piše: J.C:
ponedjeljak, 9.12.2013.

Foto: Hina

POVODOM pete godišnjice rada institucije Pravobranitelja za osobe s invaliditetom, u Zagrebu se danas održao okrugli stol na temu "Zaštita, praćenje i promicanje prava i interesa osoba s invaliditetom". Ovim događanjem, organiziranim uz podršku Programa Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) u Hrvatskoj, ujedno je obilježen i 3. prosinca, Međunarodni dan osoba s invaliditetom, te 10. prosinca, Međunarodni dan ljudskih prava.

Imenovanjem Anke Slonjšak za pravobraniteljicu za osobe s invaliditetom, 1. srpnja 2008. godine, osobe s invaliditetom, ti često "nevidljivi" građani Hrvatske, dobili su svog zastupnika.

"U vrijeme kad se govori o lažnim invalidima kao posljedici raznih anomalija u hrvatskom društvu, zaboravljene su osobe koje zbog teškoća u kretanju, intelektualnih, psihosocijalnih teškoća ili teškoća u komunikaciji zbog gluhoće ne mogu ni izaći iz svojih domova, a oko 6.800 njih smjestili smo daleko od očiju" – upozorila je Slonjšak. "Ljudima koji žive zaboravljeni u sobama nalik bolničkim, nekad i bez ikakvih osobnih stvari, trebao je glas. Već 5 godina zajedno sa suradnicima prenosim snažnu poruku samim osobama s invaliditetom da ne pristanu na zapostavljanje koje im društvo nameće, već da se bore za svoj ravnopravni položaj. Usprkos invaliditetu oni i dalje mogu biti aktivni, samo na drugačiji način".

Među glavnim postignućima Ureda pravobraniteljice za osobe s invaliditetom treba istaknuti vraćanje glasačkog prava osobama lišenima poslovne sposobnosti te nastojanja da se reformira sustav skrbništva u Obiteljskom zakonu. To su skupine čija su prava često bila olako uzurpirana.

"Kada govorimo o napretku društva, ljudi su skloni govoriti o ekonomskom, tehnološkom i sličnom napretku. Ali jedini kriterij koji govori o civilizacijskom napretku društva je i odnos prema osobama koje imaju ne posebne, već redovne potrebe, ali trebaju pomoć drugih da bi ih ostvarile", naglasio je Branko Hrvatin, predsjednik Vrhovnog suda i Državnog izbornog povjerenstva. "Tek kada omogućimo osobama s invaliditetom da sudjeluju u temeljnim društvenim aktivnostim, kada svatko od nas to bude osjetio kao potrebu, a ne kao obvezu, to će tek biti pravi napredak. Za to ne treba puno novaca, treba samo biti čovjek".

Prema zadnjem popisu stanovništva iz 2011., evidentirano je da u Hrvatskoj živi preko pola milijuna osoba koje su se zbog raznih oblika teškoća obratile sustavu za pomoć, i to ne samo onu novčanu. Novčanu pomoć u iznosu od 1.250 kn prima tek oko 2200 osoba s invaliditetom.

"Osobe s invaliditetom traže jednake mogućnosti, a ne milosrđe", stoji u poruci Predsjednika Ive Josipovića u čije ime se prisutnima obratila Vesna Škulić, povjerenica Predsjednika za prava osoba s invaliditetom. "Nažalost, diskriminacija je najveći faktor koji utječe na realizaciju prava osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju. Često to nije pitanje financijskih sredstava, već predrasuda, naročito u području obrazovanja i zapošljavanja".

"Pravo na rad je vjerojatno pravo koje se najčešće krši kad se radi o osobama s invaliditetom u Hrvatskoj jer su često onemogućeni koristiti alate koji su im potrebni da bi obavljali svoj posao, djelovali i kretali se neovisno", kazala je Louisa Vinton, stalna predstavnica UNDP-a u Hrvatskoj. "Jedan od tih alata je osobna asistencija. To je pravo koje se još uvijek ne smatra u potpunosti prirodnim na radnom mjestu, no zahvaljući Ankinom primjeru sve više ljudi razumije potrebu za takvom vrstom pomoći".

I dalje svjedočimo mnogim situacijama u kojima je prostorna nepristupačnost prepreka za ravnopravno sudjelovanje osoba s invaliditetom u društvu, ali zahvaljujući pravobraniteljici, udrugama i grupama čije napore podržava, uočava se i stalni napredak. Prilagođavaju se ulazi u trgovine, ambulante, ljekarne, škole.

Sudionicima skupa obratila se i potpredsjednica Vlade Milanka Opačić, a putem video veze izlagačima se pridružio i Shuaib Chalklen, posebni izvjestitelj UN-a za prava osoba s invaliditetom.

09.12.13.

"Osobe s invaliditetom - zaboravljene u hrvatskom društvu"

Hrvatsko pravobraniteljstvo za osobe s invaliditetom obilježava petu godišnjicu osnutka kao jedino takvo pravobraniteljstvo u Europi kojemu je na čelu osoba s invaliditetom, pravobraniteljica Anka Slonjšak.

Slonjšak tako upozorava da su osobe s teškoćama danas zaboravljene u hrvatskom društvu. U vrijeme kad se govori o lažnim invalidima kao posljedici raznih anomalija u hrvatskom društvu, zaboravljene su osobe koje zbog teškoća u kretanju, intelektualnih, psihosocijalnih teškoća ili teškoća u komunikaciji zbog gluhoće ne mogu ni izaći iz svojih domova, a oko 6.800 njih smjestili smo daleko od očiju, navodi Ured pravobraniteljice u današnjem priopćenju.

Dan osoba s invaliditetom - za uklanjanje svih vrsta prepreka!

Podsjeća kako su osobe s invaliditetom, 'nevidljivi građani Hrvatske', dobili svoju pravobraniteljicu i svoj glas kad je prije pet godina imenovana prva pravobraniteljica za osobe s invaliditetom. Njezinim imenovanjem, ističe, dobili su zastupnika koji je uvijek na njihovoj strani, i onda kad su razne institucije protiv njih zato jer nemaju novca, nemaju znanja ili ne znaju kako s njima razgovarati.

Te institucije, stoji u priopćenju, procjenuju nedostatke tih osoba i ocjenjuju ono što ne mogu, a zaboravljaju da se radi o ljudskim bićima. Već pet godina u Hrvatskom saboru, ističe se, govori se o problemima građana čija je ekonomska moć toliko mala da se pitanja koja se tiču njihovih života nikad ne mogu nametnuti kao tema kojom bi se društvo bavilo.

524.255 !!

Toliko se osoba zbog teškoća obratilo sustavu za pomoć, i to ne samo za onu novčanu, koju u iznosu od 1.250 kuna prima samo njih 2200. Upravo o njima govori pravobraniteljica kada i svojim primjerom pokazuje da i osobe s najtežim invaliditetom mogu obavljati najsloženije funkcije kakva je ona opunomoćenika Sabora.

Karmen i Dobrila - one su uspjele i zaslužuju divljenje!

Mi smo još uvijek društvo u kojem je normalno da mlada osoba koja doživi nesreću zbog koje ne samo da ne može hodati nego ne može ni pokretati ruke završi u domu za stare i nemoćne. Već pet godina upravljajući službom od 10 ljudi, obilazeći cijelu Hrvatsku i prenoseći iskustva onih koji su na margini društva najvišim institucijama ove države, pravobraniteljica zajedno sa suradnicima prenosi snažnu poruku samim osobama s invaliditetom da ne pristanu na zapostavljanje koje im društvo nameće, već da se bore za svoj ravnopravni položaj, postanu svjesni svog dostojanstva i budu ponosni na to što jesu. Pokazuje im da usprkos invaliditetu i dalje mogu biti aktivni samo na drugačiji način, naglašava Ured.

Danas.hr

Ponedjeljak, 17.02.2014

OPAČIĆKA IMA NOVU IGRAČKU

Za samo 30 sekundi može se izgubiti socijalna pomoć

Aplikacijom SocSkrb koja je s početkom godine uvedena u sve centre socijalne skrbi omogućeno je stvaranje jedinstvene baze podataka svih korisnika te preko OIB-a razmjena podataka s drugim institucijama od Porezne uprave Fine, MUP-a i ostalih, kako bi se smanjilo administriranje i spriječilo protupravno korištenje prava na socijalnu pomoć.

Centri raspolažu podacima koji im do sada nisu bili dostupni ili je trebalo dosta vremena da ih pribave, a zahvaljujući aplikaciji do njih sada mogu doći za 30-ak sekundi i utvrditi ima li netko ili nema pravo na socijalnu pomoć, istaknula je ministrica socijalne politike i mladih Milanka Opačić na predstavljanju novog informatičkog sustava u Centru za socijalnu skrb u Dubravi, iz kojega je ova ideja i potekla.

Već ulovili 7.000 ljudi u prekršaju

Lijepa naša Hrvatska
Imaju strane mirovine, jahte, a cijelo su vrijeme primali socijalnu pomoć

Javni radovi Na snazi nova pravila, ne ignorirajte pozive inače gubite socijalnu naknadu
Kapa dolje Pokrenuo vlastiti biznis pa državi vratio svu primljenu socijalnu pomoć
Novi Zakon o socijalnoj skrbi Primate socijalnu naknadu? Morat ćete ju zaraditi!

Kako je objavljeno na stranicama Ministarstva, već prije uvođenja aplikacije, koncem prošle godine pojačanom provjerom, odnosno ručnom revizijom, pronađeno je oko 7.000 onih koji nisu imali pravo na socijalnu skrb, a na račun toga uštedjelo se oko 48 milijuna kuna. Umjesto tih sedam tisuća koji su izgubili pravo, dobili smo novih deset tisuća i te smo novce preraspodijelili na njih. Ako je suditi po dosadašnjoj kontroli i uvođenjem novog sveobuhvatnijega sustava, za procijeniti je da će biti oko 10 posto korisnika kojima u sustavu nije mjesto. Oni koji su protupravno uzimali novac morat će ga vratiti je ćemo protiv njih pokrenuti postupak. Svi koji su varali sustav moraju snositi konzekvence, poručila je ministrica.

Funkcioniranje sustava predstavila je voditeljica Službe za razvoj sustava socijalne skrbi Tanja Žaja. Na propisanom obrascu upisuju se podaci iz OIB-a i u roku par sekundi iz baza Porezne uprave, MUP-a, Fine, dolazi se do podataka o prihodima korisnika, ima li bankovni račun, oročenu štednju, stambenu štednju. Iz MUP-ove baze dolazi se do podataka o vlasništvu automobila i boravišta, a Ministarstva pomorstva prometa i veza o vlasništvu plovila.

Znaju sve o nama

Putem podataka iz Fine moguće je vidjeti ima li korisnik ili osoba koja traži socijalnu skrb blokirane račune, a uskoro će biti dostupni i podaci iz Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg klirinškog depozitnog društva o (ne)posjedovanju dionica. Sustav je obuhvatio i socijalne programe jedinica lokalne samouprave za što se godišnje potroši oko 1,5 milijardi kuna.

U bazi se ne mogu vidjeti iznosi na bankovnim računima, već samo ima li račun korisnik ili osoba koja je podnijela zahtjev. S obzirom da su po zakonu dužni prijaviti svu imovinu, nakon što se uspostavi da imaju bankovni račun, štednju, ili automobil pozivaju se u centar kako bi ih se upozorilo na te činjenice. Sustavom su obuhvaćeni i podatci iz Carinske uprave o osobama koje su uhvaćene u carinskom prekršaju prenoseći robu koju bi preprodavali na tržnicama.

Sada kada se već pročulo za novi način rada, mnogi ljudi podižu novac iz banke, gase račune, ali takvi najmanje šest mjeseci ne mogu ponovo podnijeti zahtjev za pomoć. Neki su u zabludi, pa kažu da im je to za stare dane, ali moraju osvijestiti činjenicu da je socijalna skrb namijenjena onima koji nemaju ama baš nikakvih ili su im sredstva za život nedostatna, kaže Žaja. Centri provjeravaju imovinu i prihode i svih koji su s korisnikom u zajedničkom kućanstvu.

Po novom Zakonu o socijalnoj skrbi koji je na snazi od početka ove godine uvedena je institucija zajamčene minimalne naknade koja može iznositi do 2.900 kuna, a kojom su objedinjene četiri dosadašnje i to pomoć za uzdržavanje, dvije opskrbnine iz nadležnosti Ministarstva branitelja i produžena novčana naknada za nezaposlene.

U sustavu 300.000 korisnika

Zahvaljujući uštedama na račun 7.000 protupravnih korisnika koji su izbačeni iz sustava, naknada za samce koja je bila predviđena u visini 600 kuna već je podignuta na 800 kuna.
Novi sustav s radom je počeo početkom godine, a za Ministarstvo socijalne politike i mladih izradio ga je Carnet. Njime je obuhvaćen i registar posvojitelja što je olakšalo postupak posvojenja djece.

U sustavu socijalne skrbi je 300 tisuća korisnika, a na njih se godišnje potroši 5,8 milijardi kuna iz državnog proračuna i 1,5 milijardi iz proračuna jedinica lokalne samouprave.

T.L.
12.02.2014.